Category Archives: Notafilija

Jugoslavenske novčanice – što i koliko vrijedi?

Jedan od najčešćih upita koji dobivamo je upit za procjenu ili otkup jugoslavenskih novčanica. Takvi upiti su svakodnevni i ljudima ponavljamo već uvriježene fraze o vrijednosti navedenih novčanica.

Dakle, što od Jugoslavije vrijedi? Najjednostavniji odgovor je da novčanice prije 1965 imaju neku vrijednost (ne sve), ali većina da. Vrlo važan faktor ovdje je stupanj očuvanosti. Neke novčanice imaju vrijednost samo ako su jako dobro očuvane. Ako su osrednje ili slabije očuvane, njihova vrijednost je zanemarivo mala.

Više na: Jugoslavenske novčanice – što i koliko vrijedi?

Vrijednost starog novca

vijednost starih kovanicaJedno od najčešćih pitanja koje nam klijenti svakodnevno postavljaju je – Koliko nešto vrijedi? Koliko vrijede stare kovanice i novčanice? Za koliko se mogu prodati?

Vrijednost kovanica i novčanica utvrđuje se na temelju dva osnovna kriterija: rijetkosti i očuvanosti pojedinog primjerka, kovanice ili novčanice.

Sama prodajna vrijednost se na kraju utvrđuje prema odnosu ponude i potražnje na tržištu, kao i kod druge robe kojom se trguje.

Više na: Vrijednost starog novca

Mađarska “nostrifikacija” jugoslavenskih novčanica od 1.000 dinara (datiranih s 1. prosinca 1931. g.) u Bačkoj 1941. godine

Nostrificirana novčanica od 1.000 dinara 1931Uz velike svečanosti bio je u Beogradu 12. prosinca 1940. potpisan “ugovor o vječnom prijateljstvu” između Jugoslavije i Mađarske. U Mađarskoj je to bio dokaz uspjeha politike mađarskog premijera grofa Pál-a Teleki-a. Teleki je, naime, smatrao Jugoslaviju otvorenim prozorom prema Evropi, zaštitom mađarske nezavisnosti, koja je u velikom dijelu bila ugrožena njemačkom politikom. Međutim, jugoslavenska vlada Cvetković-Maček, popustivši njemačkom pritisku, 23. ožujka 1941. prišla je Trojnom paktu. Svega 2 dana kasnije, tj. 25. ožujka, izbijaju masovne demonstracije protesta u gotovo cijeloj zemlji, a još za svega dva dana kasnije pala je i vlada Cvetković-Maček. Oficirski zavjerenici svrgli su namjesništvo na čelu s knezom Pavlom, proglasili nepunoljetnog Petra II Karađorđevića vladarem i obrazovali vladu na čelu s generalom Dušanom Simovićem. U vladu su ušli predstavnici najnekoherentnijih političkih stranaka, od kojih su neki bili potpisnici Trojnog pakta.

Više na: Mađarska “nostrifikacija” jugoslavenskih novčanica od 1.000 dinara (datiranih s 1. prosinca 1931. g.) u Bačkoj 1941. godine

Nikola Tesla na novcu

Nikola Tesla na novcuMalo je malenih zemalja na svijetu koje se mogu pohvaliti da su dale jedne od najvećih genija novoga doba, a među njima je srećom i Hrvatska koja je dala Nikolu Teslu. Ovaj skroman, samozatajan, a veliki čovjek i znanstvenik rođen je u malom mjestu Smiljanu u Lici. Srpskog podrijetla, uvijek je bio ponosan na svoju hrvatsku domovinu, no najvažniji dio svoje karijere ostvario je u Sjedinjenim Američkim Državama. Teslin lik i djelo ipak prelazi granice nacija i država, pa se on ne može smatrati samo srpskim, hrvatskim ili američkim znanstvenikom, već pripada cjelokupnom čovječanstvu. Republika Hrvatska je godinu 2006. proglasila godinom Nikole Tesle.

Više na: Nikola Tesla na novcu

Neke od rijetkih novčanica bivše zajedničke države

Već i površnim pregledom listinga novčanica Jugoslavije u drugom i trećem tomu Pick (Standard Catalog of World Paper Money) kataloga može se uočiti veliki broj novčanica kod kojih iza kataloškog broja slijedi veliko slovo abecede. Upravo to veliko slovo nam sugerira da je ta novčanica uvrštena u katalog znatno kasnije od datuma koji nosi ili koji joj je pripisan od strane kontributora ovome katalogu. Kako se za Pick katalog može sa pravom reći da je danas Biblija među kolekcionarima i trgovcima papirnim novcem, mišljenja sam da treba istražiti ovu pojavu, ove novčanice, kao i kako se desilo da se bezmalo sva slova engleskog alfabeta nađu kao sufiksi kataloških brojeva u jugoslavenskom listingu. Potrebno je istražiti kada su ove novčanice prvi puta navedene u katalogu, zašto je toliki vremenski razmak između datuma izdavanja koji im je pripisan i vremena kada su prijavljenje uredništvu kataloga, kao i kada su i gdje prvi puta objavljenje. Ko su osobe koje su ih otkrile, objavile javnosti i prijavile izdavačkoj kući Krause koja izdaje Pick kataloge? Ovo nije nimalo lak posao, jer je jugoslavenska notafilija namjerno obavijena velom tajni.

Više na: Neke od rijetkih novčanica bivše zajedničke države

Karlovački papirnati novac

Karlovački papirni novacZbog novčanih neprilika u 1848./9. g. u Karlovcu je tiskan sitni papirnati novac. Postoje 3 emisije novčanica od 10 krajcara. Prva emisija nosi datum 6. studenoga 1848., druga 22. veljače 1849. a treća 31. ožujka 1849. g. U sredini novčanice nalazi se natpis: VALJA / 10 KRAJCARAH U SREBRU / I PRIMAT ĆE SE KOD SVAKE OBĆINSKE PE /NEZNICE U KARLOVCU A ODKUPIT ZA BEČKE / BANKNOTE PO MESTNOJ MAGISTRATSKOJ KASI, / ŠEST OVIH KOMADA ZA FORINT. / U KARLOVCU (datum izdavanja). Gore lijevo iznad teksta je tintom upisivan broj, dok se ispod teksta nalazi pečat s grbom Karlovca. Ovaj je novac bio u opticaju do sredine 1850. g. Veličina novca je bila 105 mm x 81 mm, a tekst je štampan samo na jednoj strani. U Karlovcu je papirnati općinski novac tiskan i 1919. Emitirane su vrijednosti od 10, 20 i 50 filira, a u prometu je bio od 15. studenoga 1919. g. do lipnja 1920. g. Na njemu se nalazio tekst: SLOB. I KRALJ. GRAD KARLOVAC, te ispod grba oznaka vrijednosti u filirima.

Više na: Karlovački papirnati novac

Vrijednosni bon tzv. “RS Krajine” od 50.000 dinara s numeracijom i žigom

50.000 dinara s numeracijom i pečatomNakon srpske pobune u Hrvatskoj i uspostave tzv. “Republike Srpske Krajine”, pobunjeničke su vlasti odlučile izdavati svoje novčanice koje su tiskane u Beogradu. No osim novčanica namjenjenih optjecaju, iste su vlasti pripremile i seriju vrijednosnih bonova koji su trebali biti izdavani upisnicima zajama za obranu tzv. “RSK”. No, ovi bonovi nisu nikada bili pušteni u promet, niti je zajam ikad raspisan.

Više na: Pukanić-Krasnov: Pobunjeni Srbi u Republici Hrvatskoj osnovali „Krajinu“ i izdali svoje novčanice 1992.-1994., NV, 1998.

Novčanice FNRJ 1949/51. – probe ili nešto drugo?

Novčanice FNRJ 1949/51. - probe ili nešto drugo?Neemitirane novčanice FNRJ vjerojatno su, kao niti jedne druge u povijesti jugoslavenskog papirnog novca, obavijene nedostatkom ikakvih službenih podataka. Stoga i ne čudi da je prostor za špekulacije o svrsi i vremenu njihovog nastanka vrlo velik. Proučavajući kroz dulje vrijeme te “misteriozne” novčanice koje nose datume tj. godine izdanja između 1949. i 1951. (dakle iz politički vrlo osjetljivih godina za jugoslavensku državu), nameće se nekoliko logičnih zaključaka koji, na žalost, bar za sada službeno ne mogu biti potvrđeni, tj. ne mogu imati pravni temelj.

Više na: Novčanice FNRJ 1949/51. – probe ili nešto drugo?

O novčanicama

slikaPoput niza drugih izuma, i papirnati novac dolazi nam s Istoka. Izmislili su ga Kinezi, a kao vjerodostojnom godinom nastanka smatra se 119. godina prije naše ere, iako je sve do 7. stoljeća naše ere potrajala borba za njegovo priznanje, kad je za dinastije Tang postao zakonom određeno sredstvo plaćanja. I tako, dok su u Evropi još na cijeni bili lidiiski i maloazijski zlatnici, Cezarov “aureus”, Dioklecijanov “solidus” i drugi isključivo zlatni novčići, Kinezi su međusobne račune sređivali označenim komadićima papira. S vremenom, zlatnici su kod njih izgubili vrijednost novca, pa je došlo do vrlo apsurdne situacije: kad je svojedobno Marco Polo htio u Kini neku robu platiti zlatnicima, nitko ih nije želio primiti, smatrajući ih potpuno bezvrijednim novcem.

Više na: O novčanicama

Krune “Citta di Fiume” i problem valute u Rijeci 1918-1924.

Žigovi na riječkim krunamaNakon sloma Austro-Ugarske monarhije, na teritoriju zemalja koje su stvorene na njenom bivšem području, izvršeno je u svrhu stabiliziranja monetarnih odnosa žigosanje novčanica u emisiji Austro-Ugarske banke. U to doba poslije sloma, garancije Austro-Ugarske banke bile su minimalne, a novac je padao iz mjeseca u mjesec. Prvo žigosanje u jesen godine 1918. imalo je za cilj da spriječi priticanje tog bezvrijednog novca u novoformirane zemlje. Čehoslovačka je energično riješila taj problem. Reducirala je na polovinu vrijednost kruna, označila ih je tako da je bilo nemoguće falsificiranje i banknote su postale nacionalni novac. Austrija je, također, žigosala vlastitu monetu žigom, kojeg je bilo teško falsificirati i jedino je tako žigosana moneta imala legalan tečaj. Žigosanje je provela i Jugoslavija. Ono u Jugoslaviji nije bilo jednoobrazno i svaki svećenik, općinski ured, gradsko poglavarstvo, svaka javna ustanova i banka bili su ovlašteni da vrše žigosanje. Preostale nežigosane novčanice prebacivane su na teritoriju Trsta i Julijske Krajine gdje je Italija vršila vrlo povoljnu konverziju na bazi 40%.

Više na: Krune “Citta di Fiume” i problem valute u Rijeci 1918-1924.