Često postavljana pitanja (FAQ)

Imam staru kovanicu iz 1812. godine, koliko ona vrijedi?

Ovo pitanje je jedno od najčešće postavljanih (može biti i „imam staru kovanicu“ i sl.). Nažalost, na takvo pitanje se ne može dati odgovor. Naime, kada bi se radilo o automobilima, a ne numizmatici, onda bi to pitanje glasilo: „Koliko vrijedi automobil iz 1992.?“ Dakle, na takvo pitanje nije moguće odgovoriti, jer je 1812. otkovano na tisuće različitih kovanica u različitim zemljama, kao što je proizvedeno različitih automobila 1992. godine. Da bi se dobio precizniji odgovor potrebno je navesti: državu, nominalnu vrijednost (npr. 1 kreuzer) i godište. Isto tako, trebalo bi dati kratak opis kovanice, navesti što na njoj sve piše. Ukoliko se upit šalje e-mailom, najbolje je poslati sliku i onda se može dobiti konkretan odgovor.

Imam jednu jako rijetku kovanicu, čuo sam da ona vrijedi jako puno…

Mi se profesionalno bavimo numizmatikom i stoga se razumijemo u numizmatički materijal i njegovu vrijednost. Prema tome, procjenu radimo isključivo na temelju činjenica, stručne literature i iskustva. Epitete „rijedak“, „raritet“ i sl. nije potrebno navoditi.

Imam jednu staru kovanicu. Budući da je tako stara, sigurno puno vrijedi.

U numizmatici vrijednost ne ovisi o starosti, nego o rijetkosti. Rijetkost se odnosi na količinu kovanica koje su na tržištu. Što je više primjeraka na tržištu, vrijednost im je manja i obrnuto. Važan čimbenik je i očuvanost – što je bolja, veća je i vrijednost. Npr. ima kovanica iz razdoblja Rimskog carstva koje vrijede po 1-2 EUR po komadu, a ima i kovanica iz 20.st. koje vrijede na tisuće EUR. Dakle, starost nije toliko relevantan čimbenik kod utvrđivanja vrijednosti.

Kovanica je u odličnom stanju, samo je malo udarena. Koliko vrijedi?

Ukoliko niste numizmatičar, uzdržite se od davanja ocjene o očuvanosti. U numizmatici vrijede stroga pravila za određivanje stupnja očuvanosti (kvalitete). Kovanice u odličnom stanju su one koje nisu bile u optjecaju i ne nose nikakve tragove optjecaja: nisu izlizane, izgrebane, nemaju čak ni otiske prstiju po sebi. Sve kovanice koje ne udovoljavaju tom kriteriju – nisu odlično očuvane. U svakom slučaju je dobro predočiti jasnu sliku ili sken kovanice tako da možemo sami utvrditi stupanj očuvanosti.

Prodajem tu i tu kovanicu iz te i te godine. Vidio sam da Internetu da je ista takva prodana za 10.000 EUR.

Ljudi često vide ono što žele vidjeti i nakon pronalaska neke kovanice u ladici starog ormara, misle da su otkrili bogatstvo. Razočaranja uslijede vrlo brzo. Naime, u numizmatici su jako bitni detalji i ono što je ne-numizmatičaru „isto“ ili „slično“ – numizmatičaru je potpuno različito. Dakle, različita godina, različiti stupanj očuvanosti, tehnika kovanja (npr. polirana ploča), razne oznake na novcu, oznake kovnica čine bitnu razliku između materijala i bitnu razliku u njihovoj vrijednosti. Uzmimo primjer obične kovanice Kraljevine SHS od 2 dinara iz 1925. (prosječna vrijednost je cca 2-3 EUR za srednji stupanj očuvanosti). Međutim, ista takva kovanica sa sitnim natpisom „ESSAI“ vrijedi čak 1500 EUR. Za ne-numizmatičara su to dvije iste stvari, dok je numizmatičaru jasno da se radi o običnom primjerku i probnom otkovu (ESSAI) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti značajna.

Prodajem djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju?

Numizmatičara ima različitih profila. Od onih koji ulažu znatna sredstva u svoju kolekciju i onih koji skupljaju sitniš. „Koliko para, toliko muzike“ vrijedi i u ovom slučaju. Ako je u neku kolekciju godinama puno ulagano, ona će puno i vrijediti. Ukoliko je u kolekciji više manje običan optjecajni novac koji se skupljao usput, onda takva kolekcija ne vrijedi puno. To što je netko 30 godina nešto skupljao ne daje automatski značajnu vrijednost toj kolekciji. Naravno, sentimentalna vrijednost je nešto drugo od numizmatičke i ona se ne da unovčiti.

Za moju kovanicu ste mi ponudili 10 EUR, dok se na internetu ista takva prodaje za 20 EUR.

Sasvim je normalno da se za kovanicu koju Vi prodajete može očekivati manja cijena od one po kojoj mi tu istu kovanicu prodajemo. Kupovinom numizmatike, mi se izlažemo riziku da se kupljena kovanica ne može prodati kroz duži vremenski period (osobito je to slučaj s kovanicama koje se često javljaju na našem tržištu). Nažalost, činjenica je da se danas puno toga nudi za prodaju, a da ljudi nemaju toliko novaca za trošenje na skup hobi kao što je numizmatika. U skladu s time je i otkupna cijena ponekad niža od očekivane. Isto tako, materijal koji je čest na tržištu ima daleko nižu otkupnu cijenu od prosječne, jer je potražnja za takvim materijalom puno manja.

Imam jugoslavenske dinare, koliko oni vrijede?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje dobivamo. Jugoslavenski dinari u većini slučajeva imaju bagatelnu numizmatičku vrijednost. Iznimka je nekoliko rijeđih godišta koja se nalaze uglavnom po numizmatičkim zbirkama, ali ne i po hrpama kovanica koje su zaostale u ladicama ili staklenkama. Od Jugoslavenskih kovanih dinara prije II. svjetskog rata, nešto vrijednije su sljedeće kovanice: 5 para 1920., 20 dinara 1925. (zlato), 10 i 20 dinara 1931. (srebro), 50 dinara 1932. (srebro), 2 dinara 1938. – “mala kruna” (širina krune je 12 mm), 20 i 50 dinara 1938. (srebro) i svi zlatni dukati. Ostale kovanice iz predratnog razdoblja su vrijednije ako su izvrsno (besprijekorno) očuvane. Od posljeratnih kovanica, malo vrijednije su: 5 para 1981., 20 para 1991., 25 para 1983., 50 para 1974., 50 para 1984., 2 dinara 1975., 50 dinara 1989. Ostale optjecajne kovanice su praktički bezvrijedne ako nisu izvrsno očuvane.

Imam više kovanica koje želim prodati. Kako da Vam pošaljem slike?

Nije potrebno slati slike svake kovanice posebno. Dovoljno je da napravite jednu grupnu sliku ili sken (jednostrani) i da je pošaljete na e-mail: info@monetalis.hr

Imam zlatnik „Tito“. Koliko on vrijedi?

Ukoliko se ne radi o kovanom novcu (koji ima naznačenu vrijednost: npr. 1000 dinara) ne možemo Vam dati odgovor bez da nam ne pošaljete više detalja i sliku. Osobito nam je važno da nam javite masu i čistoću zlata (obično navedena na samom zlatniku u obliku žiga).

Imam zlatnik koji je probušen. Koliko on vrijedi?

Ovakvi primjerci se u numizmatici smatraju oštećenim i njihova vrijednost je po cijeni zlata. Dakle, nemaju neku posebnu numizmatičku vrijednost. Isto vrijedi za zlatnike koji imaju navarenu kopču (za nošenje na lančiću).

Imam zlatnik 20 franaka „Napoleon“ (ili npr. austrijskih 20 kruna). Koliko on vrijedi?

Francuski, švicarski, talijanski, austrijski i mađarski zlatnici su na našem tržištu jako česti i nemaju posebnu numizmatičku vrijednost. Njihova vrijednost je po cijeni zlata koje sadrže.

Zašto da prodam svoj zlatnik numizmatičkoj firmi?

Veliki broj pojedinaca i tvrtki danas otkupljuje zlatnike. Oglasi za otkup zlatnika se mogu pronaći praktički posvuda. Nažalost, zlatnici koji završe u rukama takvih otkupljivača u pravilu završavaju u topionicama i bivaju na taj način nepovratno uništeni i izgubljeni. To je za numizmatiku velika šteta, jer se dogodi da i neki rijetki primjerci završe pretopljeni. Numizmatičarima zlatnik nije samo predmet od zlata, nego i kolekcionarski primjerak. Uvrštavanjem u neku kolekciju, zlatnik dobiva na puno većoj važnosti od “običnog komada zlata” i ostaje sačuvan za buduće generacije. Istina je da veliki broj zlatnika nema posebnu numizmatičku vrijednost (ne vrijede puno više od same cijene zlata), ali su ipak zanimljivi numizmatičarima i oni ih nastoje uvrstiti u svoje zbirke.

Imam srebrnjak „Tito“. Koliko on vrijedi?

Ukoliko se ne radi o kovanom novcu (koji ima naznačenu vrijednost: npr. 200 dinara) ne možemo Vam dati odgovor bez da nam ne pošaljete više detalja i sliku. Osobito nam je važno da nam javite masu i čistoću srebra (obično navedena na samom srebrnjaku u obliku žiga).

Imam srebrnjak koji je probušen. Koliko on vrijedi?

Ovakvi primjerci se u numizmatici smatraju oštećenim i njihova vrijednost je po cijeni srebra. Dakle, nemaju neku posebnu numizmatičku vrijednost. Isto vrijedi za srebrnjake koji imaju navarenu kopču (za nošenje na lančiću).

Imam srebrnjak 5 kruna (korona). Koliko on vrijedi?

Ovakvi srebrnjaci su na našem tržištu jako česti i nemaju neku posebnu numizmatičku vrijednost. Njihova vrijednost je po cijeni srebra koje sadrže.

Zašto da prodam svoj srebrnjak numizmatičkoj firmi?

Veliki broj pojedinaca i tvrtki danas otkupljuje zlatnike i srebrnjake. Oglasi za otkup zlata i srebra se mogu pronaći na svakom koraku. Nažalost, srebrnjaci koji završe u rukama takvih otkupljivača u pravilu završavaju u topionicama i bivaju na taj način nepovratno uništeni i izgubljeni. To je za numizmatiku velika šteta, jer se dogodi da velik broj rijeđih kovanica završi pretopljen. Numizmatičarima neki srebrnjak nije samo predmet od srebra, nego i kolekcionarski primjerak. Uvrštavanjem u neku kolekciju, srebrnjak dobiva na puno većoj važnosti od “običnog komada srebra” i ostaje sačuvan za buduće generacije.

Imam više srebrnjaka koje želim prodati. Kako da Vam pošaljem slike?

Nije potrebno slati slike svake kovanice posebno. Dovoljno je da napravite jednu grupnu sliku ili sken (jednostrani) i da je pošaljete na e-mail: info@monetalis.hr

Imam staru novčanicu iz 1910. godine, koliko ona vrijedi?

Ovo pitanje je jedno od najčešće postavljanih (može biti i „imam staru novčanicu“ i sl.). Nažalost, na takvo pitanje se ne može dati odgovor. Naime, kada bi se radilo o automobilima, a ne numizmatici, onda bi to pitanje glasilo: „Koliko vrijedi automobil iz 1992.?“ Dakle, na takvo pitanje nije moguće odgovoriti, jer je 1910. izdano na tisuće različitih novčanica širom svijeta, kao što je proizvedeno različitih automobila 1992. godine. Da bi se dobio precizniji odgovor potrebno je navesti: državu, nominalnu vrijednost (npr. 100 dinara) i godište (datum). Isto tako, trebalo bi dati kratak opis novčanice, navesti što na njoj sve piše. Ukoliko se upit šalje e-mailom, najbolje je poslati sliku i onda se može dobiti konkretan odgovor.

Imam jednu jako rijetku novčanicu, čuo sam da ona vrijedi jako puno…

Mi se profesionalno bavimo numizmatikom i stoga se razumijemo u numizmatički materijal i njegovu vrijednost. Prema tome, procjenu radimo isključivo na temelju činjenica, stručne literature i iskustva. Epitete „rijedak“, „raritet“ i sl. nije potrebno navoditi.

Imam jednu staru novčanicu. Budući da je tako stara, sigurno puno vrijedi.
U numizmatici vrijednost ne ovisi o starosti, nego o rijetkosti. Rijetkost se odnosi na količinu novčanica koje su na tržištu. Što je više primjeraka na tržištu, vrijednost im je manja i obrnuto. Važan čimbenik je i očuvanost – što je bolja, veća je i vrijednost. Dakle, starost je ovdje sporedni čimbenik kod utvrđivanja vrijednosti.

Novčanica je u odličnom stanju, samo je malo poderana. Koliko vrijedi?
Ukoliko niste numizmatičar, uzdržite se od davanja ocjene o očuvanosti. U numizmatici vrijede stroga pravila za određivanje stupnja očuvanosti (kvalitete). Novčanice u odličnom stanju su one koje nisu bile u optjecaju i ne nose nikakve tragove optjecaja: nisu izlizane, prljave, namaju rupe po sebi, nisu poderane, nisu čak ni presavijane. Sve novčanice koje ne udovoljavaju tom kriteriju – nisu odlično očuvane. U svakom slučaju je dobro predočiti jasnu sliku ili sken novčanice tako da možemo sami utvrditi stupanj očuvanosti.

Prodajem tu i tu novčanicu iz te i te godine. Vidio sam da Internetu da je ista takva prodana za 10.000 EUR.
Ljudi često vide ono što žele vidjeti i nakon pronalaska neke novčanice u ladici misle da su otkrili bogatstvo. Razočaranja uslijede vrlo brzo. Naime, u numizmatici su jako bitni detalji i ono što je ne-numizmatičaru „isto“ ili „slično“ – numizmatičaru je potpuno različito. Dakle, različita godina, različiti stupanj očuvanosti, različit serijski broj, razne oznake na novčanici, potpisi, čine bitnu razliku između materijala i bitnu razliku u njihovoj vrijednosti. Uzmimo primjer obične novčanice NDH od 100 kuna iz 1941. (prosječna vrijednost je cca 1-2 EUR za srednji stupanj očuvanosti). Međutim, ista takva novčanica sa pretiskom „UZORAK-MUSTER“ i nultim serijskim brojem vrijedi nekoliko stotina EUR. Za ne-numizmatičara su to dvije iste stvari, dok je numizmatičaru jasno da se radi o običnom primjerku i posebnom uzorku (specimenu) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti značajna.

Prodajem djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju?
Numizmatičara ima različitih profila. Od onih koji ulažu znatna sredstva u svoju kolekciju i onih koji skupljaju sitniš. „Koliko para, toliko muzike“ vrijedi i u ovom slučaju. Ako je u neku kolekciju godinama puno ulagano, ona će puno i vrijediti. Ukoliko je u kolekciji više manje običan optjecajni novac koji se skupljao usput, onda takva kolekcija ne vrijedi puno. To što je netko 30 godina nešto skupljao ne daje automatski značajnu vrijednost toj kolekciji. Naravno, sentimentalna vrijednost je nešto drugo od numizmatičke i ona se ne da unovčiti.

Za moju novčanicu ste mi ponudili 10 EUR, dok se na internetu ista takva prodaje za 20 EUR.
Sasvim je normalno da se za novčanicu koju Vi prodajete može očekivati manja cijena od one po kojoj mi tu istu novčanicu prodajemo. Kupovinom numizmatike, mi se izlažemo riziku da se kupljena novčanica ne može prodati kroz duži vremenski period (osobito je to slučaj s novčanicama koje se često javljaju na našem tržištu). Nažalost, činjenica je da se danas puno toga nudi za prodaju, a da ljudi nemaju toliko novaca za trošenje na skup hobi kao što je numizmatika. U skladu s time je i otkupna cijena ponekad niža od očekivane. Isto tako, materijal koji je čest na tržištu ima daleko nižu otkupnu cijenu od prosječne, jer je potražnja za takvim materijalom puno manja.

Imam jugoslavenske dinare, koliko oni vrijede?
Radi se o najčešćim novčanicama koje se javljaju na našem tržištu i to u velikim količinama. Nešto su cjenjenije novčanice iz razdoblja prije II. svjetskog rata, osim novčanica poput 100 dinara 1929. koja je najčešća novčanica iz tog razdoblja. Isto tako, bolje kotiraju novčanice iz razdoblja 1944.-1946. ako su dobro očuvane. Nešto su cjenjenije novčanice od 5000 dinara iz 1955. i 1963. Sve ostalo spada u kategoriju praktički bezvrijednih novčanica (osim ako su besprijekorno očuvane).

Imam hrvatske dinare, koliko oni vrijede?.
Za hrvatske dinare vrijedi isto pravilo kao i za jugoslavenske dinare. Danas je njihova vrijednost jako niska. Iznimka su novčanice od 2000, 5000 i 10000 hrvatskih dinara ukoliko su besprijekorno očuvane.

Imam krajinske dinare, koliko oni vrijede?.
Praktički su bezvrijedni, osim ako nisu izvrsno očuvani (izdanje iz 1992.).

Imam više novčanica koje želim prodati. Kako da Vam pošaljem slike?
Nije potrebno slati slike svake novčanice posebno. Dovoljno je da napravite jednu grupnu sliku ili sken (jednostrani) i da je pošaljete na e-mail: info@monetalis.hr

Prodajem djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju?
Numizmatičara ima različitih profila. Od onih koji ulažu znatna sredstva u svoju kolekciju i onih koji skupljaju sitniš. „Koliko para, toliko muzike“ vrijedi i u ovom slučaju. Ako je u neku kolekciju godinama puno ulagano, ona će puno i vrijediti. Ukoliko je u kolekciji više manje običan optjecajni novac koji se skupljao usput, onda takva kolekcija ne vrijedi puno. To što je netko 30 godina nešto skupljao ne daje automatski značajnu vrijednost toj kolekciji. Naravno, sentimentalna vrijednost je nešto drugo od numizmatičke i ona se ne da unovčiti.

Imam više kovanica ili novčanica koje želim prodati. Kako da Vam pošaljem slike?
Nije potrebno slati slike svake kovanice ili novčanice posebno. Dovoljno je da napravite jednu grupnu sliku ili sken (jednostrani) i da je pošaljete na e-mail: info@monetalis.hr