Simbol sidra pripada u skupinu najstarijih simbola. Stoga se ne treba čuditi tome da se ono pojavljuje već na antičkom novcu. Sidro zadržava lađu svojom težinom pa je ono simbol stalnosti, izdržljivosti, smirenosti i vjernosti. Najteže sidro bilo je u antičkih trijera (grčki ratni brod s tri reda vesala), a rabilo se u krajnjoj pogibelji te se zvalo sveto sidro (grč. ankýra hierá).1 Zato se i danas sidro, kao posljednja mornareva zaštita u oluji, drži simbolom nade, nade u spas kad ona jedina preostane osloncem u životnim teškoćama. Kao simbol nade sidro se nalazi na naličju kvinara Marka Junija Bruta (85. g. pr. Kr. – 42. g. pr. Kr.) koji je kovan u njegovoj putujućoj kovnici, odnosno u kovnici koja se kretala za Brutom i njegovom vojskom.
Nakon urote i atentata na Julija Cezara, Brut, koji je bio jedan od istaknutijih urotnika, bio je prisiljen povući se iz Rima, prvo na svoje imanje, zatim u Atenu te konačno u Makedoniju, gdje je postao upraviteljem. Na povratku iz Male Azije, u bitci kod Filipa 42. godine pr. Kr., njegova i Kasijeva vojska savladane su, nakon čega je Brut počinio samoubojstvo. Spomenuta kovanica, koja je kovana upravo pred kraj njegova života 43.- 42. godine pr. Kr., kao da odražava Brutovo stanje duha.
Na licu je prikaz rimske božice slobode – Libertas, a na naličju je prikazan vrh pramca broda iza kojeg stoji obrnuto sidro. Ovaj simbolizam na licu i naličju odašilje poruku njegovim vojnicima i pristašama – sloboda i nada Republici. Time je izražavao svoj stav i stav drugih urotnika na Cezara, koji se prema njihovu tumačenju želio proglasiti carem, a oni su njegovim ubojstvom spasili Rim.
Među simbolima i grafičkim prikazima ranoga kršćanstva sidro uvijek označava spasenje i nadu: Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro naše duše, kaže Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima (6, 19).
Često je prikazano naglavce, sa zvijezdom, križem ili polumjesecom, da bi se naznačila njegova mistična priroda.2
U duhovnom, emocionalnom i moralnom smislu, sidro simbolizira i postojani dio našega bića, onaj koji omogućuje da sačuvamo smirenu bistrinu duha pred valom osjeta i osjećaja.3
Usred promjenjivosti, sidro je to što učvršćuje, veže i čini nepokretnim. Takvo može značiti i zapreku, te kašnjenje; takvo je kad se prikazuje u vezi s dupinom.
Iako je u klasičnim temama dupin Neptunov i Venerin atribut, jer je personifikacija vode; jednog od četiri počela, u ovom slučaju simbolizira brzinu, pokretljivost, koja se u kombinaciji s nepokretnosti sidra pojavljuje kao ilustracija Augustova gesla Festina lente (žuri polako).4
Festina lente ili σπεῦδε βραδέως (speude bradeos) klasična je poslovica u obliku oksimorona, a smisao mu je „ne prenagljuj“. Prema Svetonijevu iskazu u „De vita Caesarum“ to je bila omiljena izreka rimskoga cara Augusta, a nakon njega prihvatili su je carevi Tit i Vespazijan, koji su taj simbolički prikaz stavili i na svoj novac, a mnogo kasnije prihvatila ju je i obitelj Medici.
August je mislio da za dobro obučenog vođu nema ništa gore od žurbe i brzopletosti. Sukladno tome, osim spomenute izreke, omiljene su mu bile i izreke: “Učinjeno je dovoljno brzo to što je učinjeno dovoljno dobro“ i “Bolje siguran zapovjednik nego hrabar zapovjednik”. Značenje je tih izreka da aktivnosti treba provesti s odgovarajućom ravnotežom hitnosti i marljivosti. Ako se ispunjenje zadatka provodi prebrzo, postoji mogućnost da će se napraviti greška te se neće postići dobri dugoročni rezultati.
Jedan od najstarijih prikaza simbola sidra na novcu nalazi se na stateru otoka Leukadije (Leukasa) iz grčke Akarnanije u Jonskom moru. Kovan je između 435. i 280. godine prije Krista. To je srebrna kovanica, težine oko 8,5 grama i promjera 23 milimetra.
Na licu je kovanice leteći Pegaz okrenut ulijevo, a na naličju je glava Atene sa šljemom, koja gleda ulijevo, a iza glave stoji simbol sidra. Simbolika ovog prikaza nije još razjašnjena, no ne može se pogriješiti ako se poveže s činjenicom da je to novac koji je kovan na otoku pa time i usko povezan s morem i pomorskim životom.
Sidro se nalazi i na novcu dinastije Seleukida, počevši od osnivača dinastije Seleuka I. Nikatora (između 358. g. pr. Kr. / 354. g. pr. Kr. i 281. g. pr. Kr.), koji je vladao od 305. do 281. g. pr. Kr.
Seleuk je kao kralj Sirije na svojoj tetradrahmi dao otkovati na licu kovanice tradicionalni prikaz glave Herakla s lavljim krznom, a na naličju Zeusa koji sjedi na tronu držeći u rukama orla i žezlo. Ti motivi poznati su još s tetradrahmi Aleksandra Velikoga, a jedina novost jest sidro ispred Zeusa, prikazano naopačke, onako kako je visjelo na boku broda spremno za uporabu. Simbol sidra na tim kovanicama vjerojatno simbolično prikazuje pomorsku silu.
Počevši od Antioha VII., koji je vladao od 134. do 129. godine pr. Kr., dinastija Seleukida i na svojim novcima za Judeju prikazuje sidro.5
Na naličju prvog novca toga tipa, koji je preteča kasnijem „prutahu“ i većem „leptonu“, prikazan je ljiljan tipično hebrejskoga dizajna, a na licu je okomito sidro, simbol Seleukidske dinastije, pokraj kojeg je legenda s Antiohovim imenom, ispisana grčkim alfabetom.
Sidro se na novcima Judeje zadržalo i za vrijeme Heroda I. Velikog (rođen oko 73. pr. Kr., umro 4. pr. Kr.), koji je vladao 37. pr. Kr. – 4. pr. Kr. Na njegovu je novcu sidro na licu kovanice, a na naličju je galija, koja vjerojatno simbolizira utemeljenje luke u Cezareji 10. godine pr. Kr.6 Pola stoljeća kasnije u Cezareji se kuje novac cara Klaudija (Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus), (Lugdunum, 10. pr. Kr. – Rim, 54.), a na njegovu je naličju prikaz sidra unutar vijenca.
Još jedan tip kovanica možemo dovesti u vezu s izražavanjem pomorske snage. To su denari Seksta Pompeja (Sextus Pompeius Magnus Pius, 67. pr. Kr.), kovani na Siciliji oko 42. godine pr. Kr. Sekst je bio rimski vojskovođa i mlađi sin Pompeja Velikoga, a poznat je po svojem organiziranom otporu Cezaru i njegovim nasljednicima. Nakon što je sa svojim bratom Gnejom u Hispaniji organizirao pobunu protiv Cezara, a koju su cezaristi ugušili u bitci kod Munde 17. ožujka 45. pr. Kr., Sekst se sklonio na Siciliju gdje se počeo baviti piratstvom. Sukobi koji su nastali nakon Cezarova ubojstva omogućili su mu da nesmetano organizira vojsku i izgradi zavidnu flotu koja je bila dovoljno snažna da godinama kontrolira plovne putove na Mediteranu. Godine 40. pr. Kr. preoteo je Sardiniju od Oktavijanove vlasti, a nedugo zatim, zbog sukoba s Partskim Carstvom Oktavijan mu je bio prisiljen priznati vlast nad Sicilijom. Uhićen je i smaknut u Miletu 35. godine pr. Kr. Na licu njegovih denara nalazi se poprsje Neptuna – boga mora, okrenutog udesno, koji preko ramena nosi trozubac, svoj atribut. Na naličju je prikaz mornaričke oznake koja stoji navrh okomitoga sidra. Obje strane kovanice očito su posvećene iskazivanju Sekstove pomorske snage i orijentacije.
Ekspanzijom Grka s Ponta u Tursku oko 300. godine pr. Kr., na područje današnje Ankare, razvija se trgovačko središte koje je povezivalo crnomorske luke s Krimskim poluotokom na sjeveru, Asirijom, Ciprom i Libanonom na jugu te Gruzijom, Armenijom i Perzijom na istoku. U to vrijeme grad dobiva ime Ánkyra – Ánkyra, što na grčkom znači sidro.7 Da je simbol sidra ostao povezan uz grad, vidimo na novcu Karakale, kovanom u Ankari 198.-217. za rimsku provinciju Galatiju. Na naličju toga novca prikazana je božica Fortuna (grčki pandan Tyche) koja u desnoj ruci drži sidro, a u lijevoj rog izobilja (cornucopia).
Sidro može simbolizirati i sukob između krutog i tekućeg stanja, između zemlje i vode. Krene li život burnim vodama, prijeko je potrebno sidro da nas zadrži u toku. Taj se sukob mora razriješiti da bi zemlja i voda pomogle plodnom razvoju.
Gledano s mističkoga stajališta, treba usidriti svoju dušu u Kristu, jer će se samo tako izbjeći duhovni brodolom, kaže Sveti Pavao. Da bi spriječili prepuštanje nemilosrdnom vrtlogu prirode, za mistike je Moje sidro i moj križ, kotva koja ih drži u izvoru posvemašnje milosti – u Križu.8
Kršćani su od najranijih vremena uvelike rabili simbole. Ti simboli zapravo su bili u funkciji ideografije9, koja se definira kao slikovno, odnosno pojmovno pismo, tj. predočavanjem pojmova određenim slikama – ideogramima10 (umjesto slovima i riječima), dakle ideografskim znakovima, izražava se koncepcija i misao. Ideografsko pismo drži se najstarijim pismom u povijesti čovječanstva. Ono se iz samonikloga pisma mnogih primitivnih naroda razvilo u pismo nekoliko kulturno razvijenih civilizacija, posebice u Egiptu i Kini. Ideografsko pismo ne prati glasovnu vrijednost riječi nego predstavlja riječ, odnosno pojam, njezinom slikom. Ideogrami su postupno počeli predstavljati određene slogove unutar riječi te su na taj način postali prijelaz k semitskim i grčkim fonetskim pismima.11
Drevni kršćanski natpisi, grafiti, temelje se na toj ideji simboličke slike, po uzoru na egipatske hijeroglife. Postoje naznake da su neki od kršćanskih simbola-ideograma preuzeti izravno iz egipatskoga drevnoga sustava simbolike. Primjerice goluba – koji u kršćanskoj simbolici predstavlja dušu koja se oslobodila od prepreka svoga tijela, dušu u blaženstvu – možemo povezati s hijeroglifskim znakom koji je predstavljen simbolom ptice – Ba, a označava dušu pokojnika. Isto vrijedi i za egipatski simbol koji prikazuje čovjeka u molitvi, a označava pokojnikovu dušu koja moli na nebu.12
Nedvojbeno je da su kršćani rabili simbole u svojim natpisima da bi izbjegli otvoreno iznošenje svojih vjerskih uvjerenja pred oči pogana. Među kršćanskim simbolima najstariji i jedan od najčešćih simbola jest sidro. Ono se prikazivalo na različite načine, no nikad ne gubeći svoje esencijalno obilježje u kojem dvije gornje grede prema osnovici čine formu križa. Tako se u simbolu sidra krije ambivalentno značenje za kršćansku simboliku, značenje nade vjernika okupljenih u Kristovu križu i nade u vječno spasenje.
Osim da bi sačuvali u tajnosti svoja vjerska uvjerenja, postojali su i drugi razlozi zbog kojih su prvi kršćani rabili simbol sidra umjesto križa. Ponajprije to je prirodna odbojnost prema prikazu naprave na kojoj je umro Spasitelj, a koja se u to vrijeme rabila za izvršenje smrtne kazne izrečene kriminalcima, a taj se način u to vrijeme držao najsramotnijim. Prvi kršćani prikrivali su štovanje križa i zato da bi se izbjegle poruge i zadirkivanja od pogana. Na nekim natpisima pojavljuje se kombinacija sidra i ribe, a često je ta riba prikazana kao delfin,13 koji se tradicionalno držao prijateljem i zaštitnikom čovjeka te u tom kontekstu predstavlja Isusa Krista, što se vidi na jednom privjesku u obliku delfina na kojem je natpis na grčkom jeziku, a znači „Moj Spasitelj“.14 Čitav prikaz, dakle, simbolizira raspeće. Nema dvojbe da je taj simbolički prikaz sidra i delfina preuzet s već spomenutog Augustova denara.
Tipičan primjer srednjovjekovnog prikaza sidra u formi križa može se vidjeti na zlatnim novcima Merovinga, kovanim u 6.-7. stoljeću u Orléansu.
To se vidi i na folarima Ruggera II. grofa Kalabrije i Sicilije te vojvode Apulije, kovanim 1127.-1130. godine. Sidro tu ima specifične ornamentne krajeve.
Interesantna je transformacija sidra-križa prema prikazu potpunoga križa kojem tek njegovi završetci krakova naznačuju njegov prvobitan oblik. Ta transformacija može se primijetiti na naličju denara Karla Velikoga (768.-814.). Prvi denar kovan je u Marseilleu i na njemu je tipičan prikaz ukrašenoga sidra.
Na drugom denaru kovanom u Narboni simbol sidra pretvorio se u križ kojem tek završeci krakova imaju oblik sidra.
Taj drugi tip prikaza zadržao se na mnogim novcima sve do današnjih dana, mada mnogi, pa čak i kreatori dizajna kovanica, nisu prepoznali izvoran oblik i smisao toga prikaza, a samim time i njegovo ambivalentno značenje za kršćansku simboliku. Kako smo već spomenuli, to je simbol vjernika okupljenih u Kristovu križu i nada u vječno spasenje.
Izvori slika
Slika 1. Numismatica Ars Classica NAC AG, Auction 63 (17.05.2012), Lot 533
Slika 2. Gemini, LLC, Auction IX (08.01.2012), Lot 345
Slika 3. ArtCoins Roma s.r.l, Auction 4 (05.12.2011), Lot 694
Slika 4. ArtCoins Roma s.r.l., Auction 4 (05.12.2011), Lot 71
Slika 5. Plant, Richard Rev.: A Numismatic Journey Through the Bible, London, 2007., slika 111.
Slika 6. Roma Numismatics Ltd, Auction IV-30.9.2012., Lot 2042
Slika 7. Ira & Larry Goldberg Coins & Collectibles, Inc., Auction 69 (29.05.2012), Lot 3454
Slika 8. Classical Numismatic Group, Auction 91, 19.9.2012., Lot 565
Slika 9. A. Tkalec AG, Auction February 2008 (29.02.2008), Lot 556
Slika 10. Numismatica Ars Classica NAC AG, Auction 56 (08.10.2010), Lot 956
Slika 11. Maison Palombo, Auction 11, 30.11.2012, Lot 232
Slika 12. Monnaies d’Antan, Auction 10, 24.11.2011., Lot 181
Notas
1 Ladan, Tomislav: Život riječi: etimologija i uporaba, Zagreb, 2009., str. 1006.
2 Cirlot, J.E. A dictionary of symbols, London, 1978., str. 9.
3 Chevalier, Jean i Gheerbranta, Alain: Rječnik simbola, Zagreb, 1983., str. 594.
4 Isti, str. 594.
5 Plant, Richard Rev.: A Numismatic Journey Through the Bible, London, 2007., str. 38.
6 Isti, str. 46.
7 http://en.wikipedia.org/wiki/Ankara
8 Chevalier, Jean i Gheerbranta, Alain: Rječnik simbola, Zagreb, 1983., str. 594.
9 Ideografija (ideo- + grafija) naziva se još i piktografija (lat. pictura = slika).
10 Ideogram (ideo- + gram) crtež je ili slika što predočuje neki pojam (npr. da se označi pojam čovjeka daje se slika ljudske glave) – definicija u: Priručni leksikon, Zagreb, 1967., str. 398.
11 Enciklopedija leksikografskog zavoda, vol. 3., Zagreb, 1967.
12 Marruchi, Orazio: Christian Epigraphy, Cambridge, 1912., str. 59.
13 Isti, str. 62.
14 Marruchi, Orazio: Christian Epigraphy, Cambridge, 1912., str. 62.
Autor: Robert Smajlagić
Izvor: Obol – Glasilo Hrvatskog numizmatičkog društva, br. 64, godina L, Sociedad Numismática de Croacia, Zagreb, 2012.
Članak je izvorno objavljen u Obolu – Glasilu Hrvatskog numizmatičkog društva, a prenesen je ovdje uz dopuštenje autora, na čemu mu se zahvaljujemo.
¿Has detectado algún error en el texto o alguna incoherencia lingüística? Por favor, comunícanoslo a través de la página de Contacto para que podamos corregirlo. ¡Gracias de antemano!
