Tema koja će mnogima izazvati nelagodu i „okrenuti želudac“, ali je itekako važna, osobito u kolekcionarskom svijetu gdje se često brišu granice između hobija i poslovne aktivnosti. Iako se velik dio transakcija u ovom sektoru odvija neformalno „ispod stola“, odnosno u sivoj ili čak crnoj zoni, važno je razumjeti gdje leži granica između dozvoljenog i zakonom reguliranog i onog „na rubu“ ili „van zakona“.
Profesionalnih trgovaca kolekcionarskim predmetima ima kod nas vrlo malo, dok je onih koji se time bave „sa strane“ jako puno. Većina trgovine odvija se izvan formalnih kanala, posebice kada je riječ o gotovinskim transakcijama koje ostaju „nevidljive“ za „državu“. Međutim, sve što prolazi kroz bankovne račune, kao i preko PayPala, Revoluta i sličnih servisa, itekako je vidljivo poreznim tijelima. U svakom trenutku Porezna uprava može provjeriti promet po tim računima i zatražiti obrazloženje podrijetla sredstava.
Numizmatika, faleristika i srodna kolekcionarska područja okupljaju mnoge strastvene pojedince koji aktivno sudjeluju na kolekcionarskom tržišti. No, sve češće se događa da takve aktivnosti prerastu u ozbiljan izvor prihoda. Bilo da je riječ o svjesnoj odluci ili postupnom prelasku iz hobija u posao, zakoni su jasni – kada se prijeđe određeni prag aktivnosti i prihoda, fizička osoba obvezna je regulirati svoj status i prijaviti djelatnost.
U ovom članku donosimo pregled ključnih pitanja:
- Kada kolekcionar prelazi granicu hobija i ulazi u sferu gospodarske djelatnosti?
- Koje su zakonske obveze takve osobe?
- Što kaže Porezna uprava?
- Kakve su moguće kazne i porezne obveze ako se djelatnost ne prijavi na vrijeme?
Cilj ovog teksta je informiranje i podizanje svijesti o ovoj problematici. Želimo pojasniti što je u skladu sa zakonom, a što može povući za sobom ozbiljne posljedice ako se zanemari.
Gdje prestaje hobi, a počinje posao?
U Hrvatskoj ne postoji jasno propisana novčana granica kojom bi se odredilo kada neka aktivnost prelazi iz hobija u gospodarsku djelatnost. Ipak, Porezna uprava primjenjuje niz konkretnih kriterija kako bi utvrdila je li riječ o poslovnoj aktivnosti koja bi trebala biti registrirana i oporeziva.
Ključni pokazatelji da se ne radi više samo o hobiju uključuju:
- Učestalost aktivnosti – ako fizička osoba redovito kupuje i prodaje kolekcionarske predmete, bez obzira na njihov broj.
- Namjera ostvarivanja zarade – ako se predmeti nabavljaju prvenstveno s ciljem daljnje prodaje, a ne za osobnu zbirku.
- Organiziranost prodaje – ako osoba koristi prodajne kanale poput interneta, društvenih mreža, sajmova ili oglasnika, te ima stalnu ponudu i jasno definirane cijene.
- Ostvareni promet – ako se kroz takvu djelatnost ostvaruje redovit mjesečni ili godišnji prihod.
Kada su navedeni uvjeti ispunjeni, Porezna uprava može zaključiti da je riječ o neregistriranoj samostalnoj djelatnosti. Takav status povlači za sobom ozbiljne posljedice, uključujući obračun poreza unatrag, obvezu plaćanja doprinosa, kamate, pa čak i prekršajne ili kaznene sankcije.
Stoga je važno da svi koji se redovito bave kupoprodajom, osobito u kolekcionarskom segmentu, dobro razmotre je li njihova aktivnost još uvijek u okviru hobija ili su, možda i nesvjesno, zakoračili u poduzetništvo.
Kada promet postaje “prevelik” za Poreznu upravu?
Iako to nije jasno zakonski definirano, na temelju dosadašnjih tumačenja Porezne uprave i iskustava s terena, može se okvirno procijeniti kada povremena prodaja prelazi prag prihvatljivog te postaje predmet interesa poreznih vlasti.
- Povremena prodaja do otprilike 400 – 500 eura mjesečno, poput rasprodaje dijela vlastite kolekcije, uglavnom se ne smatra obavljanjem djelatnosti. Ključno je da se radi o sporadičnoj aktivnosti, bez obilježja kontinuiteta. Ako postoji ponavljanje i kontinuitet, onda postaje „problematično“.
- Mjesečni promet od 1.000 eura naviše, osobito ako je stalan i ponavljajući, može već upućivati na organiziranu gospodarsku aktivnost. Takav obrazac može privući pažnju Porezne uprave te dovesti do poreznog nadzora.
- U situacijama kada mjesečni prihodi dosežu 2.000 – 3.000 eura i više, gotovo je izvjesno da se radi o djelatnosti koja mora biti formalno registrirana. Takvi iznosi teško mogu proći nezapaženo i u pravilu zahtijevaju usklađivanje s poreznim propisima.
Ukratko, povremena prodaja manjih razmjera obično nije problematična, ali redovit i značajan promet nosi rizik porezne kontrole i obveze registracije djelatnosti.
Koje su posljedice nelegalnog obavljanja djelatnosti?
Ukoliko fizička osoba obavlja djelatnost preprodaje kolekcionarskih predmeta bez odgovarajuće registracije, izlaže se ozbiljnim posljedicama. Ako Porezna uprava utvrdi da je takva djelatnost trajala godinama, može poduzeti niz mjera:
- Retroaktivno obračunati sve poreze i doprinose za prethodne godine u kojima je prihod ostvaren.
- Zatražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata na ukupnu poreznu obvezu.
- Pokrenuti prekršajni postupak i izreći novčanu kaznu zbog neprijavljene djelatnosti.
- Zatražiti potpunu dokumentaciju o podrijetlu kolekcionarskih predmeta i ostvarenom prihodu.
Ove mjere mogu imati značajan financijski i pravni učinak, stoga je od ključne važnosti pravodobno i pravilno regulirati status djelatnosti.
Kako legalno trgovati kolekcionarskim predmetima i izbjeći porezne probleme?
Jedno od najvažnijih pitanja s kojim se suočavaju kolekcionari i trgovci kolekcionarskim predmetima jest kako poslovati legalno i bez rizika? Kako unaprijed poduzeti korake kako se ne biste našli u situaciji koja bi vam mogla donijeti porezne probleme ili financijske kazne?
Ako redovito trgujete kolekcionarskim predmetima, bilo na mjesečnoj, tjednoj ili čak dnevnoj razini, najsigurniji i „najčišći“ način je legalizirati tu aktivnost otvaranjem obrta ili trgovačkog društva (firme). U okviru registriranog poslovanja postoji više poreznih režima, uključujući paušalno oporezivanje, poslovanje unutar sustava PDV-a ili izvan njega. Koji model ćete odabrati ovisi o vašem opsegu poslovanja i planiranim prihodima, no u svakom slučaju riječ je o zakonitom okviru koji omogućuje transparentno poslovanje.
Naravno, registrirano poslovanje nosi sa sobom i određene obveze: plaćanje poreza i doprinosa, vođenje računovodstva, te uredno vođenje poslovne dokumentacije. Iako to za sobom povlači dodatne troškove, dugoročno vam omogućuje mirno i stabilno poslovanje bez rizika od inspekcija i kazni.
Druga mogućnost, koja se odnosi na fizičke osobe koje žele povremeno prodati dio svoje zbirke, jest prodaja imovine nakon proteka roka od dvije godine od kupnje. U tom slučaju, prema aktualnom zakonodavstvu, ne postoji obveza plaćanja poreza jer se radi o prodaji vlastite imovine ili investicije, a ne o poslovnoj aktivnosti.
Međutim, za ovakav pristup ključno je imati dokaz o datumu kupnje: račun, kupoprodajni ugovor ili neki drugi dokument koji dokazuje kada je predmet kupljen. Iako se za predmete manje vrijednosti to može činiti suvišnim, kod skupljih kolekcionarskih komada preporučljivo je imati valjanu dokumentaciju.
Važno je napomenuti da Zakon o porezu na dohodak izričito ne navodi investiranje u kolekcionarske predmete kao izvor dohotka, već se fokusira na imovinu i imovinska prava poput nekretnina ili vrijednosnih papira. Ipak, Porezna uprava može primijeniti analogiju i na ovu vrstu imovine, posebno ako se radi o značajnim iznosima. U praksi, kolekcionarski predmeti često mogu imati veću vrijednost od nekih dionica ili čak nekretnina.
Zbog pravne nejasnoće i mogućih različitih tumačenja, preporučljivo je konzultirati se s poreznim savjetnikom ili izravno s Poreznom upravom kako biste dobili točnu i konkretnu informaciju za vašu situaciju.
Ako se već aktivno bavite preprodajom kolekcionarskih predmeta bez registracije, najbolje je samoinicijativno se obratiti Poreznoj upravi ili odmah registrirati obrt.
Time možete:
- Umjesto visoke novčane kazne, postići povoljniju nagodbu.
- Retroaktivne obveze eventualno podmiriti kroz obročne otplate.
- Osigurati dugoročno legalno poslovanje bez straha od inspekcija.
Kako Porezna uprava prati financijske podatke građana?
Porezna uprava ima učinkovit sustav nadzora nad financijskim tokovima građana, a ključna točka tog sustava je Osobni identifikacijski broj (OIB). Svaka transakcija i financijski trag koji je povezan s vašim OIB-om može biti predmet praćenja. To uključuje sve oblike bankovnih računa, agregate za plaćanje (poput kartičnih sustava i digitalnih novčanika), kao i druge platforme za prijenos novca.
Institucije koje omogućuju financijske transakcije: banke, procesori plaćanja i ostale financijske organizacije, obvezne su dostavljati podatke Poreznoj upravi. Ti podaci se evidentiraju i analiziraju, što omogućuje uvid u promet po računima, izvor uplata i eventualne nelogičnosti.
Isto vrijedi i za račune u inozemstvu te platforme poput PayPala, jer i tu postoji razmjena informacija između država, čime Porezna uprava u svakom trenutku može doći do podataka o vašim financijskim aktivnostima. Ako se, primjerice, na vašem računu pojavi niz uplata od različitih osoba u iznosima koji značajno premašuju vaše redovite prihode (plaću, dividende, honorare i slično), sustav može prepoznati takve obrasce kao sumnjive.
Razvojem tehnologije, posebno umjetne inteligencije (AI), sve je izvjesnije da će sustavi automatski detektirati nelogičnosti u financijskim tokovima. Primjerice, ako osoba s prijavljenim redovitim prihodom od 1.200 eura odjednom primi desetke uplata koje ukupno dosežu 5.000 ili 6.000 eura, algoritam će to prepoznati kao potencijalnu nepravilnost i označiti za daljnju provjeru. Takvi automatizirani nadzori već su standardna praksa u mnogim zemljama i pitanje je vremena kada će biti integrirani i kod nas.
Važno je istaknuti i dodatni aspekt da su i oglasnici (internetske platforme za kupoprodaju), sukladno Zakonu o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, obvezni prikupljati OIB-e korisnika. Ako oglasnik zabilježi prodaju, ti se podaci prosljeđuju Poreznoj upravi. Dakle, i naizgled povremena ili „manja“ prodaja može postati predmetom poreznog nadzora.
U određenim se krugovima sve češće šuška da je pozornost poreznih tijela privukla pojava vezana uz trgovinu hrvatskim investicijskim zlatnicima. Naime, zabilježeno je da se ovi zlatnici često pojavljuju na oglasnicima već dan nakon službenog izdanja i to po višestruko većim cijenama od onih službenih prodajnih. Takve situacije ukazuju na to da se ne radi o uobičajenoj investiciji u numizmatiku: gdje bi se kovanica držala najmanje dvije godine kako bi se mogla prodati bez obveze plaćanja poreza, već o promptnoj preprodaji s ciljem ostvarivanja kratkoročne zarade.
Ovakav obrazac ponašanja očito je privukao pažnju nadležnih institucija, budući da se više ne može govoriti o klasičnom ulaganju, već o redovitoj trgovačkoj aktivnosti. Koje će konkretne korake porezna uprava poduzeti, kao i kojom će se dinamikom eventualni postupci razvijati, ostaje za vidjeti u mjesecima koji dolaze.
Kolike su kazne zbog neplaćanja poreza?
Prodaja kolekcionarskih predmeta bez prijave Poreznoj upravi i bez plaćanja pripadajućih poreza nosi određene rizike. Porezna uprava u takvim slučajevima postupa vrlo rigidno i često izriče više različitih kazni, budući da se obično istodobno krši više propisa. Najčešće se radi o neprijavljivanju dohotka, kršenju Zakona o trgovini te drugim relevantnim zakonima, pri čemu svaki zakon predviđa zasebne sankcije. Stoga se kazne mogu kumulirati i dosegnuti vrlo visoke iznose.
Osim samih kazni, Porezna uprava retroaktivno obračunava sve poreze i doprinose kao da se radi o dohotku od samostalne djelatnosti. U taj izračun ulaze porez na dohodak, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što u konačnici može iznositi i do 40% ukupnog iznosa primitaka. Važno je naglasiti da se u takvim slučajevima ne priznaju stvarni troškovi: dakle, ako ste robu prodali za 10.000 EUR, a platili je 6.000 EUR, stvarna zarada vam je 4.000 EUR, ali Porezna neće gledati tu razliku. Umjesto toga, tretirat će čitavih 10.000 EUR kao dohodak i na to obračunati 40%, što znači da ćete platiti 4.000 EUR poreza, praktički cijeli iznos svoje zarade, kao i iznos kazne i kamata.
Još jedna specifičnost poreznog postupka jest njegova obrnuta logika u odnosu na kazneni postupak. Dok u kaznenom pravu teret dokaza leži na tužitelju, u poreznom postupku je obrnuto: Porezna uprava najprije donosi rješenje o utvrđenom poreznom dugu, a na vama je da pokrenete upravni spor i dokažete da niste prekršili zakon. U praksi to znači da, ako Porezna procijeni da određena transakcija podliježe oporezivanju, vi ste ti koji morate dokazati suprotno, bilo unutar samog poreznog postupka, bilo kasnije pred Upravnim sudom.
Često se može čuti opravdanje poput: „Ja samo prodajem svoju privatnu zbirku i imam pravo raspolagati svojom imovinom.“ Iako to u osnovi stoji, Porezna uprava će situaciju drugačije sagledati ako se prodaja odvija kontinuirano, redovito, putem oglasa ili drugih kanala koji sugeriraju organiziranu trgovačku djelatnost. U tim slučajevima, takva aktivnost se više ne smatra jednokratnom rasprodajom privatne imovine, već obavljanjem trgovine, što nosi sa sobom sve obveze registracije, vođenja poslovnih knjiga i plaćanja poreza.
Prodaja zbirke numizmatičkoj firmi ili putem aukcijske kuće
U slučaju prodaje zbirke numizmatičkoj firmi ili preko aukcijske kuće, situacija je pravno nešto jasnija i drugačije postavljena u odnosu na privatnu prodaju pojedinih predmeta. Ovdje se najčešće sklapa formalni ugovor o prodaji cijele zbirke, što može uključivati trenutačnu prodaju u cijelosti ili postupnu realizaciju kroz više etapa.
Ključna razlika leži u tome što se takav pravni posao ne tretira kao obrtajna djelatnost, već kao jednokratna prodaja imovine (u jednoj ili više faza). Budući da postoji ugovor koji jasno definira prijenos vlasništva nad cijelom zbirkom, ova transakcija ima čvrsto pravno uporište.
I kod numizmatičkih firmi i kod aukcijskih kuća takvi su poslovi pokriveni odgovarajućim ugovorima, čime se osigurava transparentnost i zakonitost cijelog procesa, a klijenti se stavljaju u povoljniji i zaštićeniji položaj.
Zaključak
Trgovina kolekcionarskim predmetima često započinje kao hobi, no kada ona počne donositi značajne i ponavljajuće prihode, zakon je više ne promatra kao rekreaciju, već kao djelatnost. U tom trenutku, važno je razumjeti da neprijavljeni prihodi mogu rezultirati ozbiljnim poreznim posljedicama i o tome treba voditi računa.
To nije ugodno i jasno je da ljudi općenito nisu sretni zbog plaćanja poreza, ali jednostavno stvari tako stoje i treba biti svjestan određenih činjenica.
Važno je naglasiti da su sve informacije iznesene u ovom tekstu informativnog karaktera. One ne predstavljaju pravni niti porezni savjet. Portal NumizmatikaNET i autor članka ograđuju se od svake odgovornosti za postupanje prema navodima iz ovog članka. Za točne i pravno valjane informacije obratite se kvalificiranom pravniku, odvjetniku, ovlaštenom poreznom savjetniku ili izravno Poreznoj upravi. Uvijek provjerite sve podatke kako biste bili sigurni da se odnose na vaš konkretan slučaj, jer se zakonski propisi i porezni okvir neprestano mijenjaju.
Autor: Zlatko Viščević
