Nakon povlačenja iz Beograda pod snažnim pritiskom sovjetskih snaga, njemačke snage su u svibnju 1944. godine uništile dunavski most u Beogradu. Obnova ovog izuzetno važnog mosta koji vodi prema Pančevu zahtijevala je dulji vremenski period. Međutim, uz angažman sovjetskih inženjera i lokalnih građevinara, most je izgrađen iznenađujuće brzo i za samo godinu dana. Radovima je rukovodio sovjetski časnik Vladimir Aleksandrovič Golovko. Maršal Tito je na Dan Republike, 29. studenog 1946. godine, svečano otvorio most i pustio ga u promet.
Tim povodom, Prezidij FNRJ je donio odluku o izdavanju posebne spomen-medalje koja je dodijeljena sovjetskim i jugoslavenskim graditeljima ovog, tzv. „Pančevačkog mosta“.
Medalja napravljena od bronce; okruglog je oblika; promjera 36,80 mm i debljine 3 mm. Medalja visi na metalnom okviru u koji je postavljena svilena traka u bojama jugoslavenske zastave: plavo-bijelo-crveno sa crvenom zvijezdom petokrakom u sredini. Širina trake je 22 mm.
Na licu medalje je prikaz mosta. Ispod mosta je grb FNR Jugoslavije (s pet baklji) i smješten je iznad željezničkog kotača s krilima (simbola željeznice). Oko svega je vijenac od lovorovih grančica.
Na naličju, u središnjem dijelu je natpis: „ФНРЈ / 1945-1946 / БЕОГРАД“ [FNRJ / 1945-1946 / BEOGRAD], a oko svega je polukružni natpis: „ЗА ГРАЂЕЊЕ МОСТА ПРЕКО ДУНАВА“ [ZA GRAĐENJE MOSTA PREKO DUNAVA]. Početak i kraj natpisa razdvaja mala petokraka zvjezdica.
Postoje dvije varijante medalje:
(1) S vijkom: ZNB Kovnica. Vijak ima promjer od 13,30 mm i na njemu je polukružni natpis: „З.Н.Б. / КОВНИЦА“ [Z.N.B. / KOVNICA]. Ispred i iza „З.Н.Б.“ je po jedna mala petokraka zvjezdica. Ukupna masa medalje zajedno vijkom je: 32,83 g.
(2) S vijkom: Zavod za izradu novčanica. Vijak ima promjer od 25,20 mm i na njemu je polukružni natpis: „ЗАВОД ЗА ИЗРАДУ / НОВЧАНИЦА“ [ZAVOD ZA IZRADU / NOVČANICA]. Ispred i iza „НОВЧАНИЦА“ je po jedna mala petokraka zvjezdica. Ukupna masa medalje zajedno vijkom je: 38,21 g.
Spomen medalja za izgradnju mosta preko Dunava je prvobitno ustanovljena kao izraz zahvalnosti novih jugoslavenskih vlasti prema sovjetskim građevinarima. Međutim, vrlo brzo je postala simbol političkog sukoba između Staljina i Tita.
Nakon Rezolucije Informbiro-a 1948. godine, postalo je jasno da Staljin neće tolerirati nezavisne političke puteve istočnoevropskih zemalja koje su bile pod utjecajem Sovjetskog Saveza. Jugoslavensko političko rukovodstvo obilježeno kao revizionističko i kontrarevolucionarno. Shodno tome, u cijelom Sovjetskom Savezu održavani su partijski i opći sastanci radnih kolektiva s ciljem kompromitacije Jugoslavije, jugoslavenske komunističke partije i Josipa Broza Tita. Sve to je redovito objavljivano u ondašnjim medijima.
U takvim napetim okolnostima i sveopćoj antijugoslavenskoj atmosferi, ova medalja za izgradnju mosta preko Dunava je djelovala vrlo neobično na uniformama sovjetskih vojnika.
U specijalnom odjelu NKVD-a formirana je radna skupina sa zadatkom pronalaska svih dobitnika ovih jugoslavenskih medalja. Sastavljeni su cjeloviti popisi sovjetskih vojnika koji su prethodno primili te medalje i krenulo se u aktivno oduzimanje i medalja i ukaza. Ako je medalja bila izgubljena, osoba koja ju je izgubila morala je osobno napisati izjavu, a službenik NKVD-a bi na ukazu dodao posebnu napomenu.
Prema tom popisu, broj oduzetih knjižica (ukaza) odgovarao je broju nagrađenih. Međutim, postoji razlika u broju oduzetih medalja. Naime, oduzeto je manje medalja od broja knjižica. Postoji mogućnost da je dodijeljeno manje medalja od samih knjižica. Neke knjižice imaju na sebi karakterističnu rupu na koju je bila pričvršćena medalja, dok neke knjižice nemaju takvu rupu.
Kod ovih knjižica je zanimljivo da su ispunjavane različitim bojama tinte i različitim rukopisima. Pretpostavlja se da su jedinicama bile podijeljene prazne knjižice, a onda su se u jedinicama upisivala imena nositelja medalje. Ovom medaljom su uglavnom bili odlikovani obični vojnici i dočasnici. Knjižice su inače potpisane od strane Todora Vujasinovića, ministra željeznica i transporta i ovjerene su pečatom Ministarstva.
Sve oduzete medalje i knjižice bile su pohranjene u Nagradnom odjelu Ministarstva vanjskih poslova sve do raspada Sovjetskog Saveza. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, zaplijenjene medalje i knjižice su uništene. Pretpostavlja se da je sačuvano samo oko sto knjižica, ne uključujući one koje su dodijeljene jugoslavenskim državljanima.
Autor se zahvaljuje kolegi Dejanu Krupi za pomoć pri pisanju ovog članka.
Autor: Zlatko Viščević
Izvori slika: Coins, Banknotes & Militaria Store (https://www.cbm-store.com/), Wikipedija (https://www.wikipedia.org/).
Literatura: Mandić, Ranko i Gerić, Lazar, Rusko-srpska faleristika IV, časopis “dinar”, Srpsko numizmatičko društvo, Beograd, 2004.; Veličko, Aleksandar Mihailovič, Dva nova priloga izučavanju rusko-srpske faleristike, časopis “dinar”, Srpsko numizmatičko društvo, Beograd, 2007.
Prilikom citiranja, kao izvor navesti: Portal NumizmatikaNET (https://numizmatika.net/)
