Bimetalne kovanice, odnosno kovanice izrađene od dvaju različitih metala, danas su važan dio mnogih monetarnih sustava. U pravilu se sastoje od središnjeg umetka (jezgre) i vanjskog prstena izrađenih od različitih metalnih legura koje se tijekom kovanja trajno spajaju u jedinstvenu cjelinu.
Takva konstrukcija omogućuje lakše prepoznavanje nominale, povećava otpornost na krivotvorenje, te daje kovanici prepoznatljiv vizualni identitet. Iako se bimetalne kovanice često smatraju modernim izumom, ideja kombiniranja različitih metala u jednoj kovanici ili medalji ima znatno dužu povijest koja seže još u antičko razdoblje.
Najraniji primjeri u antici
Jedni od najranijih poznatih primjera predmeta s bimetalnom konstrukcijom potječu iz Rimskog Carstva. Već u razdoblju cara Hadrijana (117.-138.) izrađivane su posebne prigodne medalje velikih dimenzija koje su imale središnji dio od bronce ili bakra, dok je vanjski prsten bio izrađen od orihalka (lat. orichalcum), odnosno mesinga koji se često koristio u rimskoj monetarnoj proizvodnji.
Takvi su medallioni bili namijenjeni prvenstveno darivanju i ceremonijalnoj uporabi, a ne svakodnevnom optjecaju. Ipak, oni predstavljaju jedan od najranijih poznatih primjera svjesnog kombiniranja dvaju metala u jednom numizmatičkom predmetu.
Rani novovjekovni primjeri
Prave bimetalne kovanice koje su bile namijenjene optjecaju pojavljuju se tek mnogo kasnije, u ranom novom vijeku.
Jedan od poznatijih primjera potječe iz Engleske krajem 17. stoljeća. Između 1684. i 1693. godine kovane su kovanice nominale farthing izrađene od kositra, ali s malim središnjim umetkom od bakra. Bakreni je umetak imao važnu funkciju jer je trebao potvrditi vrijednost kovanice i otežati krivotvorenje budući da je kositar bio relativno jeftin metal.
Slična ideja pojavljuje se i u ranoj monetarnoj povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Godine 1792. izrađen je poznati probni novac poznat kao „Silver Center Cent“. Ta je kovanica imala bakrenu pločicu s malim umetkom od srebra u središtu kako bi se postigla odgovarajuća težina i vrijednost metala u odnosu na nominalu. Iako je riječ o zanimljivom eksperimentu, kovanica nikada nije ušla u redoviti optjecaj.
Bimetalni žetoni iz 19. stoljeća
U prvoj polovici 19. stoljeća pojavljuju se novi pokušaji primjene bimetalne konstrukcije u monetarnoj proizvodnji. Posebno je zanimljiv projekt britanskog medaljera Josepha Moorea koji je tijekom 1830-ih i 1840-ih godina izradio velike količine bimetalnih žetona poznatih kao „Penny Model“ i rjeđe „Halfpenny Model“.
Ti su žetoni bili zamišljeni kao prijedlog reforme britanskog sitnog novca. Moore je smatrao da bi se veliki i teški bakreni penny i halfpenny trebali zamijeniti manjim kovanicama s bimetalnom konstrukcijom koje bi bile lakše, ali i dalje jasno prepoznatljive.
Iako ti žetoni nisu bili službeno zakonsko sredstvo plaćanja, u praksi su bili vrlo rašireni u optjecaju. Mnogi su ih trgovci prihvaćali po nominalnoj vrijednosti, što pokazuje da je ideja bimetalne kovanice već tada imala praktičnu privlačnost.
Unatoč popularnosti ovih žetona, Kraljevska kovnica (Royal Mint) odbila je Mooreov prijedlog. Veličina britanskih bakrenih kovanica ostala je nepromijenjena sve do decimalizacije britanskog monetarnog sustava 1971. godine kada su uvedene nove nominale manjih dimenzija.
Razvoj moderne tehnologije kovanja
Iako su raniji primjeri pokazali zanimanje za bimetalne konstrukcije, tek je industrijski razvoj kovničke tehnologije u 20. stoljeću omogućio njihovu pouzdanu i ekonomičnu proizvodnju.
Ključni napredak dogodio se u području precizne obrade metalnih pločica, tehnika spajanja metalnih dijelova i visokotlačnog kovanja. Time je postalo moguće trajno spojiti metalnu jezgru i prsten bez opasnosti od njihova razdvajanja tijekom optjecaja.
Talijanskih 500 lira kao početak suvremene ere
Prva široko prihvaćena moderna bimetalna kovanica bila je talijanska kovanica od 500 lira uvedena 1982. godine.
Kovanica se sastojala od središnjeg dijela od aluminij-brončane legure i vanjskog prstena od nehrđajućeg čelika. Osim tehnološke inovacije, kovanica je bila i vizualno vrlo prepoznatljiva.
Ova kovanica od 500 talijanskih lira brzo je postala primjer uspješne primjene bimetalne konstrukcije, osobito zbog svoje otpornosti na krivotvorenje.
Globalno širenje bimetalnih kovanica
Nakon uspjeha talijanskog izdanja mnoge su države počele uvoditi slične nominale. Tijekom 1980-ih i osobito 1990-ih bimetalne kovanice postaju sve raširenije u svijetu.
Među poznatijim primjerima nalaze se:
- 10 francuskih franaka iz 1988. godine
- 20 meksičkih pesosa iz 1993. godine
- 2 britanske funte uvedene 1997. godine
- 1 i 2 eura uvedeni 2002. godine
Posebno su značajne kovanice od 2 eura koje su danas među najpoznatijim i najraširenijim bimetalnim kovanicama u optjecaju.
Hrvatske kovanice od 25 kuna
Hrvatska je također koristila bimetalnu konstrukciju za poligonalnu kovanicu od 25 kuna, koja je izdavana kao prigodna optjecajna kovanica. Prva takva kovanica izdana je 1997. godine povodom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a potom su tijekom sljedećih godina izdavane i druge prigodne varijante s različitim motivima. Kovanica ima vanjski prsten od kupronikla i središnji dio od mesinga, što joj daje karakterističan dvobojni izgled. Iako su formalno bile namijenjene optjecaju, kovanice od 25 kuna uglavnom su završavale u numizmatičkim zbirkama zbog svoje prigodne prirode i relativno ograničenih emisija.
Tehnologija izrade
Proizvodnja bimetalnih kovanica zahtijeva vrlo preciznu tehnologiju.
Proces obično uključuje nekoliko koraka. Prvo se izrađuju metalna jezgra i vanjski prsten. Zatim se ti dijelovi mehanički spajaju u jedinstvenu pločicu. Nakon toga slijedi završno kovanje pod visokim pritiskom.
Tijekom kovanja metalni se dijelovi trajno „zaključavaju“ jedan u drugi čime nastaje vrlo čvrsta i stabilna konstrukcija.
Bimetalne kovanice danas
Danas su bimetalne kovanice sastavni dio monetarnih sustava brojnih država. Najčešće se koriste za nominale veće vrijednosti gdje dodatna sigurnost i prepoznatljiv izgled imaju posebno važnu ulogu.
Osim redovitog optjecajnog novca bimetalna se konstrukcija često koristi i kod prigodnih i kolekcionarskih izdanja jer omogućuje zanimljive dizajnerske kontraste između dvaju metala.
Od rimskih medaljona preko eksperimentalnih kovanica ranog novog vijeka do suvremenih europskih nominala razvoj bimetalnih kovanica pokazuje kako se ideja kombiniranja metala postupno razvijala kroz stoljeća sve dok tehnološki napredak nije omogućio njezinu široku primjenu u modernoj monetarnoj proizvodnji.
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Classical Numismatic Group, Heritage Auctions, Katz Auction, Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store, Numista.
