U arheološkim istraživanjima na prostoru bivšeg samostanskog kompleksa Sv. Nikole u Zadru 2014. – 2016. (za vrijeme talijanske vlasti tamo su se nalazile vojna bolnica i kraljevska mornarička vojarna „Tommaseo Gulli“) pronađen je primjerak novca Kraljevine Italije iz emisije kovane 1943. R – XXI. U Dalmaciji je to prvi takav nalaz, a najvjerojatnije jedan od rijetkih pronađenih van matične Italije. Riječ je o novcu od 20 centesimi 1943. – XXI, s oznakom 21. godine fašističke ere i kovnice u Rimu (R). Kako novac ove emisije iskovan 1943. godine nije mogao doći u Dalmaciju kao regularni otkov Rimske Državne Kovnice zbog pada fašizma 25. srpnja 1943.,odnosno kapitulacije Italije 8. rujna 1943., smatram da bi ovo bio prvi dokazivi primjerak novca Kraljevine Italije od 20 centesimi 1943. R – XXI, identično, odnosno naknadno kovanog od 26. srpnja 1944. u privremenoj kovnici Talijanske Socijalne Republike u Aosta iz prebačenih upotrijebljenih kovnih strojeva Rimske Državne Kovnice za seriju 1943 R – XXI. Ovaj novac je u Zadar pod nominalnom kontrolom Vlade Socijalne Republike Italije, a stvarno pod njemačkom okupacijom (Deutsche Besetzung Zara), morao doći između 26. srpnja i 30. listopada 1944., odnosno do dana zauzimanja grada od strane jedinica NOVJ. Sagledavajući povijesne prilike, kao i fizičku odsječenost Zadra od ostatka Italije tokom kasne 1943./1944., mislim da je ovaj novac najvjerojatnije specijalno došao zračnom linijom s određenim dužnosnikom Mussolinijeve Vlade ili Fašističke Federacije iz sjeverne Italije na prostor vojnog sklopa sv. Nikole, svega par mjeseci prije kraja njemačke vlasti u Zadru.
Prilikom arheoloških istraživanja na prostoru bivše crkve i samostana sv. Nikole u Zadru pronađena je veća količina numizmatičkog materijala koji se može datirati u razdoblje srednjeg i ranog novog vijeka. Osim ovih numizmatičkih nalaza, u nastavku istraživanja 2016. g. u sondi I (u kanalu unutar cisterne ispod samostana) pronađeni su i brojni novci kasnog 19. i prve polovice 20. stoljeća. Prilikom raščišćavanja površinskog otpada, u cisterni ispod samostana (sonda I) pronađena je veća količina novca, koja je uglavnom bila okupljena na jednom mjestu u odvodnom kanalu, pa je moguće riječ o skupnom nalazu novca koji je deponiran ili odbačen u jednom trenutku. Očišćeno je sveukupno 186 kovanica iz cisterne.[1] Očito je da je u kanal cisterne ispod samostana (sonda I) upadao novac od kasnog 19. st. pa sve do sredine 20. st., točnije od 1861. do 1943. g. Sudeći po učestalosti, novac iz 19. i početka 20. stoljeća upadao je rijetko u odvod, ali je velika skupina novca očito tamo završila 1943. g. Za to je važan nalaz novca tipa Vitorio Emanuele III, 20 Centesimi, Impero, kovan 1943. g. (oznaka XXI) kakvi nisu službeno došli u grad kao sredstvo plaćanja zbog događaja vezanih uoči i nakon kapitulacije Italije početkom rujna 1943. Godine.
Bilo koji nalaz novca Kraljevine Italije iz obije serije 1943. Roma – XXI., na svim prostorima što je ih Italija okupirala u Drugom svjetskom ratu u arheološkom smislu predstavlja jedinstven nalaz. Razlog tomu leži u činjenici da regularni novac iskovan te godine u Rimu nije pušten u optjecaj zbog niza ratnih događaja vezanih uz kapitulaciju Italije početkom rujna te godine. Sukladno povijesnim događajima, novčana pošiljka ove serije nikad nije došla ni u Guvernatorijat Dalmacije. S druge strane, novac od 20 i 50 centesima, naknadno kovan u kovnici u Aosti na sjeveru Italije pušten je u optjecaj krajem srpnja 1944. u relativno maloj količini i to samo na prostoru koji je kontrolirala Vlada Talijanske Socijalne Republike. U takav prostor je nominalno spadala i Zadarska Prefektura. Međutim ni ovaj naknadno kovani novac nikad nije službeno odaslan u Zadar. Ovaj članak raspravlja o nalazu novca Kraljevine Italije od 20 centesimi 1943. R – XXI. kovanog iz kalupa gravera Giuseppea Romagniolia za regularnu seriju od 20 centesimi 1943. R – XXI., prebačenih u travnju 1944. iz rimske državne kovnice u privremenu kovnicu Aosti. Takav primjerak pronađen je u arheološkim istraživanjima na prostoru Sv. Nikole u Zadru.[2] Primjerak ovog novca je morao doći u Zadar između aktivacije kovnice 26. srpnja 1944., te prije naredbe Ministarstva Unutarnjih Poslova o evakuaciji Prefekture iz Zadra 30. listopada 1944., zaključno s ulaskom jedinica NOVJ u grad sljedećeg dana. Kako je Zadar kao dio RSI bio uglavnom fizički odsječen od ostatka sjeverne Italije, te kako ni ovaj novac, kao i regularni novac kovan u Rimu prije pada Fašizma 25. srpnja 1943., nije došao u Dalmaciju kao platežno sredstvo talijanskog monetarnog sustava, i s obzirom da je posljednji vladin zrakoplov službeno sletio u Zadar krajem ožujka 1944.[3],ovaj primjerak treba gledati kao kuriozitet koji je očito došao kao privatni novac s nekim službenikom Vlade ili Fašističke Federacije specijalno upućenim nekom komunikacijom u Zadar između kraja srpnja 1944. te kraja listopada 1944. Dakle, s obzirom na zatvoreni kontekst nalaza i elemente specifičnih povijesnih prilika u Zadru krajem 1944. ovaj novac bi se kao jedan od rijetkih sa sigurnošću morao povezati s aktivnošću kovnice u Aosti, premda se on fizički po ničemu ne razlikuje od primjeraka kovanih u Rimu. Ta spoznaja mogla bi utrti put daljnjem istraživanju možebitnih specifičnih otklona u razlikovanju te dvije vrste identičnog novca.
Slijed povijesnih događaja koji su Italiju prisilili da izađe iz Drugog svjetskog rata odigrao se u nedjelju u kasno popodne 8. rujna 1943. Tog dana, u 18.30 sati, po srednjoeuropskom vremenu, Radio Alžir objavio je u redovnom emitiranju vijest da je talijanska Vlada pred Saveznicima bezuvjetno položila oružje.[4] Nagla vijest o kapitulaciji brzo se proširila na svim prostorima koje je Italija držala pod okupacijom na Sredozemlju i kaotično je u narednih par dana rastočila talijansku vojsku. To se dogodilo i sa zapovjedništvom 158. pješačke divizije „Zara“ u Zadru te 15. pješačke divizije „Bergamo“ u Splitu. Dezinformacije, oklijevanje, dvojba treba li se Nijemcima suprotstaviti ili ne, pad radio veze, odnosno nemogućnost uspostavljanja komunikacije s centralnim naređenjima iz Rima, njemačko očekivanje kapitulacije te konačno urušavanje zapovjednog i komunikacijskog sustava dovelo je do toga da je ta vojska, uz pojedinačne otpore, bila zarobljena i razoružana te uglavnom internirana u razne logore na području Reicha.[5] Kapitulacija Italije bila je logična posljedica slijeda povezanih događaja koji su uslijedili nakon savezničkog iskrcavanja na Siciliju 10. srpnja 1943. Dva dana potom, noću, oko 3500 američkih bombardera F – 17, zamračivši nebo iznad Rima, izvršilo je prvi saveznički napad na grad. Rim oko mjesec dana kasnije dobiva status otvorenog grada, città aperta.[6] Urušavanje Fašizma počelo je naglo. Napredovanje Saveznika u južnoj Italiji tokom srpnja dovelo je dovođenja u pitanje Duceov autoritet. Stvari su se munjevitom brzinom počele razvijati nakon što su trupe Sjedinjenih Država 21. srpnja 1943. ušle u Napulj, zbog čega je pet dana kasnije Veliko Fašističko Vijeće otkazalo povjerenje predsjedniku Vlade Mussoliniju. Time je i formalno pao fašistički režim. Kralj je mandat za sastav Vlade povjerio maršalu Pietru Bagdoliu.[7] Nova Vlada je, obećavajući Nijemcima ispunjavanje svih ugovornih obaveza iz Trojnog pakta, istovremeno započela tajne pregovore sa Saveznicima o predaji oružja i eventualnom stupanju na njihovu stranu. Armistizio, odnosno mir u Cassabile potpisan 3. rujna stupio je na snagu 8. rujna 1943. u 18 sati. Pola sata kasnije, u večernjim vijestima, svim svojim slušateljima, Radio London priopćio je vijest da je Italija konačno kapitulirala.
Nakon pada Fašizma još u srpnju, u državnoj kovnici novca u Rimu ostala je iskovana čitava serija novca tipa Impero od 5, 10, 20, 50 centesimi te 1 i 2 lire iz 1943. R – XXI. Taj novac trebao je biti pušten u optjecaj krajem godine XXI. i početkom nove XXII. Godine Fašističke ere računale su se od Marša na Rim s noći 28./29. listopada 1922. Sukladno tome, godina XXI. počela je u noći 28./29. listopada 1942. i trajala je do prijelaza s 28. u 29. listopada 1943. Kako zbog pada fašizma i svih ratnih događaja prije, te napredovanja saveznika ka Gustav liniji, krajem listopada nije bilo moguće pustiti u optjecaj svježe iskovan novac serije iz 1943.-XXI., ta čitava serija, od koje je samo iz kalupa novca od 20 centesimi 1943. R – XXI. istisnuto 57.000.000 komada[8] nikad nije puštena u cirkulaciju, a tako nije došla ni na prostor Guvernatorijata Dalmacije. No, u Zadru na prostoru sv. Nikole je ipak pronađen jedan primjerak novca Kraljevine Italije od 20 centesimi 1943. R – XXI. Kako je zbog ratnih događaja nakon pada fašizma novac od 57 milijuna primjeraka iskovan u Rimu nikad nije pušten u optjecaj, ovaj zadarski nalaz mora biti dio serije nešto više od 2 milijuna komada naknadno iskovanih, iz na sjever Italije u travnju iz 1944. prebačenih kovnih kalupa iz Rima za serije novca Kraljevine Italije iz 1943. – XXI.,[9] s nominalnom kovnicom (R)[10] u provizornoj kovnici Aosti. Prebacivanje kalupa za kovanje novca na sigurno direktan je rezultat približavanja crte bojišnice Rimu u travnju 1944. Najzad, američke trupe su i ušle u grad 6. lipnja. Dakle, iz Rima preneseni su kalupi, materijal (acmonital[11]) i tehničko osoblje iz Državne kovnice u Aostu.[12] U toku tri mjeseca osposobljena je za rad u punim smjenama Sekcija Autonomne kovnice u Aosti. Konstituirana je odlukom Ministarstva financija od 01. 05. 1944., broj 422.,[13] objavljenim u Službenim Novinama (Gazzeta Ufficiale) Vlade broj 171, od 24. srpnja 1944. s nalogom da se u njoj kuju novci od 50, 20 i 10 centesimi (Lire 0,50, L. 0,20, L. 0,10). Počela je s radom 26. srpnja 1944. i u njoj je iskovano do 4. lipnja 1945., odnosno do obustave rada pogona 2.053.000 komada novca od 20 centesimi 1943. R. – XXI.[14] Iako zbog velike stope inflacije taj sitni novac u optjecaju nije mogao imati neku značajniju ulogu, ipak je ušao u monetarni metež koji je od 1943. do 1947. vladao Italijom. Nakon kapitulacije i uspostave vlade RSI na sjeveru Italije, izdavane su novčanice od 10 do 1000 lira. Te novčanice su emitirane od strane Banke Italije i koristile su također designaciju Kraljevine Italije. Na jugu, na prostoru pod kontrolom Saveznika, vojna uprava, Allied Military Group izdavala je AMG lire koje su izbacile iz uporabe dotadašnji novac Kraljevine Italije. Te lire je na oslobođenim područjima 1944. zamijenio je novac Prijelazne Vlade Italije, iako su se sve tri vrste novca u Italiji nalazile u optjecaju skroz do 1950.[15]
Kontekst nalaza 20 centesimi 1943. – XXI. u arheološkim istraživanjima na prostoru sv. Nikole u Zadru govori o povijesnoj situaciji u kojoj je u mornaričkoj Vojarni „Tommaseo Gulli,“ iako više puta bombardiranoj tokom zračnih napada, još od kraja 1943., se je tokom 1944. zadržala određena vojna organizacija. Ona je hitno bila evakuirana sa zadarskog poluotoka, u bilom kojem obliku u kojemu je do tada funkcionirala, ujutro 30. listopada 1944., s kolektivnom naredbom MUP – a republikanske Vlade o evakuaciji državnog personala iz Zadra. Situacija u kojoj se dogodilo deponiranje primjerka od 20 centesimi iz 1943. u Zadru može se povezati s vrlo uskim vremenskim periodom od kad je počelo kovanje tog novca u kovnici u Aosti 26. srpnja 1944. pa do evakuacije njemačke vojske iz Zadra 30./31. listopada 1944., teoretski dakle nešto više od 3 mjeseca.
Nalaz novca kraljevine Italije iz serija 1943. – XXI/R zasad je unikatna pojava i treba je izučavati u sklopu vrlo složenih gospodarskih i povijesnih prilika u kojima se Zadar našao uoči i nakon kapitulacije Italije početkom rujna 1943. godine.
Bilješke
[1] Luka Bekić, Sveti Nikola u Zadru, Post-Medieval and Contemporary Numismaic Finds Recovered at Zadar’s St Nicholas Church, Zadar, 2017., str 170
[2]Luka Bekić, Post-Medieval and Contemporary Numismaic Finds Recovered at Zadar’s St Nicholas Church, str 91, 167
[3] Dalmazia – una coronaca per la storia (1943 – 1944), vol. 5, str 1406, Banka Italije isplatila je krajem ožujka 1944., 3 milijuna lira u Zadru njemačkoj vojsci.
[4] Odone Talpo, Dalmazia. Una cronaca per la storia 1943-1944, Roma, 1994, str 7
[5] Odone Talpo, Dalmazia. Una cronaca per la storia 1943-1944, Roma, 1994, str 8
[6] Odone Talpo, Dalmazia. Una cronaca per la storia 1943-1944, Roma, 1994, str 10
[7] Odone Talpo, Dalmazia. Una cronaca per la storia 1943-1944, Roma, 1994, str 5 – 6
[8] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 12-14
[9] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 12-14
[10] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 12-14
[11] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 12-14
[12] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 14
[13] Vidjeti u Gigante, 2017., 193: Il DM 422/1944 della Repubblica Sociale Italiana, prescriveva la coniazione, ad Aosta, delle monete di acmonital da 50 e 20 centesimi, precedentemente coniate a Roma. Tuttavia, furono emessi soltanto 2.053.000 pezzi da 20 centesimi, peraltro non riconoscibili da quelli emessi a Roma per il Regno d’Italia, su un totale di 6.000.000 di tondelli preparati dalla Società Cogne per la zecca di Aosta. Infatti, dal Registro Materiale del Magazzino Materiale di Incisione della zecca di Roma, risulta che, in data 13 aprile 1944, furono consegnati al capitano Pietro Martinelli (che 20 giorni dopo diventò il questore di Aosta) le matrici ed i punzoni delle monete da 50 centesimi, 20 centesimi e 10 centesimi di acmonital; detto materiale non fu mai reso alla zecca di Roma. Non è dato sapere se, oltre ai già citati 20 centesimi, furono coniati anche i 50 centesimi, che, peraltro, non sarebbero distinguibili dalle analoghe monete battute per il regno d’Italia.
[14] Numismatica, periodico di cultura e di informazioni numismatici, godina II, br. 1, 1961, str 15
[15] Luka Bekić, Sv. Nikola u Zadru, Zadar, 2017, str 191-196
Autor: Dejan Filipčić
