Velik broj numizmatičara započinje sa skupljanjem starog novca još u djetinjstvu. Drugi se tom hobiju posvećuju u zrelijoj dobi, dok neki numizmatiku otkrivaju tek po odlasku u mirovinu, tražeći sadržajnu i poticajnu razonodu.
Najčešći poticaj za početak skupljanja proizlazi iz susreta sa stranim novcem ili u razdobljima zamjene novca u optjecaju, primjerice prilikom denominacija ili uvođenja nove valute. Budući da se strani novac vizualno i sadržajno razlikuje od domaćega, često pobuđuje znatiželju i interes budućeg sakupljača. Sličan se učinak javlja i kada se postojeći novac zamjenjuje novim, bilo novo valutom, bilo novim dizajnom. Upravo tada za mnoge započinje cijela numizmatička priča.
U početnoj fazi skupljanja kovanice i novčanice najčešće se prikupljaju bez jasnog reda i sustava i „stavlja se na hrpu“ sve što se smatra zanimljivim. Međutim, kako se interes produbljuje i kako se sakupljač upoznaje s osnovnim pravilima i numizmatičkim načelima, zbirka postupno poprima sustavan i smislen oblik. S vremenom se mijenja i pristup skupljanju, koji postaje promišljeniji, selektivniji i usklađen s osobnim interesima i mogućnostima.
Kako bi se proces skupljanja olakšao i učinio dugoročno održivim, već je na samom početku preporučljivo jasno definirati nekoliko ključnih elemenata:
Svrhu skupljanja. Pitanje koje si svaki sakupljač treba postaviti glasi: Zašto skupljam? Numizmatika bi prvenstveno trebala donositi zadovoljstvo, veselje i opuštanje. Svrha može biti učenje, očuvanje vrijednosti, estetski užitak ili jednostavno razonoda. Važno je da je svrha jasno definirana, jer to kasnije olakšava donošenje odluka. Skupljanje se pritom ne smije pretvoriti u opsesiju ili ovisnost, jer tada prestaje biti hobi i postaje problem.
Područje skupljanja. Sljedeće važno pitanje jest: Što skupljam? Određivanje područja ili kriterija skupljanja (razdoblje, država, tema, materijal i slično) uvelike olakšava organizaciju zbirke. Ti kriteriji nisu trajni i mogu se s vremenom mijenjati. Nije nužno cijeli život ostati vezan uz jedno područje, ali početno usmjerenje smanjuje neodlučnost i frustraciju.
Cilj skupljanja. Treće pitanje odnosi se na to Što se želi postići? Želi li se prikupiti barem jedan primjerak iz svake države, kompletirati određenu seriju, skupljati kovanice s istom godinom ili s određenim motivom? Jasno definiran cilj daje smisao potrazi i donosi zadovoljstvo svakim novim korakom prema njegovu ostvarenju.
Financijski budžet. Jednako je važno odrediti koliko se može i želi potrošiti na hobi. Kupnju numizmatike treba uskladiti s osobnim financijskim mogućnostima. Ako je unaprijed određen mjesečni iznos, primjerice 50 ili 100 eura, preporučljivo ga se držati. Skupljanje nije natjecanje i nema potrebe za „utrkom“ sa drugima. Zbirka se gradi postupno, bez financijskog pritiska i bez ugrožavanja osobne financijske stabilnosti. Kada se planirani budžet potroši, nabavka novih predmeta se privremeno zaustavlja i uživa se malo u onome što je već nabavljeno i uvršteno u zbirku.
3.1. Početni koraci u numizmatici
Svatko tko tek kreće u numizmatiku, trebao bi poduzeti sljedeće početne korake:
Inventura postojećeg materijala. Na početku, kod ulaska u svijet skupljanja numizmatike jest vidjeti što zapravo imamo, pa nas čeka vađenje kovanica i novčanica iz kutija, ladica i omotnica, te njihovo raspoređivanje u pregledne skupine. Kao početni kriterij preporučuje se grupiranje kovanica i novčanica po državama, čime se dobiva osnovni uvid u opseg i strukturu zbirke. Tek nakon toga slijedi promišljena odluka o području i smjeru daljnjeg skupljanja.
Izdvajanje duplih primjeraka. Nakon što su određeni osnovni kriteriji skupljanja, potrebno je iz zbirke izdvojiti duple primjerke u skladu s tim kriterijima. Takvi će primjerci kasnije poslužiti za razmjenu s drugim sakupljačima ili za prodaju, čime se može financirati daljnje proširenje zbirke.
Edukacija o području skupljanja. U početnoj fazi osobito je važno educirati se o području koje se skuplja. Upoznavanje s osnovama numizmatike, poviješću novca, tehničkim karakteristikama i tržišnim vrijednostima kovanica i novčanica čini proces skupljanja jednostavnijim, sigurnijim i znatno zanimljivijim. Neizostavan su dio te edukacije stručni numizmatički katalozi i literatura, a korisne informacije mogu se pronaći i na internetu. Jednako je važno savjetovati se s iskusnijim kolegama, čije praktično iskustvo često nadopunjuje naše osnovno teorijsko znanje.
Kontakt s drugim numizmatičarima. Stupanje u kontakt s drugim numizmatičarima omogućuje razmjenu znanja, iskustava i materijala. Iskusniji sakupljači mogu početnicima pomoći u snalaženju, upozoriti na česte pogreške, te dati vrijedne savjete o kupnji, razmjeni i razvoju zbirke. Na taj se način mogu upoznati i pouzdani numizmatički trgovci. Posebno se preporučuje posjet i učlanjenje u lokalni numizmatički klub, te učlanjenje u regionalna, nacionalna ili međunarodna numizmatička društva.
Nabava novih primjeraka. Kako bi se zbirka razvijala i rasla, nužna je postupna nabava novih kovanica i novčanica. Dobro je započeti u vlastitom okruženju, raspitujući se kod prijatelja i poznanika imaju li starog ili stranog novca koji im ne treba. Mnogi ljudi posjeduju takav novac, a često ga i bacaju u smeće, ne sluteći da može imati numizmatičku vrijednost. Osim toga, novi se primjerci mogu pribaviti razmjenom s drugim sakupljačima, kupnjom kod specijaliziranih trgovaca, sudjelovanjem na numizmatičkim aukcijama, te putem internetskih platformi. O tim će se oblicima nabave detaljnije govoriti u nastavku.
3.2. Pet ključnih savjeta za nove numizmatičare
Mnogi novi numizmatičari u početku se susreću s osjećajem nesigurnosti, frustracije ili nedostatka samopouzdanja. Ponekad ih obeshrabruje činjenica da im je zbirka još mala, ponekad način na koji se prema njima odnose iskusniji sakupljači i trgovci, a nerijetko i vlastiti osjećaj da nemaju dovoljno znanja o predmetima koje skupljaju. Sve su to posve normalne i očekivane pojave u ranim fazama bavljenja numizmatikom.
Kako bi se početnicima olakšao ulazak u svijet numizmatike, važno je imati na umu nekoliko temeljnih smjernica koje mogu znatno poboljšati iskustvo skupljanja, pomoći u izbjegavanju čestih pogrešaka i potaknuti osobni napredak.
Znanje je temelj bavljenja numizmatikom. Najveća prednost koju jedan numizmatičar može imati upravo je dobro poznavanje kovanica i novčanica koje skuplja, njihove povijesti, tehničkih karakteristika, stvarne vrijednosti i tržišnih kretanja. Onaj tko poznaje područje svog interesa uvijek je u prednosti pred sakupljačem koji kupuje nasumično i bez dubljeg razumijevanja. Sustavno učenje kroz stručnu literaturu, numizmatičke kataloge, časopise, internetske izvore i razmjenu informacija s drugima smanjuje rizik od pogrešnih procjena, preplaćivanja i kupnje krivotvorina, što su najčešće pogreške neiskusnih sakupljača.
Strpljivost i postupna gradnja zbrike. Skupljanje kovanica i novčanica nije utrka i ne donosi zadovoljstvo ako se zbirka naglo i nekontrolirano širi. Kupnja većeg broja predmeta u kratkom vremenu često dovodi do toga da se sakupljač ne stigne upoznati s pojedinim primjercima niti ih razumjeti u širem povijesnom i numizmatičkom kontekstu. Kvalitetan pristup podrazumijeva sporiji ritam, pažljivo promišljene nabave i vrijeme posvećeno svakom pojedinom predmetu. Brojni su primjeri sakupljača koji su u žurbi stvorili opsežne zbirke, a da pritom više nisu imali jasan pregled nad onim što posjeduju, što u konačnici vodi površnom odnosu prema hobiju i osjećaju preopterećenosti.
Povezivanje s drugima i razmjena iskustava. Numizmatička zajednica okuplja ljude vrlo različitih profila, zanimanja i životnih iskustava, a razmjena znanja i iskustava s drugima često donosi nova saznanja i širi perspektivu. Kroz takve kontakte lakše se uče pravila numizmatičkog svijeta, tržišta, prepoznaju pogreške i izbjegavaju prijevare, a nerijetko se razvijaju i trajna prijateljstva temeljena na zajedničkom interesu. Naravno, kao i u svakom okruženju i u numizmatici postoje pošteni i nepošteni pojedinci, no i to je dio procesa učenja i snalaženja.
Dob nije mjerilo stručnosti. Česta je pogrešna pretpostavka da stariji sakupljači nužno znaju više. Mladi numizmatičar sakupljač može u relativno kratkom vremenu steći znanje koje nadmašuje ono nekoga tko se hobijem bavi desetljećima, osobito ako aktivno uči, istražuje i sudjeluje u raspravama. U numizmatici se vrednuju znanje, iskustvo i angažman, a ne godine. Stoga se nove i mlađe sakupljače treba poticati da budu aktivni, da postavljaju pitanja, iznose svoja opažanja i ravnopravno sudjeluju u numizmatičkom životu.
Uživanje u numizmatici kao najvažniji cilj. Skupljanje bi uvijek trebalo ostati izvor zadovoljstva, osobnog razvoja i intelektualne znatiželje. Zbirka treba donositi radost, a ne stres ili financijski pritisak. Opsesivno skupljanje, uspoređivanje s drugima, frustracija zbog rijetkih i nedostižnih primjeraka, te zaduživanje radi kupnje nekog skupog primjerka dugoročno vode gubitku mentalne ravnoteže i nezadovoljstvu. Zdravo sakupljanje moguće je samo onda kada je u skladu s osobnim mogućnostima i kada doprinosi pozitivnom doživljaju numizmatike kao hobija.
3.3. Skupljanje kovanica
Odgovor na pitanje koje kovanice skupljati ponajprije ovisi o afinitetima i interesima sakupljača. Svaka osoba ima vlastite sklonosti i u numizmatici vidi „nešto svoje“, kao odraz osobnih interesa, želja i motiva.
Postoji mnogo načina i kriterija za skupljanje kovanica, koji mogu uključivati različite države, kontinente, povijesna razdoblja, motive, vrste metala i druge aspekte. U nastavku su navedeni neki od najčešćih načina i kriterija skupljanja.
Skupljanje po državama, teritorijima ili gradovima. Ovo je jedan od najraširenijih pristupa. U tom se slučaju skupljaju kovanice određene države, teritorija ili grada. Među numizmatičarima je vrlo česta pojava skupljanje nacionalne numizmatike, koja obuhvaća novac matične države, a često i novac država prethodnica, kolonija ili povezanih političkih cjelina. Neki se sakupljači usmjeravaju na šire područje u kojem žive, primjerice na vlastitu regiju ili pokrajinu, dok se drugi odlučuju za gradski novac, ako je grad u povijesti imao voj novac. Unutar ovog kriterija moguće je primjenjivati i druge kriterije, koji se mogu kombinirati s ovim pristupom.
Skupljanje po vladaru. Neke kovanice imaju na sebi likove careva, kraljeva, kneževa ili drugih nositelja vlasti. Neki numizmatičari skupljaju kovanice isključivo jednog određenog vladara ili više njih. Primjerice, kod antičkog novca česta je praksa skupljanje kovanica s likovima jednog ili više careva, dok je u modernoj numizmatici poznato skupljanje svih kovanica na kojima se pojavljuje engleska kraljica Elizabeta II ili Napoleon Bonaparte.
Skupljanje po tipu. Ovo je vrlo raširen oblik skupljanja kovanica. U ovom slučaju sakupljaju se različiti tipovi određenog novca, bez obzira na godinu kovanja. Na taj se način mogu skupljati kovanice cijelog svijeta, ali i kovanice unutar užeg područja, u kombinaciji s nekim drugim kriterijima. Za ovakav pristup ključno je da se svaki primjerak razlikuje po osnovnom izgledu, dok godina kovanja, oznaka kovnice i sitni detalji nisu toliko bitni.
Skupljanje po varijantama. Ovo je način skupljanja koji obično uključuje i skupljanje po tipu, ali uz naglasak na manjim razlikama koje se javljaju unutar istog tipa kovanice. Riječ je o razlikama u detaljima dizajna, natpisima ili drugim elementima, pri čemu godina kovanja često nije toliko bitna.
Skupljanje po godinama. Ovaj način skupljanja temelji se na kronološkom pristupu i u pravilu uključuje i skupljanje po tipu. Cilj je prikupiti sve kovanice s godinama izdanja koje se javljaju. Vrlo često ovaj način skupljanja obuhvaća i varijante, oznake kovnice i druge detalje. Neki bi ovaj pristup nazvali i „skupljanjem po svemu“. Riječ je o jednom od najsveobuhvatnijih načina skupljanja, osobito kad se radi o skupljanju svih svjetskih kovanica. Ipak, u praksi je češće prisutan kada se skuplja samo jedna država ili neko ograničeno područje (pokrajina, grad i sl.).
Skupljanje po kovnici. Ovo je način skupljanja gdje se skuplja samo onaj kovani novac koji je otkovan u određenoj kovnici. Poprilično je neuobičajen u modernoj numizmatici, ali vrlo čest kod skupljanja antičkog novca. Tako, primjerice, neki numizmatičari kod nas skupljaju isključivo rimski novac otkovan u kovnici Siscia, današnjem Sisku.
Skupljanje po vrsti novca. Postoje numizmatičari koji skupljaju isključivo kovanice koje su bile u svakodnevnom optjecaju, drugi se usmjeravaju samo na prigodna izdanja, dok treći skupljaju oboje. U ovu skupinu može se ubrojiti i skupljanje „specijaliteta“ kao što su probna izdanja, specijalni otkovi ili pak kovanice s greškama.
Skupljanje po motivu. Ovaj način skupljanja temelji se na tematici prikazanoj na kovanicama. Često se skupljaju motivi iz životinjskog i biljnog svijeta, prikazi brodova, građevina, grbova, sportskih ili drugih tematskih elemenata. U ovaj kriterij može se uključiti i skupljanje kovanica vezanih uz određeno povijesno razdoblje, primjerice Drugi svjetski rat, kao i skupljanje kovanica s određenom godinom, poput godine rođenja. Svaki sakupljač bira motiv koji mu je osobno zanimljiv i koji ga potiče na skupljanje.
Skupljanje po metalu. U većini slučajeva, ovo se odnosi na skupljanje kovanica od plemenitih metala kao što su zlato, srebro i platina. Ovaj je način skupljanja često prisutan kod investitora, no to nije pravilo. Postoje i numizmatičari koji iz isključivo numizmatičkih razloga skupljaju samo zlatnike ili srebrnjake.
Skupljanje po veličini. Neki numizmatičari skupljaju kovanice različitih ekstermnih veličina, pa se skupljaju tako minijaturne kovanice ili pak ogromni primjerci. Vrlo često je skupljanje velikih srebrnjaka talirske veličine.
Skupljanje po neobičnosti. Ono obuhvaća kovanice neuobičajenih oblika ili izrađene od netipičnih materijala. Iako je većina kovanica metalna i okrugla, postoje i kvadratni, elipsasti, trokutasti pa čak i kugličasti primjerci. Osim toga, postoje kovanice izrađene od materijala poput keramike ili plastike. Upravo takva odstupanja od uobičajenog često pobuđuju poseban interes numizmatičara sakupljača.
Svi navedeni kriteriji mogu se međusobno kombinirati, što rezultira velikim brojem mogućih načina skupljanja. Neki numizmatičari, naposljetku, skupljaju jednostavno ono što im se sviđa. I to je potpuno valjan kriterij. Skupljanje kovanica koje se sviđaju i u kojima se uživa ima jednaku vrijednost kao i bilo koji sustavni pristup.
Kriteriji skupljanja trebaju ostati fleksibilni. Svaki sakupljač ima pravo na vlastiti izbor i vlastiti pogled na numizmatiku. Važno je ne osuđivati druge zbog kriterija prema kojima skupljaju, jer ono što nekoga veseli i ispunjava ne mora biti isto za sve. Upravo u toj raznolikosti leži bogatstvo numizmatičkog svijeta.
3.4. Skupljanje novčanica
Načini skupljanja novčanica uvelike su slični kao i kod skupljanja kovanica s time da skupljanje novčanica ima neke svoje specifičnosti. U nastavku su navedeni neki od najčešćih načina na koje se skupljaju novčanice.
Skupljanje po državama, teritorijima ili gradovima. Slično kao i kod kovanica, numizmatičari koji skupljaju na ovaj način, skupljaju novčanice određene države ili političke cjeline, često s naglaskom na nacionalnu notafiliju. S time da je uobičajeno skupljanje više različitih država, a ponekad i svih država svijeta.
Skupljanje po tipu. Kao i kod kovanica, u ovom slučaju sakupljaju se različiti tipovi novčanica, bez obzira na datum prikazan na njoj, serijski broj ili potpise. Ovo je vrlo raširen i popularan način skupljanja novčanica. Dakle, skupljaju se novčanice različitih nominala i izgleda. Ovaj način skupljanja je često kombiniran s nekim od drugih načina skupljanja koji su ovdje navedeni.
Skupljanje po varijantama. Ovo je već detaljniji način skupljanja, jer uključuje, pored tipa, skupljanje i manjih razlika unutar istog tipa novčanice. To mogu biti razlike u potpisima guvernera ili ministara, u serijskom broju, manjim razlikama u boji, sitnim grafičkim elementima ili sigurnosnim značajkama. Ovaj pristup zahtijeva veću razinu angažmana i najčešće je prisutan kod iskusnijih numizmatičara.
Skupljanje po datumima. Ovaj način skupljanja temelji se na kronološkom pristupu, kao i kod kovanica, pri čemu je cilj prikupiti sve različite datume izdanja određene novčanice. Ovaj se kriterij skupljanja uključuje skupljanje po tipovima i vrlo često uključuje i skupljanje različitih varijanti. Neki bi ovaj pristup nazvali i „skupljanjem po svemu“.
Skupljanje po vrsti novčanica. Neki numizmatičari skupljaju isključivo novčanice koje su bile u redovitom optjecaju, dok neki skupljaju i „specijalitete“ kao što su: probe novčanica, neizdane novčanice, neusvojeni dizajni, rezervne serije, pa čak i skice novčanica. Isto tako, neki skupljaju i novčanice s tiskarskim greškama.
Skupljanje po serijskim brojevima. Ovo je jedan od kriterija specifičan samo za novčanice. Naime, velika većina novčanica ima na sebi serijski broj. Isto tako, kod serijskog broja mogu postojati različitosti kao što su: broj znamenki, slovni prefiksi i sufiksi, boja serijskog broja, posebne oznake u serijskom broju kao što su zvjezdice ili №, itd. Neki numizmatičari skupljaju novčanice s posebnim serijskim brojevima, poput brojeva sastavljenih od samih nula, zatim istih znamenki, uzastopnih nizova, pa tzv. „radar brojeva“ koji se čitaju isto s obje strane ili pak ponavljajućih obrazaca. U nekim kulturama, primjerice u Kini i drugim azijskim zemljama, numerologija ima snažno značenje, pa se posebna pažnja posvećuje brojevima koji se smatraju sretnima ili nesretnima. Kad su u pitanju serijski brojevi kod novčanica, veliki dio numizmatičara cijeni tzv. zamjenske serije novčanica.
Skupljanje „specimen“ novčanica. Skupljanje ove vrste novčanica spada u skupljanje „specijaliteta“. Riječ je o novčanicama koje nisu bile namijenjene optjecaju, već su služile kao uzorci za banke, institucije ili za prezentaciju. Takve novčanice često imaju dodatne oznake na sebi, perforacije ili pretiske (SPECIMEN), a zbog svoje ograničene namjene i malog broja otisnutih primjeraka posebno su zanimljive sakupljačima.
Skupljanje po materijalu. Novčanice mogu biti otisnute na različitim materijalima. Najčešće je to posebna vrsta zaštitnog papira, ali postoje novčanice koje su otisnute na plastici (polimer), te one koje su otisnute na krajnje neobičnim materijalima kao što su karton, tkanina ili drvo. Sve veći broj numizmatičara skuplja danas plastične (polimer) novčanice koje su poznate po svojoj vizualnoj atraktivnosti.
Skupljanje po vizualnom stilu novčanica. Kod ovog načina skupljanja, naglasak je stavljen na stil dizajna novčanice. Naime, određene tiskare imaju svoj dizajnerski stil i sve novčanice koje otisnu su na neki način slične, a neke imaju čak i iste motive ili grafičke elemente. U svijetu notafilije su poznate novčanice otisnute u američkom stilu (najčešće od strane American Bank Note Company-a), te one u francuskom stilu (najčešće izrađene u Banque de France, ali i drugim tiskarama). Neki numizmatičari kao kriterij skupljanja odabiru upravo vizualni stil novčanice koji im se sviđa.
Skupljanje po motivu. Ovaj način skupljanja je jednako prisutan kod novčanica kao i kod kovanica. Novčanice često prikazuju portrete povijesnih osoba, arhitekturu, spomenike, krajolike, životinje, biljke ili simboliku države. Sakupljači biraju motive koji ih osobno zanimaju ili s kojima se emocionalno povezuju. Na neki način s ovim načinom skupljanja se može povezati i skupljanje po određenoj tematici kao što su ratna, okupacijska, logorska i slična izdanja. Isto tako, pod ovu kategoriju se mogu podvesti i novčanice s različitim pretiscima, te žigovima.
Kao i kod kovanica, svi ovi navedeni kriteriji mogu se međusobno kombinirati, što rezultira velikim brojem mogućih pristupa kod skupljanja novčanica.
