Novac kovan u Splitu i za Split u razdoblju od XII. do XVI. stoljeća može se podijeliti u tri osnovne skupine: autonomni komunalni novac (XII.–XIV. stoljeće), novac grada Splita kovan za kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1403.–1413.), te novac kovan u Veneciji za potrebe Splita (1491.–1518.).
Autonomni komunalni novac (XII.–XIV. stoljeće)
Prva skupina splitskoga novca sastoji se od ukupno pet različitih vrsta malih dinara.
Prvom vrstom smatraju se dinari s karakterističnim slovom E na licu, za koje ne postoje pouzdani podaci o točnom početku kovanja. Dosadašnje pretpostavke smještaju taj početak u razdoblje od 1105. (Ilkić, Filipčić); period vladanja kralja Emerika, 1196.-1204. (Arnold Luschin pl. Ebengreuth); pa sve do sredine XIII. stoljeća (Dimnik, Dobrinić). (…)
Splitska kovnica postupno zamjenjuje prvu vrstu dinara – drugom vrstom, koju karakterizira latinski natpis s imenom grada „SPALATINO“ ili „SPALATINVS“. Ovaj natpis na licu je raspoređen u tri reda unutar (ponekad) nazubljene kružnice. Time kovanice dobivaju jasan lokalni identitet te gube kraljevske simbole, dok je kontinuitet s ranijim tipom očuvan na naličju, koje zadržava isti križni motiv kao i kod prve vrste splitskih komunalnih dinara. (…)
Kovanje druge vrste, koje se može smjestiti u razdoblje XIII. stoljeća, pokazuje niz sličnosti u obliku i motivima naličja s prvom vrstom, što upućuje na zaključak da su obije vrste tijekom određenoga vremena bile istodobno u optjecaju.
Treća vrsta splitskih komunalnih dinara predstavlja svojevrsnu kombinaciju prve i druge vrste. Na licu se nalazi skraćeni natpis u obliku „SPA“ ili „SPAL“, dok je u donjem dijelu dodan ukras u obliku ležećega slova S. Na naličju se pojavljuje slovo E, u normalnom ili inverznom položaju, smješteno između dvaju simetričnih slova S, te nadvišeno križem s po jednim kružićem u gornjim kutovima.
Ova vrsta jasno pokazuje ikonografsku povezanost s prvom vrstom (slovo E i križ), te s drugom vrstom (ime grada), čime predstavlja prijelaznu fazu u tipološkoj evoluciji splitske kovnice. S obzirom na jednostavnost izvedbe i tehničku nesavršenost, treća vrsta upućuje na kasniju fazu kovanja. Njenu emisiju smještamo na početak XIV. stoljeća.
Četvrta vrsta splitskih dinara, odnosno pikolo, poznat je u svega nekoliko primjeraka. Na licu i naličju nalazi se mali križ s trokutastim krakovima, okružen natpisom; na licu „+ SPALATI“, a na naličju „+ CIVITAS“.
Ovom vrstom novca Split se definitivno udaljava od ugarskoga stila novca, te se nominalno i ikonografski približava kovanicama koje su u to vrijeme kovale Venecija i manje talijanske gradske komune.
Peta vrsta splitskih komunalnih dinara predstavlja novu fazu kovanja pod mletačkim protektoratom u razdoblju od 1327. do 1357. godine. Kovanice su izrađene od kvalitetnije legure u odnosu na treću vrstu, te se odlikuju znatno višom razinom tehničke obrade. Na licu je prikazan konkavni plosnati križ unutar kružnice, okružen natpisom „+ · C · SPALATENSIS“. Na naličju se nalazi glava Sv. Dujma, zaštitnika Splita, smještena unutar kružnice i okružena natpisom „+ · S · DOMNIVS“.
Jedan primjerak ove vrste koji se čuva u Osijeku, na licu nosi natpis „+ · SPALETIO ·“, dok je natpis na naličju identičan onome na ranijim tipovima, odnosno „+ · S · DOMNIVS“. Ova peta vrsta se povezuje s dekretom mletačkoga senata iz veljače 1354. godine, kojim se odobrava slobodna cirkulacija splitskoga novca prilagođenog mletačkom monetarnom sustavu. Taj dekret potvrđuje da su Splićani, unatoč mletačkoj vlasti, zadržali pravo kovanja vlastitoga novca, što predstavlja iznimku u tadašnjoj praksi Mletačke Republike.
Komunalni novac kovan u vrijeme kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1403.–1413.
Početkom XV. stoljeća splitska se kovnica ponovno aktivira pod pokroviteljstvom vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji je u to vrijeme nosio naslov kneza Splita, Dalmacije i Hrvatske, ujedno i vrhovnoga vojvode Bosne te grofa Donjih krajeva. Hrvoje je dao kovati srebrne groševe za splitsku općinu i vlastite posjede. Te su kovanice predstavljale novost u monetarnom sustavu Splita jer su po vrijednosti i standardu znatno nadmašivale dotadašnje sitne nominale. Groševi su bili nešto lakši od suvremenih mletačkih primjeraka, ali su bili izrađeni od srebra vrlo visoke čistoće.
Novac grada Splita kovan za kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića u razdoblju od 1403. do 1413. godine dijeli se na tri osnovne nominale: groševe, dinare (polugroševe) i poludinare (četvrtine groša).
Groševi se dijele u dvije glavne podvrste. Prva podvrsta na licu prikazuje obiteljski grb hercega s nakošenim štitom. Na štitu se nalazi poprečna greda s tri ljiljana, dok je u gornjem desnom i donjem lijevom polju štita prikazan po jedan križ. Iznad štita smještena je kaciga iz koje izlazi ruka s mačem, a lijevo i desno od ruke nalazi se po jedan križić. Cijeli je prikaz okružen natpisom. Na naličju se nalazi lik Sv. Dujma u biskupskom ruhu: desna mu je ruka uzdignuta u znak blagoslova, dok u lijevoj drži biskupski štap. Glava mu je pokrivena biskupskom kapom (mitrom) i okružena aureolom, a cijeli prikaz okružuje natpis.
Druga podvrsta groševa na licu prikazuje herceški grb sastavljen od velikoga štita, u čijem se gornjem dijelu nalaze dvije grede. Ispod njih, s lijeve strane, prikazana je ruka s mačem, a s desne propeti lav s dva repa. Cijeli je prikaz, kao i kod prve podvrste, okružen natpisom. Na naličju se ponovno nalazi lik Sv. Dujma u biskupskom ruhu, s uzdignutom desnom rukom u znak blagoslova i biskupskim štapom u lijevoj ruci, s mitrom na glavi i aureolom oko nje, uz odgovarajući natpis oko svega. Postoji i tip kod ove podvrste groševa kod kojeg se lijevo od svečeva lika pojavljuje sigla R ili A.
Dinari, odnosno polugroševi, na licu nose obiteljski grb hercega s nakošenim štitom. Na štitu se nalazi poprečna greda s tri ljiljana, dok je u gornjem desnom i donjem lijevom polju štita prikazan po jedan križ. Iznad štita nalazi se kaciga iz koje izlazi ruka s mačem, a lijevo i desno od ruke pojavljuju se križići ili ljiljani. Cijeli je prikaz okružen natpisom. Na naličju se nalazi lik Sv. Dujma u biskupskom ruhu; desna mu je ruka uzdignuta u znak blagoslova, dok u lijevoj drži biskupski štap. Glava mu je pokrivena biskupskom kapom (mitrom) i okružena aureolom, a oko svega je natpis.
Poludinar, odnosno četvrtina groša, na licu također prikazuje obiteljski grb hercega s nakošenim štitom. Na štitu se nalazi poprečna greda s tri ljiljana, dok su gornje desno i donje lijevo polje ponekad s križićima, a ponekad prazni. Iznad štita smještena je kaciga iz koje izlazi ruka s mačem, a desno od ruke nalazi se ljiljan. Prikaz je, kao i kod ostalih nominala, okružen natpisom. Na naličju se nalazi glava Sv. Dujma s biskupskom kapom (mitrom), okružena kružnicom od točkica, uz pripadajući natpis.
Kovanje ovih tipova novca označava vrhunac djelatnosti splitske kovnice pod Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem, ali ujedno i njezin kraj, jer nakon 1413. godine kovnica prestaje s radom.
Novac za potrebe Splita kovan u Veneciji (1491.–1518.)
Nakon pada Splita pod mletačku vlast 1420. godine, grad više nema vlastitu kovnicu. Međutim, potreba za sitnim optjecajnim novcem ostaje, pa Mletačka Republika za potrebe Splita kuje bagatine s natpisom „· S · DOMNIVS · SPALETI ·“. Te kovanice, koje predstavljaju treću skupinu splitskoga novca (VD#70–74), kovane su u Veneciji na temelju senatskih dekreta od 26. veljače 1491. i 1497. godine, te 14. travnja 1518. godine. Na licu se, uz lik sveca, nalaze inicijali upravitelja mletačke kovnice: „ZF–M“ (Zuan Francesco Miani, 1491.), „I–P“ (Jacopo Pizzamano, 1497.–1498.) te „D–G“ (Domenico Gritti, 1517.–1518.). Na naličju je prikazana glava krilatoga mletačkog lava, okružena natpisom „+ · SANCTVS · MARCVS · VENETI ·“.
Iako su ti bagatini zadržali splitsko ime, u potpunosti je riječ o mletačkom proizvodu, namijenjenom lokalnom novčanom prometu u Splitu.
Tekst je preuzet iz knjige „Novac grada Splita“ autora Zlatka i Tomislava Dundovića.
Autori: Zlatko Viščević i Tomislav Dundović
Slike: Dean Duplančić, Robert Kavazović Horvat i Marko Šarinić
Izvor: „Novac grada Splita“, 1. izdanje, 2026.
