Srebrna kovanica od 500 lira, izdana krajem 1950-ih, predstavlja jednu od najpoznatijih i najintrigantnijih emisija talijanske moderne numizmatike. Nastala je u razdoblju povoljne gospodarske konjunkture, kada se Italija, nakon ratnih razaranja i poslijeratne obnove, postupno vraćala stabilnosti i prosperitetu. Ujedno je postojala i potreba usklađivanja s drugim europskim državama koje su, nakon ratne stanke, ponovno započele s kovanjem srebrnog optjecajnog novca.
U takvim okolnostima Parlament je odobrio izdavanje srebrne optjecajne kovanice od 500 lira. Tadašnji ministar financija Giuseppe Medici povjerio je glavnom graveru talijanske kovnice Pietru Giampaoliju izradu nacrta za prvu srebrnu kovanicu poslijeratne Italije.
Potraga za simbolom Republike
Svi prvotno predloženi nacrti naličja bili su prožeti simbolikom mlade Talijanske Republike. Pojavljivali su se motivi poprsja ili glave žene u renesansnom duhu, ženske glave bez pokrivala ili s frigijskom kapom ukrašenom klasjem žita. Na licu su se izmjenjivali motivi ruže, karanfila, ljiljana, Verrocchijeva Davida, kao i seljaka s plugom i parom volova.
Ministar Medici snažno je podupirao ideju da avers mora nositi jasnu poruku nacionalne obnove. Odabir je pao na renesansni ženski lik okružen s 19 grbova. Time se željelo naglasiti da Italija, nakon ratnih stradanja i napora obnove, ulazi u novo razdoblje, u svojevrsnu modernu renesansu.
Zanimljivo je da je Giampaoli motiv preuzeo s medalje koju je sam izradio 1947. godine. Na njoj je prikazao svoju suprugu Letiziju Savonitto u renesansnoj odjeći i mladenačkoj dobi. Medalja je izrađena povodom desete obljetnice njihova braka, a na reversu su bila prikazana njihova četiri djeteta. Izložena je 1949. na Numizmatičkoj izložbi u Parizu, gdje ju je ugledni stručnjak Babelon ocijenio najboljim eksponatom izložbe.
Devetnaest grbova kao simbolika državnog jedinstva
Oko ženskog lika na naličju raspoređeno je 19 grbova talijanskih gradova ili regija. Redom, odozdo slijeva, to su: Genova, Torino, Aosta, Milano, Trento, Venecija, Trst i Udine, Bologna, Firenca, Ancona, Perugia, Rim, L’Aquila, Napulj, Bari, Potenza, Catanzaro, Sicilija i Cagliari. Posljednja dva grba djelomično su zaklonjena poprsjem.
Iako je umjetnička vrijednost kovanice bila gotovo jednoglasno hvaljena, dio stručne javnosti ukazivao je na heraldičke nedosljednosti: grbovi nisu predstavljali regije, nego njihove administrativne centre.
Tri karavele i „problematične“ zastavice
Likovna rješenja koja je Giampaoli prvotno predlagao za lice nisu se pokazali dovoljno usklađenima s renesansnom simbolikom naličja. Stoga je kipar i medaljer Guido Veroi predložio motiv triju Kolumbovih karavela kao snažan simbol istraživačkog duha i povijesne veličine Italije.
Upravo su te karavele izazvale najveću polemiku. Naime, tri zastavice na vrhovima jarbola u prvotnoj su verziji bile okrenute ulijevo, odnosno protiv smjera vjetra. Dio stručnjaka smatrao je to očitom pogreškom, tvrdeći da se zastavice nikada ne vijore protiv vjetra. Drugi su pak branili rješenje kao prikaz plovidbe u orcu, s vjetrom gotovo suprotnim smjeru plovidbe. Međutim, u takvom bi slučaju jedra morala biti prikazana usko, poput tankih mjesečevih srpova gledanih iz profila, a ne široko napuhana kako su bila na kovanici.
Komisija je naposljetku odlučila prihvatiti jednostavnije i široj javnosti razumljivije rješenje: zastavice su okrenute udesno. Smatralo se da je primjerenije izbjeći tumačenja razumljiva tek uskom krugu stručnjaka za jedrenje, jer je riječ o optjecajnoj kovanici namijenjenoj svakodnevnoj uporabi.
Proba „Karavele“ iz 1957.
Prije izmjene već je bilo iskovano 1004 probnih primjeraka s „pogrešno” okrenutim zastavicama te s godinom 1957. u reljefu na obodu. Ti su primjerci podijeljeni zastupnicima, senatorima i visokim državnim dužnosnicima. Naknadne istrage Financijske policije, provedene nad probama i projektima iz razdoblja Kraljevine i Republike, pokazale su da je broj iskovanih probnih komada bio veći od 2200 primjeraka.
Radi korekcije izrađen je novi kovnički kalup. Razlike između probne i redovne kovanice jasno su uočljive:
- smjer zastavica (ulijevo kod probe, udesno kod redovne emisije),
- izostanak natpisa PROVA na redovnoj kovanici,
- na obodu probe iz 1957. nalazi se slovo „U” u riječi REPUBBLICA (suvremeni pravopis), a zvjezdice prije i poslije datuma potpuno su u reljefu (ispunjene),
- redovne kovanice od 1958. nadalje imaju oblik REPVBBLICA, prema starijem, latinskom pravopisu, a zvjezdice su samo obrubljene reljefom (nisu ispunjene),
- na probnoj kovanici ne pojavljuje se ime gravera VEROI među morskim valovima s lijeve strane,
- prisutne su i manje razlike u crtežu i slovnim detaljima.
Najpoznatiji srebrnjak
Srebrna 500 lira s motivom karavela izniman je spoj umjetničke ambicije, nacionalne simbolike i tehničkih kontroverzi. Njezina estetska vrijednost bila je gotovo neupitna, ali su detalji (osobito smjer zastavica) ušli u numizmatičku povijest kao primjer kako i najmanji element dizajna može izazvati rasprave stručne i šire javnosti.
Danas probna emisija iz 1957. zauzima posebno mjesto u zbirkama, dok redovna kovanica iz 1958. i sljedećih godina ostaje jedan od najprepoznatljivijih talijanskih srebrnjaka, te trajni simbol poslijeratne obnove i novog nacionalnog preporoda.
Opširnije o „Karaveli“
Detaljniji članak o povijesti i nastanku ove poznate talijanske kovanice donosi na svojoj stranici talijanski numizmatičar Umberto Moruzzi. Članak je preveden na hrvatski pomoću Google prevoditelja. Prvi dio članka je ovdje, a drugi dio ovdje.
Uredio: Zlatko Viščević
Slike: Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr]
