Pismenost je jedan od temeljnih elemenata identiteta svakog naroda, a u hrvatskom se slučaju povijesno razvijala kroz tri pisma: glagoljicu, ćirilicu i latinicu. Posebnost hrvatske kulturne povijesti jest činjenica da su sva tri pisma dobila i svoje nacionalne inačice: hrvatsku (uglatu) glagoljicu, hrvatsku ćirilicu (arvaticu) i hrvatsku latinicu. Takvo bogatstvo pisama rijetkost je u europskim okvirima, pa se Hrvati s pravom mogu nazivati tropismenim narodom.
Novac kao simbol državnosti i identiteta
Novac je, uz grb, zastavu i himnu, jedan od ključnih simbola državnosti. On nije samo sredstvo plaćanja, već i nositelj poruka o političkom suverenitetu, kulturnom identitetu i povijesnoj baštini. Motivima na novcu država svjesno predstavlja sebe, svoju povijest i vrijednosti. U tom kontekstu i glagoljica, kao najstarije slavensko pismo, s pravom pronalazi svoje mjesto na hrvatskom novcu.
Nastanak i razvoj glagoljice
Glagoljica nastaje u 9. stoljeću s ciljem zapisivanja slavenskih jezika. Iako se često doživljava kao isključivo hrvatsko pismo, u ranom razdoblju bila je raširena na znatno širem prostoru, od današnje Češke do Bugarske. Tijekom vremena razvila su se dva osnovna tipa glagoljice: obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je gotovo cijeli slavenski svijet, dok je uglata glagoljica nastala u 13. stoljeću i postala isključivo hrvatska pojava, neraskidivo vezana uz hrvatski jezik i kulturni prostor.
Hrvatska glagoljaška povlastica
Posebno mjesto u povijesti zauzima tzv. „Hrvatska glagoljaška povlastica“, jedinstven privilegij hrvatskog naroda unutar Katoličke Crkve. Dok se u ostatku Crkve bogoslužje stoljećima služilo isključivo na latinskom jeziku, Hrvati su, uz papinsko dopuštenje, smjeli slaviti liturgiju na narodnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom, a crkvene knjige su bile na glagoljici. To pravo je Hrvatima potvrdio i Papa Inocent IV. 1248. godine. Zahvaljujući navedenoj povlastici razvila se bogata glagoljaška pismenost koja je rezultirala Bašćanskom pločom, „Misalom po zakonu rimskoga dvora“ i „Istarskim razvodom“. Hrvati su tako bili jedini narod unutar rimokatoličkog obreda koji je gotovo tisuću godina imao nelatinsko bogoslužje, sve do reformi Drugoga vatikanskog sabora.
Prvi prikazi glagoljice na novcu
Iako je glagoljica duboko ukorijenjena u hrvatsku povijest, Hrvatska nije bila prva država koja ju je prikazala na novcu. Tu je čast imala Čehoslovačka, koja je 1988. godine izdala novčanicu od 20 kruna s prikazom oble glagoljice na naličju.
Nakon raspada Čehoslovačke, glagoljicu je na svoj novac stavila Slovačka i to na naličje novčanice od 50 kruna s godinom izdanja 1993. Kao i kod čehoslovačke novčanice i ovdje se radi o obloj glagoljici.
U Hrvatskoj se glagoljica prvi put pojavljuje na novcu 1992. godine, na novoj seriji novčanica hrvatskog dinara. Na tim novčanicama ne nalazimo izravne glagoljične natpise, već je glagoljica prikazana posredno, na skulpturi Ivana Meštrovića „Povijest Hrvata“ koja je smještena na naličju novčanica. Sama skulptura sadrži glagoljični natpis i simbolizira pismenost Hrvata kao naroda.
Novčanice od 2.000, 5.000 i 10.000 dinara izdane su 1992. godine, dok su apoeni od 50.000 i 100.000 dinara izdani 1993. Hrvatski dinar bio je ratna valuta i privremeno platežno sredstvo koje je u optjecaju ostalo do 1994. godine, kada su uvedene kuna i lipa.
Glagoljica na novčanicama kune
Uvođenjem kune 1994. godine, glagoljica se pojavljuje tek na jednoj novčanici, onoj od 100 kuna s godinom 1993. Na njezinu licu prikazan je tekst s Bašćanske ploče, čime se glagoljica jasno i izravno afirmira kao dio nacionalnog identiteta. Ta je novčanica je i kasnije izdavana u nešto izmjenjenom obliku 2002. i 2012. godine.
Glagoljica na kovanicama kune
Prvi pravi glagoljični natpisi na hrvatskom novcu pojavljuju se 1994. godine na prigodnoj kovanici od 5 kuna, izdanoj povodom 500. obljetnice tiskanja Senjskog glagoljskog misala. Kovanica je puštena u optjecaj kao prigodno optjecajno izdanje, a iskovan je i zlatnik s istim likovnim rješenjem. Na ovoj kovanici je korištena hrvatska uglata glagoljica, kojom su ispisani naziv države, valuta, ime grada Senja i godina 1494.
Glagoljica se ponovno pojavljuje 1997. godine na prigodnom srebrnjaku od 150 kuna, posvećenom 150. obljetnici hrvatskog jezika kao službenog. Ovdje se glagoljica javlja dvostruko, kao natpis „HRVATSKI JEZIK“ te kao tekst Bašćanske ploče prikazan na licu kovanice.
Posebno mjesto zauzima 2022. godina, kada je Hrvatska kovnica novca otkovala najmanji zlatnik na svijetu, promjera 1,99 mm i mase 0,05 g. Zlatnik nominalne vrijednosti 1 kune posvećen je najmanjem gradu na svijetu, Humu, a na njemu se nalazi i glagoljični natpis „HUM“.
Glagoljica na hrvatskim eurokovanicama
Ulaskom Republike Hrvatske u europodručje, kune i lipe povučene su iz optjecaja, a uvedeni su euri i centi. Na nacionalnoj strani hrvatskih eurokovanica glagoljica je dobila svoje posebno mjesto. Na kovanicama od 1, 2 i 5 euro centi prikazana je ligatura glagoljičnih slova H i R, kao prepoznatljiv simbol hrvatskog identiteta s dubokim uporištem u tradiciji.
Afirmacija glagoljice kroz numizmatička izdanja
Novac nije samo platežno sredstvo, već je i svojevrsna kulturna i politička poruka. Svaka kovanica i novčanica prolazi kroz tisuće ruku, domaćih i stranih, te tako prenosi informacije o zemlji kojoj pripada. Istodobno, novac ostaje trajni izvor informacija za buduće generacije koje iz njega mogu učiti o povijesti, kulturi, jeziku i pismu jednog naroda.
Glagoljica, kao simbol pismenosti, kontinuiteta i kulturne posebnosti hrvatskog naroda, osobito kroz svoju uglatu inačicu, zaslužuje vidljivo mjesto u numizmatici. Upravo zato važno je njegovati glagoljičnu baštinu i kroz buduća izdanja hrvatskog novca. Glagoljica ne treba promatrati kao arhaični ukras, već kao snažan i prepoznatljiv simbol hrvatskog nacionalnog identiteta.
Uredio: Zlatko Viščević
Slike: Bank Note Museum [www.banknote.ws], Gradska knjižnica Poreč [www.knjiznicaporec.hr], Hrvatska kovnica novca [www.croatianmint.hr], Hrvatska narodna banka [www.hnb.hr], Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr], Rjecnik.hr [www.rjecnik.hr], Wikipedija [hr.wikipedia.org].
