Američka novčanica od 100.000 dolara iz 1934. godine predstavlja jedan od najintrigantnijih primjeraka iz američke numizmatike. Ova rijetka novčanica je monetarni spomenik i odraz vremena kada je u SAD-u vladala velika ekonomska nesigurnost, a predstavlja ujedno i novčanicu s najvećom nominalnom vrijednošću ikada izdanom u SAD-u.
Povijest novčanice
Izdavanje novčanice od 100.000 dolara bilo je odgovor na ekonomske izazove koji su obilježili Veliku depresiju. U periodu od 1934. do 1935. godine, ova novčanica služila je kao alat za olakšavanje brzih i velikih transakcija između banaka koje su činile sustav Federalnih rezervi (središnje banke).
Ova novčanica nikada nije bila namijenjena za normalni optjecaj između građana i poslovnih subjekata, već je isključivo korištena od strane američke vlade i banaka za potrebe međusobnih transakcija, posebice onih koje su uključivale zlato. Sama novčanica pripada seriji tzv. “zlatnih certifikata” (Gold Certificate) koji su bili zamjenjivi za zlato.
Izdavanje ove novčanice je inicirao tadašnji predsjednik Franklin D. Roosevelt kao dio šireg napora za stabilizaciju ekonomije i obuzdavanje gomilanja zlata koje je smatrano preprekom za ekonomski oporavak u tim kriznim 30-tim godinama 20. stoljeća.
Osnovna obilježja i dizajn novčanice
Novčanica je otisnuta na papiru dimenzija 157 x 66 mm. Prevladavajuće boje na novčanici su crna, narančasta i žuta.
Na licu novčanice, u njenom središnjem dijelu je portret američkog predsjednika Thomasa Woodrowa Wilsona. U sklopu portreta je i lenta s natpisom „WILSON“.
Lijevo od portreta je otisnut žig (znak) američke Državne riznice (U.S. Department of the Treasury) u žutoj boji. Preko toga je otisnut tekst: „GOLD / THIS CERTIFICATE IS LEGAL TENDER / IN THE AMOUNT THEREOF IN PAYMENT OF ALL / DEBTS AND DUES PUBLIC AND PRIVATE. / CERTIFICATE“. Ispod toga je otisnut serijski broj u žutoj boji koji se sastoji od jednog slova, osam znamenki i još jednog slova. Ispod serijskog broja je natpis „Treasurer of the United States“ i potpis državnog rizničara Williama A. Juliana. Između žiga Državne riznice i portreta je napis „SERIES OF / 1934“.
Desno od portreta je velika oznaka nominale „100,000“. Iznad nje je serijski broj, a ispod, lijevo je natpis „WASHINGTON D.C. / SERIES OF 1934“, dok je desno natpis „Secretary of the Treasury“ i potpis sekretara Državne riznice Henrya Morgenthaua Jr.
Oko svega je ukrasni okvir karakterističan i za ostale američke novčanice. U svakom kutu okvira je oznaka nominale „100,000“. U središnjem dijelu okvira, gore, nalazi se natpis: „THIS IS TO CERTIFY THAT THERE IS ON DEPOSIT IN THE TREASURY OF“. U središnjem dijelu okvira, dolje, ispod portreta nalazi se natpis: „THE UNITED STATES OF AMERICA / ONE HUNDRED THOUSAND DOLLARS IN GOLD / PAYABLE TO BEARER ON DEMAND AS AUTHORIZED BY LAW“.
Na naličju novčanice, u njenom središnjem dijelu je velika oznaka nominale „100,000“, a u pozadini je oznaka za dolar: „$“. Iznad nominale je natpis: „THE / UNITED STATES OF AMERICA“, a ispod je: „ONE HUNDRED THOUSAND / DOLLARS“. Oko svega je karakterističan ukrasni okvir, a u svakom kutu okvira je oznaka nominale „100,000“. Na naličju novčanice dominira narančasta boja.
Zanimljivo je da žuta boja kojom su otisnuti žig Državne riznice i serijski brojevi sadrži u sebi malo zlata.
Optjecaj novčanice
Ova novčanica je otisnuta u količini od otprilike 42.000 primjeraka, ali oni nikada nisu došli u javni optjecaj, nego su cirkulirali isključivo unutar sustava Federalnih rezervi. Zakonski je bilo zabranjeno da ovu novčanicu posjeduju fizičke ili pravne osobe (izvan sustava Federalnih rezervi), a taj propis vrijedi i danas.
Većina novčanica je uništena, a jedini primjerci koji su na neki načni dostupni javnosti jesu oni u muzejima i drugim obrazovnim ustanovama. Zbog navedenih razloga, ova novčanica nije dostupna na kolekcionarskom tržištu. Jedino što je dostupno jest specimen novčanice (nedovršena proba), ali to se ne može smatrati pravom novčanicom.
Vrijednost novčanice
Kolekcionarsku vrijednost ove novčanice nije moguće utvrditi, jer nije dostupna na tržištu. Kada bi i bila, onda bi se radilo o ilegalnom posjedovanju novčanice i ona bi bila automatski zaplijenjena od strane američkih vlasti.
No, interesantna je usporedba same nominalne vrijednosti novčanice. U vrijeme izdavanja, 1934., ova novčanica je vrijedila 100.000 USD, koliko je bila njena nominalna vrijednost. No, kada se uzme u obzir kupovna moć dolara onda i danas, onda je ta novčanica imala vrijednost kao što danas ima 2.246.000 USD. Radi se u svakom slučaju o ogromnoj vrijednosti.
Primjerci “novčanice” u prodaji
Na numizmatičkom tržištu, a osobito na prodajnim platformama tipa eBay i sl. prodaju se primjerci ove “novčanice”, pa neki neupućeni kolekcionari misle da se radi o pravim novčanicama. Međutim, riječ je u svakom slučaju o kopijama i reprodukcijama koje nisu prave novčanice i prema tome, nemaju numizmatičku, odnosno kolekcionarsku vrijednost. Ista stvar je s “pozlaćenim” (zapravo plastičnim) primjercima koji su napravljeni po uzoru na dizajn originalne novčanice. U svakom slučaju, takve “novčanice” predstavljaju suvenir i nisu dio numizmatike.
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Wikipedija [en.wikipedia.org], Heritage Auctions [www.ha.com].
