„Novac je novac, a papir je papir.”
— Thomas Paine
Ova jednostavna rečenica, napisana prije više od dva stoljeća, danas zvuči iznenađujuće aktualno. Paine je želio reći da su zlato i srebro (kao zlatni i srebrni novac) ograničeni prirodom, tj. ne možemo ih proizvesti više nego što ima zlata i srebra u zemlji. Papir, naprotiv, može nastajati gotovo bez ograničenja.
Upravo se ta razlika danas jasno vidi na tržištu srebra.
Kako izgleda cjelokupno tržište srebra?
Tržište srebra nije jedinstveno ni jednostavno. Ono se sastoji od nekoliko paralelnih slojeva:
- Fizičko tržište
- investicijske poluge i kovanice
- industrijske poluge (standard od 1.000 unci)
- nakit i srebrnina
- industrijska potrošnja (elektronika, solarni paneli, medicina itd.)
- Papirnato tržište
- futures ugovori
- ETF-ovi (investicijski fondovi)
- razni financijski derivati koji prate cijenu srebra
Oba sustava funkcioniraju istovremeno. Cijena koju svakodnevno pratimo na burzi uglavnom se formira na „papirnatom tržištu”, dok se stvarna fizička roba kreće u pozadini.
Što je fizičko, a što „papirnato” srebro?
Fizičko srebro je ono što možete držati u ruci:
- investicijska poluga
- srebrnjak
- industrijska poluga od 1.000 unci
To je metal koji je iskopan, pročišćen, oblikovan u neku formu i fizički postoji u skladištu, trezoru ili kod numizmatičara u albumu.
Papirnato srebro su financijski ugovori koji predstavljaju pravo na kupnju ili prodaju srebra u budućnosti. Najpoznatiji oblik su futures ugovori kojima se trguje na burzama poput COMEX-a.
Kod takvih ugovora velika većina trgovaca nikada ne preuzima fizičku isporuku. Ugovori se zatvaraju prije dospijeća ili se podmiruju financijski. Možemo slobodno reći da je srebro tu samo fiktivno i da služi samo kao roba „na papiru“ s kojom se trguje, a bez namjere da se ikada fizički posjeduje.
Problem u omjeru: 356 „papirnatih“ unci na 1 stvarnu „fizičku“ uncu srebra
Prema recentnim analizama, na tržištu postoji približno 356 papirnatih unci na svaku jednu fizičku uncu srebra (356:1).
To znači da ogromna količina investitora posjeduje ugovore koji predstavljaju srebro, ali stvarnog metala nema ni približno dovoljno ako bi svi istovremeno zatražili isporuku. Dakle, velika većina srebra s kojom se trguje na tržištima je zapravo – virtualno.
Ovakav sustav funkcionira sve dok većina sudionika ne traži fizičko srebro. No, ako bi došlo do masovnog zahtjeva za isporukom, nastao bi ozbiljan problem – vrlo sličan bankarskoj „navali na banke”, kada svi štediše žele podići novac u isto vrijeme, a novca nema dovoljno za sve.
Pad zaliha na COMEX-u
Posebnu pozornost privlači pad registriranih zaliha srebra na burzi COMEX.
Zalihe namijenjene za isporuku pale su ispod 100 milijuna unci, što je i psihološki i strukturno važna granica.
To znači da:
- se fizičko srebro povlači iz skladišta
- se raspoložive količine smanjuju
- potražnja za stvarnim metalom (u fizičkom obliku) – raste
Drugim riječima, jaz između papirnatih ugovora i stvarnog metala postaje sve vidljiviji.
Mudra Azija postupa oprezno: šangajska premija od 10 USD
U Šangaju je cijena fizičkog srebra trenutačno oko 10 američkih dolara viša po unci nego na zapadnim tržištima.
Takva premija jasno pokazuje da je fizičko srebro u Aziji:
- traženije
- teže dostupno
- spremno se platiti više
Ovdje posebno dolazi do izražaja industrijska potražnja. Industrija koristi standardne poluge od 1.000 unci – iste one koje su temelj futures tržišta. Kada te poluge postanu oskudne, papirnato tržište gubi dio svoje stabilnosti.
Strukturni manjak srebra
Prema podacima Silver Institute:
- tržište je u deficitu pet uzastopnih godina
- kumulativni manjak u pet godina premašuje 800 milijuna unci
- prošle godine manjak je iznosio oko 95 milijuna unci
Jednostavno rečeno: svake godine troši se više srebra nego što se proizvede.
To znači da:
- fizičke zalihe padaju
- industrijska potražnja raste
- se dugoročni deficiti gomilaju
Srebro se ne može „isprintati”. Može se samo iskopati.
Monetarna politika i potražnja za „pravim” novcem
U uvjetima trajne inflacije i širenja novčane mase, dio investitora okreće se plemenitim metalima kao obliku zaštite vrijednosti.
Paineova misao ponovno dobiva smisao: zlato i srebro dolaze iz prirode i količinski su ograničeni, dok se papirni novac i financijski ugovori mogu stvarati gotovo bez granice.
Kada povjerenje u papir slabi, potražnja za fizičkim metalom raste.
Može li doći do „točke pucanja” na tržištu?
Trenutačno tržište još funkcionira. Futures ugovori se podmiruju, cijene se formiraju, isporuke se izvršavaju.
No znakovi napetosti su vidljivi:
- 356:1 je omjer papira i fizičkog metala
- pad zaliha ispod 100 milijuna unci
- premije na azijskim tržištima
- višegodišnji strukturni deficit
Ako se trend nastavi, mogla bi nastupiti točka u kojoj papirnati ugovori više neće moći prikriti nedostatak stvarnog srebra.
U tom scenariju:
- premije bi rasle
- isporuke bi kasnile
- razlika između fizičke i burzovne cijene postala bi trajna
Paralelna stvarnost na tržištu srebra
Tržište srebra danas je podijeljeno između dvije stvarnosti:
- papirnatih obećanja
- ograničene fizičke ponude
Dok se papir može stvarati gotovo bez ograničenja, srebro je ograničeno geologijom, rudarskim kapacitetima i vremenom potrebnim za eksploataciju.
Ako se papirnata obećanja nastave množiti brže nego što se srebro može iskopati, tržište bi se moglo približiti točki pucanja nakon koje više nema povratka.
A tada će se ponovno pokazati istinitost stare misli:
Novac je novac, a papir je samo papir.
Uredio: Zlatko Viščević
Slike: Numex.hr i Goldprice.org
