5. Osnovna obilježja kovanica i novčanica

5.1. Osnovna obilježja kovanica

5.1.1. Metal (materijal)

Kovanice su u pravilu izrađene od metala. Metal može biti plemenit ili neplemenit. Od plemenitih metala najčešće se koriste srebro i zlato, a rjeđe platina i paladij. Ipak, većina kovanica u svijetu izrađena je od neplemenitih metala, među kojima su najzastupljeniji bakar, nikal, bronca, cink, aluminij i željezo, kao i različite legure poput mesinga (mjedi) i kupronikla, odnosno legure bakra i nikla.

Kovanice su najčešće otkovane od jednog metala, no postoje i bimetalne kovanice. Bimetalne kovanice sastoje se od dva ili više dijelova izrađenih od različitih metala, najčešće središnjeg dijela i vanjskog prstena. Postoje i trimetalne kovanice koje kobiniraju tri različita metala.

Iznimno, za izradu kovanica mogu se koristiti i nemetalni materijali, poput plastike, keramike, kartona, drveta i sličnih materijala, no takvi su primjerci rijetki i obično vezani uz posebna izdanja ili izvanredne okolnosti.

Već čitav niz godina postoji i trend da se izdaju kovanice u boji, odnosno kovanice kod kojih je dio površine obojan ili presvučen slikom. Ovdje treba naglasiti da se radi o službenim izdanjima koja su napravljena kao takva, a ne primjerci koji su obojani u privatnom aranžmanu.

*Zlatna, srebrna i brončana kovanica.* Izvor: Numex.hr.

*Bakrena, niklena, aluminijska, cinčana i željezna kovanica.* Izvor: Numex.hr.

*Porculanske (keramičke) kovanice u bijeloj i crvenoj boji; plastična i kartonska kovanica.*

*Bimetalna; kvazi-trimetalna i trimetalna kovanica.*

5.1.2. Oblik

Kovanice su najčešće plosnate i okrugle, no mogu imati i druge oblike, poput elipsastih, trokutastih, kvadratnih, poligonalnih ili nepravilnih oblika. Osim plosnatih kovanica, u povijesti su zabilježeni i povijesni primjeri kugličastih kovanica.

Ovdje su prikazani samo neki od osnovnih oblika, a u praksi postoji čitav niz različitih oblika za koje ponekad ne bi rekli da uopće predstavljaju novac.

*Osnovni oblici kovanica: okrugla, ovalna, kvadratna, višekutna, šesterokutna, osmerokutna, trokutasta, valovita, s okruglom rupom, s četvrtastom rupom, prstenasta, nepravilna.*

5.1.3. Strane na kovanici

Lice

(avers, glava, engl. obverse, lat. capita) predstavlja „prednju“ stranu kovanice. Na licu se najčešće nalazi lik vladara, njegovo ime ili titula, kraljevski monogram, kruna, državni grb ili naziv države. Budući da se ti elementi mogu pojavljivati na različitim stranama kovanice, pri određivanju lica prednost se daje liku vladara, zatim imenu ili monogramu vladara, potom državnom grbu, a tek nakon toga ostalim natpisima.

Kod republika, ako je na kovanici prikazan lik predsjednika, taj se lik u pravilu zanemaruje pri određivanju lica, te se lice utvrđuje prema prikazu državnog grba, nazivu zemlje ili drugim državnim simbolima.

Naličje

(revers, pismo, engl. reverse, lat. navis) druga je strana kovanice i nalazi se nasuprot licu. Na naličju se često nalaze nominalna vrijednost, dodatni motivi, simboli ili tekstovi koji nadopunjuju poruku prikazanu na licu.

*Austrijska Nizozemska 1 krunski talir. Lice je ona strana na kojoj je prikaz vladarevog lika.* Izvor: Numex.hr.

*Jugoslavija 2 dinara. Lice je ona strana na kojoj je prikaz krune i naziv države.* Izvor: Numex.hr.

*Hrvatska 1 kuna. Lice je ona strana na kojoj je prikazan državni grb i naziv države.* Izvor: Numex.hr.

*Jugoslavija 1 dinar. Lice je ona strana na kojoj je prikazan državni grb i naziv države.* Izvor: Numex.hr.

*Jugoslavija 1000 dinara. Lice je ona strana na kojoj je prikazan državni grb i naziv države, a ne ona koja prikazuje predsjednika Republike.* Izvor: Numex.hr.

*Hrvatska 200 kuna. Lice je ona strana na kojoj je naziv države, a ne ona na kojoj je trenutni predsjednik Republike. Grb prikazan na licu je predsjednički, a ne državni grb.* Izvor: Numex.hr.

Obod

Osim lica i naličja, kovanica ima i obod (engl. edge). Obod je bočna, najčešće zakrivljena ploha koja povezuje lice i naličje kovanice. Kod okruglih kovanica obod je zakrivljen, dok kod trokutastih, četverokutnih ili poligonalnih kovanica može biti djelomično ravan.

Obod kovanice može biti izveden na različite načine:

Glatki obod. Potpuno je gladak, bez zubaca, ukrasnih ili zaštitnih elemenata.
Nazupčani obod. Na obodu se nalaze zupci različite gustoće i veličine, ponekad su i nakošeni. Nazupčanje može biti potpuno ili djelomično.
Obod s natpisom. Na obodu se može nalaziti i natpis, koji se može pojaviti i na glatkom i na nazupčanom obodu.
Obod s ornamentima. Obod može sadržavati različite ukrasne uzorke, ornamente ili geometrijske oblike.
Složeni sigurnosni obod. Kod ovog oboda kombinirani su različiti složeni elementi kao što su nazupčanje, točke, crte, razni uzorci i sl.

Primjeri različitih vrsta oboda: (1) glatki obod; (2) glatki obod s natpisom; (3) glatki obod s ukrasima i ornamentima; (4) nazupčani obod; (5 i 6) nakošeni nazupčani obod; (7) djelomično nazupčani obod; (8) nazupčani obod u stilu “riblje kosti”; (9) konopasti obod; (10, 11 i 12) različiti stilovi tzv. “sigurnosnog oboda” koji kombinira različite elemente.

Često se na jednoj kovanici kombinira više elemenata obodne obrade, s ciljem povećanja sigurnosti i zaštite od krivotvorenja. Obod ima i važnu praktičnu ulogu u sprječavanju tzv. struganja kovanica. U razdobljima kada su kovanice imale gladak obod, bilo je uobičajeno da se s njih struganjem skida dio metala kako bi se smanjila masa i time unutarnja vrijednost, osobito kod zlatnika. Uvođenjem nazupčanih i obrađenih oboda takve su manipulacije postale lako uočljive.

Rub

(engl. rim) je uzdignuti dio na licu i naličju kovanice koji omeđuje cjelokupan dizajn. Rub je najčešće blago povišen kako bi se smanjilo trošenje kovanice i zaštitio likovni prikaz od habanja. Kod okruglih kovanica rub ima oblik kružnice, a uz njega se često pojavljuju i dodatni ukrasni elementi poput točkica, kružića, kvadratića, vijenaca i sličnih motiva.

*Elementi i strane na kovanici: (1) rub; (2) nominala; (3) obod; (4) natpis (legenda); (5) naziv valute.*

5.1.4. Rotacija kovanice i položaj obodnog natpisa

Latinska i germanska rotacija

Odnos lica i naličja može biti dvojak; ukoliko se vrtnjom kovanice oko njezine vertikalne osi, lice i naličje vide u uspravnom položaju govorimo o germanskom (medaljerskom) kovanju ili rotaciji (eng. medal alignment), ukoliko je naličje u odnosu na lice zakrenuto za 180 stupnjeva, pa vrtnjom kovanice oko njezine vertikalne osi, naličje vidimo “naopako” u odnosu na lice, radi se o latinskom kovanju, odnosno rotaciji (eng. coin alignment).

Ako kovanicu od 5 kuna zarotiramo po vertikalnoj osi, onda će i lice i naličje biti u uspravnom položaju. Tu se radi o germanskoj ili medaljerskoj rotaciji. Ako na isti način zarotiramo kovanicu od 20 dinara iz 1938., onda će naličje biti naopako u odnosu na lice. Tu se radi o latinskoj rotaciji. Izvor: Numex.hr.

Obodni natpis

Radi se o natpisu na obodu kovanice. Obično ima dekorativnu, ali i zaštitnu ulogu. Izvedbeno može biti udubljen (inkurzan) ili izbočen (reljefan). Obodni natpis može sadržavati i dekorativne elemente kao što su točkice, zvjezdice, razni ukrasi i sl. Kod kovanica s obodnim natpisom vrlo je važno kako je tekst orijentiran u odnosu na lice (avers) i naličje (revers). U numizmatici se razlikuju dva osnovna položaja:

Obodni natpis orijentiran prema licu ili obodni natpis čitan s lica (kratica ON/A ili pozicija A). Natpis se može pravilno čitati kada je lice kovanice okrenuto prema gore, a tekst ide oko oboda u jednom smjeru. Ako se kovanica okrene tako da je naličje prema gore, natpis će biti naopako.
Obodni natpis orijentiran prema naličju ili obodni natpis čitan s naličja (kratica ON/R ili pozicija B). U ovom slučaju natpis je pravilno čitljiv kada je naličje kovanice okrenuto prema gore, a ako se okrene tako da je lice gore, onda je natpis naopako okrenut.

*Primjer kada je obodni natpis čitan s lica i kada je čitan s naličja*.

5.1.5. Sadržaj na kovanicama

Nominalna vrijednost

Većina modernih kovanica na sebi prikazuje i nominalnu vrijednost (apoen). Nominalna vrijednost je najčešće iskazana brojkom i nazivom valute. Ta nominalna vrijednost može biti izražena brojevima i/ili tekstom. Kod nekih kovanica zna stajati samo broj (oznaka nominale) bez navođenja valute. Kod starijih kovanica, nominalna vrijednost najčešće nije prikazivana na novcu, nego se nominalna vrijednost raspoznavala prema promjeru i masi kovanice.

*Španjolska 100 peseta. Primjer kada je nominalna vrijednost izražena samo tekstom.* Izvor: Numex.hr.

*Austrija 10 hellera. Primjer kada je nominalna vrijednost izražena samo brojkom.* Izvor: Numex.hr.

*Austrijska Nizozemska 1 krunski talir. Primjer kada na kovanici nije prikazana nominalna vrijednost.* Izvor: Numex.hr.

Likovni prikazi

Kovanice u većini slučajeva imaju na sebi neki likovni prikaz, ali postoje i one koje imaju samo tekst ili brojeve. O likovnim prikazima na novcu odlučuje njihov izdavač ili institucija koja stoji iza izdavača. Uglavnom se radi o nekom tijelu državne vlasti. Na novac se u pravilu stavlja likovni prikaz koji je značajan za neku zemlju, kao što je npr. lik vladara, državni grb, neka znamenitost, značajne osobe i sl.

Ako je novac posvećen određenoj prigodi, onda se na njemu pojavljuje likovni prikaz kojim se obilježava ta prigoda. Kod likovnih prikaza postoji veliki broj različitih motiva koji se danas javljaju na novcu i teško bi bilo uopće navoditi kakvi sve postoje.

*Likovno oblikovanje kovanice može biti vrlo jednostavno, svedeno na brojku i tekst ili pak izrazito bogato i umjetnički razrađeno, s gotovo potpuno iskorištenom površinom.* Izvor: Numex.hr.

Natpisi (legende)

Na kovanicama su vrlo često prisutni različiti natpisi na različitim jezicima i pismima. Ponekad su to puni natpisi, a ponekad skraćeni. Nekad su prikazane samo kratice za određene natpise. Najčešći natpisi na novcu su: naziv države, ime vladara i njegovi naslovi i titule, nominalna vrijednost, natpis koji se odnosi na likovni motiv prikazan na novcu, natpis koji se odnosi na određenu prigodu. Neke kovanice imaju na sebi natpise na više jezika i pisama. Postoje i kovanice koje na sebi nemaju nikakve natpise.

Kovanice mogu biti u potpunosti bez natpisa, neke mogu imati natpise na više pisama, a neki i na više jezika i pisama. Postoje također kovanice koje su cijele prekrivene tekstom i nemaju likovnih dijelova ni brojki. Izvor: Numex.hr.

Godište (datum)

Za moderni novac je uobičajeno da na sebi ima prikazano godište. To godište uglavnom označava onu godinu kada je novac iskovan, ali može značiti i godinu kada je pušten u optjecaj. Postoje i iznimke kada godište prikazano na novcu ne odgovara ni godini kovanja niti godini kada je novac pušten u optjecaj. Godište na novcu može biti prema različitim kalendarima. Većina novca danas ima prikazanu godinu po Gregorijanskom kalendaru, ali postoje kovanice koje imaju godine po nekim drugim kalendarima (npr. islamski, židovski, japanski, itd.).

Godina na novcu može biti različito obilježena. Ovdje možemo vidjeti primjere: (1) godina gregorijanskog kalendara napisana standardnim arapskim brojkama, a isto tako i godinu po islamskom (hidžretskom) kalendaru (2) napisanu isitim stilom brojki. Neke arapske zemlje navode godinu po oba kalendara, pisanu izvornim arapskim brojkam (3). Na iranskom novcu je svojevremeno korišten carski (Šahanšahi) kalendar (4), dok se na japanskom novcu koristi japanski kalendar (5). Izvor: Numex.hr.

Oznaka kovnice

Neke kovanice na sebi imaju prikazanu oznaku kovnice. Ta oznaka se vrlo često sastoji od slova, kombinacije slova ili nekog simbola. Na taj način se na novcu označava koja kovnica je taj novac iskovala. Novac neke zemlje se može kovati u više različitih kovnica. Takve kovanice mogu biti praktički identične, ali se ipak razlikuju po oznaci kovnice. Oznaka kovnice nije prisutna na svim kovanicama. Neke kovnice ne stavljaju svoje oznake na novac. Ovdje treba spomenuti da se ponekad uz oznake kovnice, na novac stavljaju i druge oznake kao što su oznake direktora kovnice i sl.

Signatura (potpis) autora

Kovanice vrlo često na sebi sadrže oznaku autora ili gravera kalupa. Ta oznaka može biti slovo, kombinacija slova, natpis ili simbol. Ponekad likovno rješenje na novcu može imati više autora, pa je onda i više signatura autora na novcu.

*Signature autora mogu biti u obliku inicijala, monograma, raznih simbola, a ponekad piše prezime, pa čak i puno ime i prezime.* Izvor: Numex.hr.

Kontramarke (punce)

Kontramarke (punce) su naknadno utisnuti znakovi, simboli, slova ili slike na već postojeći kovani novac. One se dodaju nakon što je novac već izdan, a njihova svrha može biti administrativna, monetarna, politička ili sigurnosna. Kontramarke nisu dio kalupa kojim se kuje novac, već se radi o posebnom alatu kojim se nanosi oznaka na već otkovan novac.

Različiti primjeri kontramarkiranog novca kroz povijest. Princip kod kontramarkiranja je da se na već postojeći otkovani novac “udaraju” nove oznake koje imaju određeno monetarno ili političko značenje. Izvor: Katz Auction.

Kontramarke su se koristile iz više razloga. Najčešće su služile za ponovno potvrđivanje vrijednosti novca, osobito u razdobljima političkih promjena, nestašice novca ili monetarnih reformi. Njima se moglo označiti da je strani ili stariji novac prihvaćen kao važeće sredstvo plaćanja u novom sustavu ili na određenom području.

U antičkoj i srednjovjekovnoj numizmatici kontramarke su česte na kovanicama i obično se pojavljuju u obliku malih udarnih znakova, poput glava, monograma, slova, brojeva ili simbola vlasti.

U novijem razdoblju, kontramarke se koriste za označavanje predmeta od plemenitih metala. Najčešće zlatne i srebrne medalje nose kontramarke za čistoću metala i kontrolnog tijela.

Primjer kontramarke (punce) “klas” na dukatu Kraljevine Jugoslavije. Ova kontramarka je “udarena” na dukat nakon njegovog kovanja kao potvrda da se radi o zlatu određene čistoće. Prilikom stavljanja kontramarke, na naličju je nastala izbočina koja je normalna za ovakve primjerke, ne smatra se oštećenjem i ne utječe na stupanj očuvanosti. Izvor: Katz Auction.

5.1.6. Različitosti kod kovanica

U numizmatici, pojmovi “tip” i “varijanta” odnose se na specifične razlikovne karakteristike kovanica, ali imaju različita značenja koja su objašnjena u nastavku.

Tip

Tip kovanice odnosi se na osnovni dizajn i karakteristike koje definiraju određenu seriju kovanica. To uključuje elemente kao što su dizajn lica i naličja, natpisi, nominalna vrijednost i osnovne dimenzije. Kada se govori o tipu kovanice, misli se na generalnu verziju kovanica određene nominale koje dijele iste temeljni dizajn i karakteristike. Npr. sve hrvatske kovanice od 1 kune s neparnim godinama kovanja i hrvatskim natpisom predstavljaju jedan tip kovanice.

*Sve ove kovanice od 1 kune pripadaju istom tipu novca, a razlikuju se samo po godini izdanja. Različita godina ne smatra se različitom varijantom.* Izvor: Numex.hr.

Sve ove kovanice od 1 kune smatraju se različitim tipovima. Kod nekih je razlikovni element sam dizajn naličja, a kod nekih je druga vrsta natpisa ili npr. dvostruka godina koja predstavlja prigodno izdanje. Izvor: Numex.hr.

Varijanta

Varijanta se odnosi na manje razlike unutar određenog tipa kovanice. Te razlike mogu biti rezultat promjena u kalupima, grešaka pri kovanju ili namjernih izmjena prilikom proizvodnje. Varijante mogu uključivati stvari poput različitih položaja ili stilova slova i brojeva, manjih promjena u dizajnu, a koji su premale da bi se smatrale novim tipom ili razlike u oznakama kovnica. Na primjer, varijante iste kovanice mogu uključivati različite položaje datuma ili sitne promjene u dizajnu koje nisu dovoljno značajne da bi se smatrale novim tipom.

Razumijevanje razlike između tipa i varijante je važno za numizmatičare, jer to može utjecati na vrijednost i rijetkost kovanice. Varijante, posebice one rijetke ili s greškama, često privlače kolekcionare zbog svoje jedinstvenosti unutar određenog tipa kovanice.

Kod kovanice od 10 dinara iz 1931. postoje varijante: primjerci kovani u Londonu nemaju oznaku kovnice, dok primjerci kovani u Parizu imaju oznaku pariške kovnice. Te razlike predstavljaju dvije varijante iste kovanice, iako se radi o istom tipu novca. Izvor: Numex.hr.

Kod kovanice od 25 para iz 1920. postoje razlike kod debljine i duljine ravne crte u brojci “5”, a isto tako kod jedne varijante su slova “ARA” u natpisu “PARA” jasno odvojena, dok se kod druge skoro dodiruju. Izvor: Numex.hr.

Podvarijanta

Podvarijanta je treća, najfinija razina razlikovanja kovanica i označava vrlo sitne razlike unutar već određene varijante. Ona ne mijenja osnovni dizajn kovanice, niti uvodi jasnu novu razlikovnu značajku, već se odnosi na minimalne detalje nastale zbog različitih kalupa, faza njihova trošenja ili neznatnih proizvodnih odstupanja. Takve razlike mogu uključivati vrlo male promjene u obliku slova ili brojki, debljini poteza ili položaju sitnih elemenata dizajna.

Podvarijante su najčešće predmet interesa naprednih i specijaliziranih numizmatičara sakupljača, osobito kod antičkog i novovjekovnog novca. U većini općih numizmatičkih kataloga podvarijante se ne navode, već se obrađuju u specijaliziranoj literaturi i stručnim radovima.

5.2. Osnovna obilježja novčanica

Materijal

Novčanice su u pravilu izrađene od posebnog papira na bazi pamučnih vlakana, koji je znatno izdržljiviji od običnog papira i prilagođen dugotrajnoj uporabi. Takav papir omogućuje primjenu složenih tiskarskih i sigurnosnih tehnika. U novije vrijeme sve se češće koriste novčanice izrađene od polimera, odnosno sintetičkih materijala, koji su otporniji na vlagu, habanje i prljanje. Iznimno, u povijesti su postojale novčanice izrađene i od drugih materijala, poput lesonita, platna, kartona ili kombiniranih vlakana, najčešće u ratnim, kriznim ili izvanrednim okolnostima.

Oblik i položaj

Novčanice su najčešće pravokutnog oblika, iako rubovi ponekad mogu biti valoviti ili dekorativno oblikovani. Dimenzije novčanica znatno se razlikuju ovisno o državi, razdoblju i nominalnoj vrijednosti. U suvremenim monetarnim sustavima različite nominale često imaju različite dimenzije kako bi se lakše razlikovale u svakodnevnoj uporabi. U povijesti su postojale i vrlo velike, danas nepraktične novčanice.

Prema položaju dizajna, novčanice mogu biti horizontalno ili vertikalno orijentirane, pri čemu je horizontalna orijentacija povijesno češća, dok se vertikalna sve češće pojavljuje kod modernih i suvremenih izdanja.

Strane na novčanici

Lice

Lice novčanice najčešće sadrži glavni motiv, poput portreta, državnog simbola ili središnjeg tematskog prikaza, zajedno s nazivom izdavatelja, nominalnom vrijednošću, serijskim brojevima i drugim ključnim elementima.

Naličje

Naličje novčanice obično nadopunjuje dizajn dodatnim motivima, poput građevina, krajolika, povijesnih scena ili ornamentalnih elemenata.

Iako bi se teoretski lice trebalo određivati prema prikazu vladara, državnog grba ili naziva zemlje, u praksi su dizajni često toliko konceptualno složeni da su glavni elementi raspoređeni drukčije. U takvim slučajevima najjednostavniji i najprihvaćeniji pristup jest da se licem smatra ona strana koju je izdavatelj predvidio kao lice, iako se time ponekad odstupa od klasičnih numizmatičkih pravila.

*Kod novčanica kuna, poklapaju se opći dizajn koji sugerira koja strana je lice novčanice i numizmatička pravila koja definiraju što je lice. U ovom slučaju je to državni grb Republike Hrvatske.* Izvor: Numex.hr.

Kod ove njemačke novčanice licem se smatra strana na kojoj je dominantno istaknuta nominala, žigovi središnje banke i potpisi, dok je na naličju državni grb. Ako gledamo strogo po numizmatičkim pravilima, trebalo bi biti obrnuto. Izvor: Numex.hr.

Tisak i tehnika izrade

Novčanice se izrađuju složenim tiskarskim postupcima koji najčešće uključuju kombinaciju dubokog tiska, plošnog tiska i sitotiska. Duboki tisak ima posebno važnu ulogu u zaštiti novčanica jer omogućuje reljefni, taktilni osjećaj i preciznu izvedbu finih detalja, uključujući mikrotisak.

Postoje različiti stilovi tiska i tehnike izrade, a neki od njih posebno su cijenjeni među sakupljačima, poput novčanica izrađenih u američkom ili francuskom stilu tiska.

*Američki stil novčanica karakterizira specifična tipografija, vrlo mali broj različitih boja, vrhunska gravura i visoki kontrast.* Izvor: Katz Auction.

*Francuski stil novčanica poznat je po svojoj paleti blijedih boja i vrlo karakterističnom likovnom izričaju. Mnogi smatraju da su novčanice ovog stila najljepše na svijetu.* Izvor: Katz Auction.

Serijski brojevi

Većina novčanica ima serijske brojeve koji služe za evidenciju, kontrolu i identifikaciju pojedinog primjerka unutar određene serije. Serijski brojevi najčešće se sastoje od kombinacije slova i brojki, rjeđe samo od brojki, te se mogu pojavljivati na jednom ili više mjesta na novčanici.

Isti tip novčanice ponekad može imati serijske brojeve s različitim brojem znamenki, a što se tada smatra varijantom. Česte su i slovne oznake u obliku prefiksa i sufiksa, kao i dodatni znakovi poput oznake za numerator (No), zvjezdica ili drugih simbola. Novčanice s isključivo nulama u serijskom broju karakteristične su za specimen primjerke. Zamjenske novčanice imaju posebne oznake, poput slova X, Y, Z ili ZA, ili posebne simbole u serijskom broju.

*Različiti stilovi serijskih brojeva.* Izvor: Numex.hr.

Serijski brojevi mogu se razlikovati i po boji, stilu slova ili veličini znamenki. U nekim slučajevima godina izdanja djelomično je uključena u serijski broj. Postoje i redovna izdanja bez serijskog broja, dok izostanak serijskog broja kod inače numeriranih izdanja predstavlja specijalitet. Posebni serijski brojevi, poput palindromskih ili tzv. radar brojeva, mogu biti predmet interesa sakupljača, osobito u kulturama u kojima numerologija ima posebno značenje. Uzastopni serijski brojevi na manjem broju novčanica ne smatraju se posebnima, osim u slučaju originalnih buntova gdje su svi brojevi na novčanicama po redu.

*Tipična jugoslavenska zamjenska novčanica s oznakom serije “ZA”.* Izvor: Numex.hr.

*Tipična američka zamjenska novčanica sa zvjezdicom u serijskom broju (Star Note).* Izvor: Numex.hr.

Potpisi na novčanici

Na novčanicama se često nalaze potpisi odgovornih osoba, poput guvernera središnje banke, ministra financija ili drugih ovlaštenih dužnosnika. U starijim razdobljima potpisi su ponekad bili ručni, dok su danas gotovo isključivo strojno reproducirani.

Različiti potpisi na novčanicama istog tipa u pravilu označavaju različita izdanja ili varijante, te su važan element u katalogizaciji i identifikaciji.

*Različiti potpisi na hrvatskim novčanicama.*

Sigurnosni i zaštitni elementi

Sigurnosni elementi predstavljaju jedno od ključnih obilježja novčanica i njihovu glavnu zaštitu od krivotvorenja. Među najčešćim sigurnosnim elementima danas su vodeni znakovi, sigurnosne niti, hologrami, mikro tisak, reljefni tisak, latentne slike, optički promjenjive boje, prozirni i poluprozirni elementi te različiti kombinirani grafički i tehnički sustavi zaštite.

Razvoj tih elemenata kroz povijest jasno odražava tehnološki napredak i stalnu prilagodbu izdavatelja novca novim oblicima krivotvorenja.

Klasični (vizualni i taktilni) zaštitni elementi

Vodeni znak (vodoznak). Motiv (portret, broj ili simbol) ugrađen u strukturu papira tijekom izrade, vidljiv pri gledanju prema svjetlu. Ne može se naknadno tiskati ili kopirati.

Zaštitna nit (sigurnosna nit). Tanka metalna ili polimerna traka ugrađena u papir, djelomično ili potpuno. Često sadrži tekst ili broj koji se vidi na svjetlu ili pod povećanjem.

Reljefni (intaglio) tisak. Tisak s izraženim reljefom koji se može osjetiti pod prstima. Koristi se za portrete, natpise i nominalu te je teško reproducirati digitalnim tiskom.

Mikrotisak. Izuzetno sitan tekst ili linije vidljive samo povećalom. Kod krivotvorina je često nečitljiv ili zamućen.

Posebni papir (papir bez optičkih bjelila). Novčanice se tiskaju na specijalnom pamučnom ili polimernom papiru koji ne svijetli pod UV svjetlom, za razliku od običnog papira.

Poklapajući motiv (see-through register). Dijelovi slike tiskani s obje strane novčanice koji se savršeno poklapaju kada se gleda prema svjetlu.

*Primjeri zaštitnih elemenata: (1) vodoznak; (2) zaštitna nit; (3) reljefni (intaglio) tisak; (4) mikrotisak; (5); poklapajući motiv.*

Optički i bojeni zaštitni elementi

Optički promjenjiva boja (OVI). Boja koja mijenja nijansu ovisno o kutu gledanja (npr. iz zelene u ljubičastu). Koristi se za brojeve ili simbole.

Iridescentna (biserno-sjajna) traka. Sjajna traka vidljiva pri naginjanju novčanice. Teško se reproducira jer ovisi o posebnom pigmentu.

Latentna slika. Skriveni motiv ili broj vidljiv samo pri gledanju pod vrlo plitkim kutom.

Višebojni (guilloche) uzorci. Složeni isprepleteni linijski uzorci izrađeni matematičkim algoritmima. Svako odstupanje u kopiji lako je uočljivo.

*Primjeri zaštitnih elemenata: (1) optički promjenjiva boja; (2) iridescentna polja; (3) latentna slika (natpis); (4) guilloche.*

UV i IR zaštitni elementi

UV fluorescencija (ultraljubičasti elementi). Određeni dijelovi novčanice svijetle pod UV svjetlom (vlakna, brojevi, simboli), dok ostatak papira ostaje taman.

UV nevidljivi tisak. Tisak koji nije vidljiv golim okom, ali se pojavljuje isključivo pod UV svjetlom.

IR (infracrveni) elementi. Dijelovi tiska koji su vidljivi ili nestaju pod infracrvenom kamerom, koriste se u bankarskim i automatiziranim sustavima.

*Primjeri zaštitnih elemenata: (1) ultraljubičasti elementi; (2) ultraljubičasti nevidljivi tisak; (3) infracrveni elementi.*

Napredni i visokotehnološki elementi

Hologram / hologramska folija. Metalizirani element s trodimenzionalnim efektom i promjenjivim motivima. Izuzetno skup i složen za izradu.

Kinegram / difrakcijski element. Napredna vrsta holograma s dinamičkim promjenama slike pri naginjanju.

Polimerni prozor (transparentni dio). Prozirni dio novčanice kod polimernih izdanja, često s dodatnim hologramskim motivima.

Taktilne oznake (oznake za slijepe i slabovidne). Posebne reljefne oznake koje omogućuju prepoznavanje nominale dodirom.

Serijski broj s posebnom tipografijom. Brojevi tiskani posebnim fontom, bojom ili s promjenjivim svojstvima, često u kombinaciji s UV zaštitom.

*Primjeri zaštitnih elemenata: (1) vertikalni hologram; (2) kinegram; (3) polimerni prozor s hologramskim elementom; (4) taktilne oznake; (5) serijski broj s UV odsjajem.*

Dodatni (interni i bankarski) elementi

Magnetni tisak. Tisak s magnetnim svojstvima, čitljiv samo posebnim uređajima.

Kemijska zaštita. Papir reagira promjenom boje pri pokušaju kemijskog uklanjanja tiska (npr. pranje ili izbjeljivanje).

Anti-copy / anti-scan uzorci. Skriveni uzorci koji aktiviraju zaštitu kod skeniranja ili fotokopiranja (npr. pojavljuju se upozorenja ili izobličenja).

Primjer zaštite protiv kopiranja i skeniranja u obliku kružića raspoređenih na specifičan način. *Izvor: Numex.hr.*

Sadržaj na novčanici

Nominalna vrijednost

Nominalna vrijednost označava iznos koji novčanica predstavlja unutar određenog monetarnog sustava. Najčešće je iskazana brojkom i nazivom valute, ali može biti izražena i isključivo tekstom, simbolima ili njihovom kombinacijom. Način i položaj prikaza nominalne vrijednosti važan su dio dizajna novčanice i njezine funkcionalnosti u svakodnevnom optjecaju.

Natpis na ovoj novčanici „EGYMILLIÓ MILPENGŐ“ doslovno znači „jedan milijun milpengő“, a kako je 1 milpengő = 1.000.000 pengő, ukupna vrijednost je bila 1 bilijun pengő (10¹² pengő). *Izvor: Numex.hr.*

Likovni prikazi

Likovni prikazi čine središnji vizualni sadržaj novčanice. Najčešće uključuju portrete, prikaze građevina, krajolika, povijesnih scena ili apstraktne motive. Uz glavne motive gotovo su uvijek prisutni i grafički elementi poput ornamentike, fine linijske izvedbe i giljoša. Giljoše su složeni geometrijski uzorci sastavljeni od vrlo finih linija, koji imaju dvostruku ulogu: estetsku, jer obogaćuju dizajn novčanice, i sigurnosnu, jer su izrazito teški za precizno krivotvorenje.

Dizajn današnjih novčanica doveden je do vrhunskih razina. *Izvor: Numex.hr.*

Natpisi (legende)

Natpisi (legende) na novčanicama mogu biti ispisani jednim ili više jezika i pisama. Najčešće se odnose na naziv države ili institucije izdavatelja, naziv valute, nominalnu vrijednost te različite službene formule, upozorenja ili zakonske napomene. Neke novčanice imaju vrlo malo teksta i oslanjaju se na simboliku i grafiku, dok su druge bogate informacijama i opširnim natpisima.

Austro-ugarske novčanice poznate su po svojim višejezičnim natpisima. Osim natpisa na njemačkom i mađarskom, nominala je navedena i na ostalim službenim jezicima Monarhije. *Izvor: Numex.hr.*

Godište (datum)

Godište (datum) na novčanicama može označavati godinu izdavanja, godinu tiska ili godinu odobrenja emisije, a ne mora nužno odgovarati godini u kojoj je novčanica stvarno puštena u optjecaj. Kao i kod kovanica, datum može biti naveden prema različitim kalendarima, ovisno o kulturnom i povijesnom kontekstu. U nekim slučajevima godina nije jasno istaknuta, već je djelomično ili u cijelosti uključena u serijski broj. Na nekim novčanicama uopće nije naveden datum.

Mjesto izdavanja

Mjesto izdavanja često je navedeno na novčanici, najčešće kao naziv grada u kojem se nalazi središnja banka ili institucija izdavatelja. Taj podatak može biti ispisan punim nazivom ili u skraćenom obliku te ima administrativno, ali i povijesno značenje, osobito kod starijih izdanja.

Potpisi na novčanicama

Novčanice često na sebi sadrže faksimile potpisa dužnosnika banke ili drugih osoba koje su na neki način povezane s izdavačem novca. U počecima izdavanja novčanica, ti su potpisi bili vlastoručni. Tek se s vremenom počelo otiskivati potpise kao dio dizajna novčanice.

Datumi, godine i mjesta izdavanja, te potpisi na raznim novčanicama.

Potpisi autora

Potpisi autora ponekad se pojavljuju na novčanicama u obliku potpisa ili oznaka autora dizajna i gravera. Posebno su značajne oznake SC (skraćeno od sculpsit), koje označavaju gravera, te FEC (skraćeno od fecit), koje označavaju osobu ili radionicu odgovornu za izradu tiskarske ploče. Takve oznake pružaju vrijedan uvid u autorstvo i tehnički proces izrade novčanice.

Pretisci i žigovi

Pretisci i žigovi na novčanicama predstavljaju naknadne dodatke na već izdane primjerke. Mogu se pojaviti u obliku teksta, brojki, simbola ili pečata, a koriste se iz administrativnih, monetarnih, političkih ili sigurnosnih razloga. Najčešće se javljaju u razdobljima političkih promjena, ratova, monetarnih reformi ili privremenih novčanih sustava.

Posebnu skupinu čine SPECIMEN novčanice, koje su namijenjene uzorcima za banke, tiskare ili institucije, a obično imaju nulti ili perforirani serijski broj, posebne natpise ili precrtane vrijednosti. Također se susreću nostrifikacijski i validacijski žigovi, kojima se novčanica priznaje kao važeće sredstvo plaćanja u određenom sustavu ili na određenom području. Kod takvih žigova potreban je poseban oprez, jer na tržištu postoji velik broj izmišljenih, naknadno dodanih ili krivotvorenih žiova i pretisaka koji nemaju stvarnu povijesnu osnovu.

Različite vrste naknadnih pretisaka i žigova na novčanicama.

Različitosti kod novčanica

Kao i kod kovanica, i kod novčanica se koriste pojmovi tip, varijanta i podvarijanta, uz određene specifičnosti.

Tip

Tip novčanice odnosi se na osnovni dizajn i temeljne karakteristike koje definiraju određeno izdanje ili seriju. To uključuje dimenzije, boju, osnovni izgled lica i naličja, portrete, glavne simbole, oznaku nominalne vrijednosti i ključne sigurnosne elemente. Sve novčanice koje dijele te osnovne značajke smatraju se istim tipom.

Iako su na prvi pogled iste, ove novčanice pripadaju različitim tipovima. Osnovni dizajn je isti, ali naziv zemlje, središnje banke, datum izdanja, kao i potpisi na novčanicama, razlike su koje utječu da se ove novčanice tretiraju kao različiti tipovi. *Izvor: Numex.hr.*

Varijanta

Varijanta označava manje razlike unutar istog tipa novčanice. Takve razlike mogu nastati zbog promjena u sigurnosnim elementima, različitih serijskih brojeva, izmjena potpisa odgovornih osoba ili manjih dizajnerskih i tiskarskih prilagodbi. Primjerice, promjena potpisa guvernera središnje banke, uz zadržavanje istog dizajna, stvara novu varijantu unutar istog tipa. Varijante mogu uključivati i tiskarske pogreške, koje su često predmet posebnog interesa numizmatičara sakupljača.

Razumijevanje razlike između tipa i varijante ključno je za pravilnu katalogizaciju i vrednovanje papirnog novca. Određene varijante mogu imati znatno veću numizmatičku vrijednost, osobito ako su rijetke ili povezane s važnim povijesnim događajima u razvoju monetarnog sustava.

Kod ovih novčanica razlika je u manjim detaljima kao što su datum izdavanja i potpisi, tako da se smatraju varijantama novčanice istog tipa. *Izvor: Numex.hr.*

Podvarijanta

Podvarijanta predstavlja treću, najfiniju razinu razlikovanja novčanica. Ona se odnosi na vrlo sitne razlike unutar već određene varijante i ne mijenja osnovni dizajn niti uvodi jasnu novu razlikovnu značajku. Podvarijante najčešće nastaju zbog različitih tiskarskih ploča, faza njihova trošenja, minimalnih promjena u boji, debljini linija, položaju pojedinih detalja ili neznatnih odstupanja u serijskim brojevima i njihovoj izvedbi. Takve razlike u pravilu su vidljive tek pažljivom usporedbom i najčešće su predmet interesa naprednih i specijaliziranih numizmatičara.