Živimo u numizmatičkoj sadašnjosti u kojoj je kriterij trđine vrijednosti postao gotovo apsolutan. Sve ima svoju cijenu, sve se vrednuje, pa tako i stari novac. U takvom okruženju numizmatika je dijelom preuzela mjerila iz filatelije, gdje savršenstvo očuvanosti igra ključnu ulogu. Kovanice i novčanice vrednuju se prema stupnju očuvanosti, a ideal postaje predmet bez tragova vremena, gotovo odvojen od svoje izvorne namjene.
No, upravo se u toj težnji prema savršenstvu gubi nešto bitno.
Novac nije osmišljen i nije nastao da bi ostao savršen. Njegova osnovna funkcija je cirkulacija, prijenos vrijednosti iz ruke u ruku. Svaka novčanica i svaka kovanica izrađena je namjerom da bude korištena, a ne čuvana od stvarnog života i njegovih tokova.
Tijekom svog životnog vijeka novac prolazi kroz bezbroj ruku. Mijenja vlasnike, predmet je svakodnevnih transakcijama i prati ljudske sudbine. U tom procesu neminovno dolazi do trošenja, habanja, boje blijede, rubovi otupe, a površina postaje mekša.
To nije mana. To je dokaz života.
Svaki dodir ostavlja svoj trag. Novčanice se gužvaju, savijaju i ponekad trgaju. Nose ožiljke upotrebe, svojevrsne „rane“ koje svjedoče o njihovoj funkciji.
Takav predmet postaje više od sredstva plaćanja. Postaje nositelj priče.
Izlizana novčanica možda je prošla kroz ruke trgovaca, radnika ili putnika. Možda je bila dio svakodnevnih kupnji, isplata plaća, darova ili dugova. Svaki njezin trag, svaka mrlja i svaki pregib, dio je šire priče o vremenu i društvu u kojem je cirkulirala.
Na kraju svog uporabnog vijeka većina novčanica završava svoj put – povlačenjem iz optjecaja. Njihov kraj je tehnički i konačan, najčešće završavaju uništene u procesu spaljivanja.
Time nestaje i materijalni svjedok svakodnevnog života.
Ipak, neke novčanice izbjegnu tu sudbinu.
U numizmatičkim zbirkama povremeno se nalaze upravo takvi primjerci, istrošeni i oštećeni, daleko od idealne očuvanosti. Na prvi pogled oni nemaju tržišnu atraktivnost kakvu imaju primjerci u vrhunskom stanju.
No njihova vrijednost leži drugdje.
Takve novčanice čuvaju tragove stvarnog života. One nisu sterilni artefakti, već autentični svjedoci vremena. Govore o načinu proizvodnje, kvaliteti materijala, intenzitetu uporabe i odnosu ljudi prema novcu.
U svijetu u kojem dominira kriterij savršenosti i tržišne cijene, vrijedi se prisjetiti da numizmatika nije samo prikupljanje najboljih primjeraka. Ona je i proučavanje stvarnog života novca.
Istrošena novčanica, sa svim svojim nedostacima, može biti jednako ili čak više vrijedna u kulturnom i povijesnom smislu. Upravo u tim tragovima nesavršenosti nalazi se ono što savršen primjerak nikada neće imati, a to je – priča.
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr]
