Po mišljenju mnogih numizmatičara i kolekcionara, novčanica od 100 perpera iz 1912. predstavlja „Sveti gral“ u numizmatici na području bivše Jugoslavije i kao takva je predmet mnogih (ne)ostvarenih želja. Do ovih novčanica je izrazito teško doći, budući da su ekstremno rijetke. Još se nekako mogu vidjeti poništeni (probušeni) primjerci, ali kada govorimo o čitavoj novčanici, bez rupa, onda je to gotovo nemoguće. Srećom, ponekad je i nemoguće – moguće, pa smo tako i mi imali prilike držati ovu novčanicu u rukama i predstaviti je na NumizmatikaNET.
Uvođenje vlastitog novca u Crnoj Gori
Crna Gora je 1878. godine na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna i neovisna država. Shodno tome, dobila je mogućnost da izdaje i svoj vlastiti novac. Ta mogućnost iskorištena je tek 1906. godine kada je na temelju odluke knjaza Nikole uveden sitni kovani novac od nikla i bakra.
Tri godine kasnije, puštaju se u optjecaj i prvi srebrni perperi, a 1910. kuju se i zlatni perperi. Crna Gora je svoj novac oblikovala prema „krunskom standardu“ koji je vrijedio u Austro-Ugarskoj. Prema tom standardu, kovani novac je bio istih karakteristika (u vidu mase i promjera) kao i austro-ugarska kruna.
Prvi crnogorski papirni novac
Do početka Prvog balkanskog rata 1912. godine, Crna Gora nije imala papirni novac. Sav novac u optjecaju bio je metalni, odnosno „zvečeći“ kako ga je narod nazivao. Rat je zahtijevao velika materijalna i financijska sredstva, pa je ondašnja crnogorska vlada odlučila izdati blagajničke uputnice (bonove), koje su služile kao privremeni papirni novac.
Ove novčanice (uputnice, bonovi) izdane su u 6 različitih nominala: 1, 2, 5, 10, 50 i 100 perper i to u sljedećim količinama:
1 perper – 500.000 komada
2 perpera – 200.000 komada
5 perpera – 80.000 komada
10 perpera – 40.000 komada
50 perpera – 4.000 komada
100 perpera – samo 1.000 komada
Ukupno je otisnuto 825.000 novčanica (uputnica).
Te uputnice koje su glasile na Glavnu državnu blagajnu su u praksi i funkcionirale kao pravi papirni novac, budući da su primane kao sredstvo plaćanja i u javnom i privatnom platnom prometu. Njihova vrijednost je bila zasnovana na sili zakona, a država je garantirala za isplatu. U financijskom smislu, izdavanje ovih papirnih perpera je predstavljalo prinudni unutrašnji zajam države na godinu dana. Emisijom ovih uputnica, država je na početku rata dobila na raspolaganje dva milijuna perpera.
Prvi crnogorski papirni novac
Tisak i izgled novčanica
Tisak ovih novčanica je obavljen u tiskari „Unie“ u Pragu. Ako promatramo tehničku izvedbu novčanica, možemo zaključiti da je čitav postupak izveden vrlo brzo. Novčanice imaju jednostavan, linijski izveden zrcaljeni dizajn, lice i naličje novčanica je isto, a otisnute su na poprilično debelom papiru koji nije pogodan za optjecaj. Izgled novčanica od 1, 2, 5 i 10 perpera je identičan, osim veličine, boje i oznake nominale. Isti je slučaj i s novčanicama od 50 i 100 perpera.
Novčanica od 100 perpera
Kao što je vidljivo iz prethodnog teksta, najmanje je otisnuto novčanica od 100 perpera, svega 1000 komada. To je po numizmatičkim kriterijima izrazito mala emisija. Kada se uzme u obzir da je ovdje riječ o najvećoj nominali, a koja je u ono vrijeme predstavljala poprilično velik novac, logično je da će tih novčanica prilikom povlačenja ostati jako malo nepovučenih i da će kao takve biti rijetke. A to je upravo i slučaj s ovom novčanicom.
U numizmatičkoj literaturi je ova novčanica zavedena pod kataloškim brojevima:
P#6 u Standard Catalog of World Paper Money (Pick),
Kat.br. 16 u katalogu Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, autora Zlatka Viščevića.
Ova novčanica je zajedno s ostalim, puštena u optjecaj 05.11.1912., a povučena je 01.04.1914. Inicijalno je trebala vrijediti samo godinu dana, ali je to kasnije produženo.
Dimenzije novčanice su 176 x 123 mm, ali se u literaturi se navode različiti podaci o dimenzijama. Naime, nisu sve novčanice precizno rezane. Novčanica nema nekih osobitih zaštitnih elemenata, a boje koje prevladavaju na njoj su smeđa, svijetlosmeđa i oker.
Lice i naličje novčanice su identični.
U središnjem dijelu nalazi se grb Kraljevine Crne Gore; dvoglavi okrunjeni orao koji u kandžama drži žezlo i kraljevsku jabuku. Na orlovim grudima je štit s prikazom lava. Orao je položen na grbovnu draperiju s krunom na vrhu. U kutovima tankog okvira koji omeđuje grb je po jedna mala oznaka nominale 100.
Preko grba je položen natpis na ćirilici: „STOTINA PERPERA“. Ispod toga je tekst, isto na ćirilici: „Vrijednost uputnice traje godinu dana od dana publikacije zakona o ovlašćenju puštanja iste u tečaj. / Cetinje, 1. oktobra 1912.“.
Ispod toga, lijevo je natpis na ćirilici: „PREDSJEDNIK / GLAVNE DRŽ. KONTROLE“ i potpis Filipa Jergovića, a desno je isto natpis na ćirilici: „MINISTAR FINANSIJA“ i potpis Sekule Drljevića.
Iznad grba u pravokutnom polju nalazi se natpis na ćirilici: „Neka Glavna Državna Blagajna isplati donosiocu ove uputnice / STOTINU PERPERA“.
Lijevo i desno od grba je velika oznaka nominale 100.
Cijela površina dizajna novčanice je ispunjena raznim linijskim ukrasnim elementima. Dizajn novčanice je omeđen okvirom, a u svakom kutu okvira je oznaka nominale 100. Dolje desno ispod okvira je oznaka tiskare na latinici: „UNIE – PRAGUE“. Na novčanici nema praznih površina, već je cijela površina papira pretisnuta mrežastim rasterom.
Serijski broj na novčanici je inače smješten u gornjem dijelu grba. Sve novčanice nose oznaku serije na ćirilici: „Serija A“ i peteroteroznamenkasti serijski broj. Oznaka serije i serijski broj su otisnuti u crnoj boji.
Numeriranje ovih novčanica je obavljano ručno, pa je zbog toga dolazilo je do grešaka. Naime, ove novčanice imaju serijski broj na licu i na naličju i pravilno bi bilo da novčanice imaju na svakoj strani identičan broj, međutim događalo se to da je na licu otisnut jedan broj, a na naličju drugi sljedeći.
Novčanica koja je ovdje predstavljena je bez serijskog broja i ima samo oznaku serije.
Prilikom povlačenja ovih novčanica, one su poništavane bušenjem, pa stoga poništeni (povučeni) primjerci imaju dvije velike rupe. Kod poništavanja se moralo voditi računa o tome da serijski broj ostane vidljiv. Na numizmatičkom tržištu su uglavnom prisutne ove poništene novčanice, dok su neponištene izuzetno rijetke.
Prema katalogu Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, autora Zlatka Viščevića, postoje sljedeće varijante kod ove novčanice:
Kat.br. 16.1 – Novčanice s normalnom numeracijom (isti broj na licu i naličju).
Kat.br. 16.2 – Novčanice s normalnom numeracijom, ali poništene s dvije rupe.
Kat.br. 16.3 – Novčanice s pogrešnom numeracijom (različiti broj na licu i naličju).
Kat.br. 16.4 – Novčanice s pogrešnom numeracijom, ali poništene s dvije rupe.
Kat.br. 16.5 – Novčanice bez serijskog broja (samo oznaka serije).
Broj poznatih primjeraka
Prema zakonskim odredbama, ove novčanice (uputnice) su trebale biti povučene nakon godine dana od dana izdavanja. Međutim, taj rok je službeno produžen do 01.02.1914. De facto, zamjenjivane su i nakon tog roka, još nekoliko mjeseci.
U literaturi (Novaković) se navodi podatak da je od cjelokupne količine novčanica od 100 perpera povučeno (i poništeno) njih 994. Dakle, ostalo je nezamijenjeno, odnosno neponišteno svega 6 komada. Radi se samo o teoretskoj brojci, jer je broj dostupnih primjeraka na numizmatičkom tržištu još manji.
Za novčanice bez serijskog broja, poznato je da postoje samo dvije. Jedna je ova koja je predstavljena u ovom članku i koja je solidno očuvana, a druga se navodno nalazi u SAD-u i u bitno je lošijem stanju (poderana je i zaljepljena).
Numizmatička vrijednost
Ono što gotovo svakome golica maštu je pitanje; koliko ovi primjerci vrijede? Numizmatička literatura će uglavnom navoditi „ljubiteljsku cijenu“ (LP/LC), a to znači da je nemoguće odrediti tržištnu cijenu, odnosno neku cijenu koja bi proizlazila iz statistike prodaje nekog primjerka na tržištu. U takvim slučajevima, cijena je proizvoljna i ovisi o dogovoru između prodavatelja i kupca.
Iako se na portalu NumizmatikaNET rijetko bavimo cijenama i procjenama vrijednosti, ovaj put ćemo napraviti iznimku i napraviti kratki osvrt na vrijednost. Postoji i praktičan razlog, jer će nakon objave pratećeg videa i članka ionako krenuti bezbrojni upiti – Koliko ova novčanica vrijedi?
Lošiji primjerak novčanice bez numeracije je ponuđen 2021. na aukciji Heritage Europe i postigao je cijenu od 9000 EUR. Kada se na to dodaju još aukcijske provizije, ta novčanica je plaćena preko 10.000 EUR. Valja imati na umu da se radi o potrganom (oštećenom) komadu, a koji je još zalijepljen selotejpom. Iako je u opisu navedena kvaliteta F/VF, to treba uzeti s jednim odmakom, jer potrgane novčanice su u pravilu nizak stupanj očuvanosti – VG.
Novčanica koja je ovdje predstavljena je vrlo solidno očuvana; radi se o boljem VF ili možda čak VF+ stupnju očuvanosti. Kao takva, morala bi po svoj prilici vrijediti barem 4 puta više od ove potrgane, dakle oko 40.000 EUR. Međutim, odrediti točnu tržišnu vrijednost je u principu vrlo teško odrediti, jer se radi o zaista rijetkom komadu i u konačnici se sve svodi na to koliko je netko spreman i može platiti.
Galerija
Autor: Zlatko Viščević
Literatura: Pavle, V. Novaković, Perper – crnogorski novac, 1. izdanje, Cetinje, 2004.; Vitomir Sokolović, Papirna novčanica – uputnica od 100 perpera Kraljevine Crne Gore, izdana 1912. godine, Numizmatičar, br. 2, SND, Beograd, 1979.; Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, 2. izdanje, Kastav, 2011.
