Svaki numizmatičar se barem jednom suočio s pitanjem: treba li očistiti kovanicu i ukloniti godine nataložene prljavštine i oksida ili ne? Ovaj članak ne nudi jednostavan odgovor, jer u numizmatičkom svijetu postoji duboka podijeljenost mišljenja. S jedne strane, postoji bojazan od gubitka vrijednosti kovanice, dok s druge strane, čišćenje može doprinijeti boljem izgledu i vidljivosti detalja. Razmotrit ćemo argumente sa svih strana i predstaviti uobičajene metode koje se koriste u ovom delikatnom procesu.
Argumenti za čišćenje
Čišćenje kovanica može biti korisno u određenim situacijama. Na primjer, uklanjanje površinske prljavštine ili oksida može pomoći u identifikaciji kovanica koje su inače nečitke. Također, blago čišćenje može poboljšati estetski izgled kovanica koje nisu od posebne numizmatičke vrijednosti, ali imaju sentimentalnu vrijednost za kolekcionara. Iako će možda (strogo gledano) izgubiti na tržišnoj vrijednosti, „ljepše“ će izgledati. Međutim, ovdje je vrlo važno pristupiti s oprezom i koristiti one metode čišćenja koje su manje agresivne kako ne bi došlo do trajnog oštećenja.
Inače, nekada je bilo uobičajeno čistiti kovanice, jer su to preporučivali i sami numizmatički stručnjaci. Primjenjivale su se različite metode čišćenja; od gumica za brisanje, pa sve do žičanih četkica i kalijevog cijanida, a sve s ciljem da kovanica ponovno izgleda sjajno. No, zajedno s uvođenjem certificiranog ocjenjivanja stupnja očuvanosti (kvalitete) koje se pojavilo sredinom 1980-ih, praksa čišćenja kovanica je počela opadati. Većina stručnjaka se od tada počela izjašnjavati protiv čišćenja kovanica, jer to može negativno utjecati na njihov stupanj očuvanosti i tržišnu vrijednost. Ako se potencijalno vrijedna kovanica baš mora očistiti (na primjer, u potpunosti je obložena oksidom), tada se preporučuje profesionalno čišćenje. Ovo osobito vrijedi za antički novac koji se skoro uvijek čisti.
Argumenti protiv čišćenja
Većina današnjih stručnjaka za numizmatiku se slaže da čišćenje kovanica može više štetiti nego koristiti. Čišćenje može ukloniti originalnu patinu koja kovanici daje njen „prirodan“ izgled i često smanjuje njenu tržišnu vrijednost. Čak i metode koje se čine bezopasne mogu uzrokovati mikroskopske ogrebotine na površini, poznate kao „hairlines“ (tragovi „kose“), koje mogu značajno utjecati na samu ocjenu stupnja očuvanosti i vrijednost kovanice. Stoga, iskusni kolekcionari i numizmatičari obično savjetuju ostavljanje kovanica u njihovom originalnom stanju. Ovdje svakako treba imati na umu da se očuvanost kovanice uglavnom gleda prema stanju reljefa, odnosno izlizanosti reljefa, a ne po „sjaju“. Kovanica koja ima savršeno očuvan reljef se tretira kao savršeno očuvani primjerak, bez obzira na to što se npr. „ne sjaji“. Ovo je često prisutno kod brončanih primjeraka.
Uobičajene metode čišćenja kovanica
Postoje različite metode čišćenja koje se koriste, od kojih su neke tradicionalne, a neke modernije. Jedna od najnježnijih je upotreba blage sapunice i meke četkice, no i ona može biti rizična. Ostale metode uključuju korištenje sode bikarbone, maslinovog ulja ili čak elektrolitičko čišćenje za specifične tipove kovanica. Međutim, svaka od ovih metoda može imati svoje nedostatke, te je važno detaljno se informirati prije bilo kakvog pokušaja čišćenja.
Korištenje abrazivnih sredstava
Korištenje sode bikarbona, sredstava za čišćenje s granulama, pa čak i gumice za brisanje uzrokuju oštećenja na kovanicama prilikom čišćenja. Četkanje kovanice četkicom za zube ili mekom četkicom može stvoriti sitne ogrebotine na površini kovanice. Te ogrebotine, poznate kao „hairlines“ mogu utjecati na ocjenu stupnja očuvanosti.
Poliranje
Agresivno čišćenje koje kovanicama daje vrlo visoki, ali „neprirodan“ sjaj. Ovakve kovanice koje se „sjaje poput ogledalca“ se najčešće smatraju uništenim. Inače, poliranjem se od obične kovanice ne može dobiti proof (polirana ploča).
Čišćenje tkaninom
Kovanice se nježno trljaju tkaninom se mogu ponekad očistiti, ali tu treba imati na umu da dolazi do pojave „hairlines“-a. Ovo neće biti primjetno kod kovanica koje su jače oksidirale, ali ako se radi o kovanicama koje su još uvijek sjajne, onda se to primijeti.
Uranjanje u kiselinu
Kovanica se uranja u razrijeđenu kiselinsku otopinu koja uklanja oksidaciju s kovanice zajedno s malom količinom metala. Ovo je metoda koja se često koristi kod kovanica od plemenitih i nekih neplemenitih metala. Ako se ova metoda vješto primjenjuje, onda je ponekad teško primijetiti da je kovanica čišćenja. Ne preporučuje se nikako za kovanice od bronce (bakra), jer se onda dobije „crvena kovanica“ vrlo neprivlačnog izgleda.
Pranje sapunom i vodom
Ovo je najsigurniji način čišćenja, jer se s kovanica uklanja prljavština i masne naslage. Kod čišćenja se preporuča čišćenje destilirane vode, jer voda iz slavine sadrži klor.
Čišćenje pomoću maslinovog ulja
Kovanica se uranja u maslinovo ulje koje prema nekima, najbolje djeluje kod uobičajenih bakrenih ili brončanih kovanica.
Čišćenje pomoću kalijevog cijanida
Ova otopina se uobičajeno koristila kao sredstvo za čišćenje kovanica u prvoj polovici 20. st., a znala je dovoditi i do smrtnih slučajeva zbog trovanja.
Čišćenje pomoću ultrazvučnih čistača
Kovanice se čiste koristeći destiliranu vodu s malom količinom deterdženta u posebnom vibrirajućem spremniku. Ovdje treba izbjegavati otopine na bazi kiseline, jer mogu nagristi površinu kovanice.
Čišćenje uz pomoć octa i soli
Prema nekim mišljenjima, pranje kovanica prirodnim bijelim octom i jodiranom soli u destiliranoj vodi je neškodljiv način čišćenja kovanica.
Čišćenje pomoću rotirajuće četke
Kovanice se „čiste“ pomoću brze rotacijske žičane četke. Ovo se nikako ne preporučuje, jer se na taj način jako oštećuje površina kovanica.
Pažljivo razmotrite svoju odluku prije čišćenja
Prije donošenja odluke o čišćenju kovanica, važno je temeljito istražiti i razmotriti sve moguće posljedice. Ako se odlučite za čišćenje, preporučljivo je prvo testirati metodu na manje vrijednoj kovanici. Uvijek imajte na umu da svaka kovanica ima neku svoju vrijednost, a čišćenjem možemo nenamjerno umanjiti dio te vrijednosti. Vodite se i time da sjaj ne znači odmah i veću vrijednost. U numizmatici se cijeni „originalni sjaj“, a ako ga nema, ne može se umjetno stvoriti.
Isto tako vodite računa o tome da će se možda jednog dana Vaša zbirka prodavati. Ako to ne budete učinili Vi, možda će Vaši nasljednici. Ako se u zbirci nalaze očišćeni ili nestručno očišćeni primjerci, to može utjecati na tržišnu vrijednost zbirke.
Uredio: Zlatko Viščević
