Vjerovali ili ne, ali EU je lani dobila svoje odlikovanje. Da, dobro ste pročitali: nakon zajedničke valute, zajedničkih direktiva, zajedničkih fondova, zajedničkih kriza i zajedničkog osjećaja da nitko ne zna što se točno odlučilo u Bruxellesu, Europska unija dobila je i svoj orden.
Službeno se zove Europski red za zasluge, odnosno European Order of Merit, a osnovan je 5. svibnja 2025. godine, u povodu 75. obljetnice Schumanove deklaracije. Europski parlament opisuje ga kao prvo europsko odlikovanje te vrste koje dodjeljuju institucije EU-a. Namijenjeno je osobama koje su dale značajan doprinos europskoj integraciji ili promicanju i obrani vrijednosti sadržanih u Ugovorima Europske unije.
Dakle, ideja je načelno plemenita, ali… Mir, demokracija, ljudsko dostojanstvo, vladavina prava, europska integracija, itd., itd.. Sve ono što na papiru zvuči uzvišeno, a u praksi daleko od toga, nagrađuje se ovim europskim falerističkim uratkom.
Orden koji su političari zamislili za, pa, uglavnom političare
Prema službenim pravilima, prijedloge za dodjelu mogu podnijeti predsjednik Europskog parlamenta, predsjednik Europskog vijeća, predsjednik Europske komisije, šefovi država ili vlada država članica, te predsjednici nacionalnih parlamenata država članica. Odluku donosi posebno povjerenstvo, koje čine predsjednik Europskog parlamenta, dva potpredsjednika Europskog parlamenta i četiri istaknute europske ličnosti.
Drugim riječima, politički vrh predlaže, političko-birokratski vrh odlučuje, a zatim se odlikovanje dodjeljuje osobama koje su, gle čuda, vrlo često iz istog političko-institucionalnog svemira.
Naravno, službeno se naglašava da je Red namijenjen pojedincima, a ne nužno političarima. Štoviše, članovi i osoblje institucija, tijela, ureda i agencija EU-a ne mogu ga primiti za vrijeme mandata ili trajanja službe. To je lijepa ograda. No sama konstrukcija cijelog sustava teško se može promatrati kao priznanje koje spontano niče iz građanskog života Europe. Više nalikuje na odlikovanje koje politički svijet dodjeljuje političkom svijetu, uz povremeno uključivanje poneke osobe iz kulture, sporta ili javnog života, čisto da sve ne izgleda kao zatvorena sjednica još jednog europskog birokratskog tijela.
Tako smo dobili odlikovanje koje je manje nalik građanskom priznanju običnim Europljanima, a više nalik svečanom ukrasu za odijelo salonske europske političko-birokratske elite s pokojim gostujućim celebrityjem, reda radi (i novinara radi).
Čak i korektno izgleda
Treba ipak biti pošten (i manje ciničan): dizajnerski gledano, odlikovanje izgleda čak i dobro. Sa slika se stječe dojam da je riječ o solidno izrađenim odlikovanjima modernog tipa, a ne o jeftinim suvenirima sa štanda na buvljaku. Oblik, emajl, vrpca i ukupni dojam djeluju elegantno, ozbiljno, reprezentativno i dovoljno privlačno da ovo odlikovanje ipak ne mora odmah završiti u ladici s akreditacijama, USB stickovima i zaboravljenim bedževima s europskih seminara.
Za ljubitelje i istraživače faleristike, to je važan detalj. Odlikovanje nije samo politički znak, nego i predmet koji je odraz jednog vremena, kulture i sustava vrijednosti. Ono mora imati težinu, materijalnost, simboliku i vizualni autoritet. Europski red za zasluge, barem prema dostupnim fotografijama, taj ispit prolazi bolje nego što bi se očekivalo od institucije koja je sposobna proizvesti rečenicu od 146 riječi bez glagola koji bi ikoga razveselio.
No tu dolazimo do malog problema.
Nešto originalno ili europska kopija američkog odlikovanja?
Bez obzira na lijepi i elegantan dizajn, ne možemo se oteti dojmu da Europski red za zasluge vrlo jako podsjeća na američko odlikovanje Legion of Merit (Legija za zasluge). Sličnost nije tek u općoj ideji reda za zasluge, nego i u vizualnom dijelu: križasta zvijezda s kuglicama na krakovima, plavi i bijeli emajlirani elementi, središnji medaljon sa zvjezdicama, vijenac i općenito dojam kako odlikovanje izgleda.
Američki Legion of Merit jedno je od poznatijih američkih odlikovanja za zasluge. Europska verzija, dakako, nema američku ikonografiju, niti bi je mogla imati, ali dojam posuđenih falerističkih elemenata teško je ignorirati.
Možda je riječ o slučajnosti. Možda o inspiraciji. A možda i o potpunom odsustvu osjećaja za faleristiku i važnost onoga što jedno odlikovanje mora predstavljati.
Tri stupnja, ali kao iz lošeg falerističkog vica
Najveća faleristička nevolja ipak nisu ni politika, ni dizajn, ni moguća američka inspiracija, nego sami stupnjevi Reda.
Europski red za zasluge ima tri stupnja:
- član Reda
- uvaženi član Reda
- istaknuti član Reda
I tu se čovjek mora zaustaviti.
U faleristici je posve uobičajeno da redovi imaju više stupnjeva. Ponekad su ti stupnjevi nazvani npr. veliki križ, veliki časnik (oficir), zapovjednik, časnik, vitez i sl. Takva hijerarhija ima tradiciju, logiku i jasnu simboliku. Možemo raspravljati je li zastarjela, “aristokratska” ili previše barokna, ali barem znamo gdje smo. Neke države su pojednostavile cijelu priču, pa stupnjevi imaju samo numeraciju: 1. red, 2. red, 3. red, itd. Nekima se ne da komplicirati.
Kod Europskog reda za zasluge imamo nešto što zvuči kao razine članstva u udruzi prijatelja ugroženih ptica pjevica: član, uvaženi član, istaknuti član. Još samo nedostaje podupirući član i član s plaćenom članarinom za 2026. godinu.
Ovakvo stupnjevanje djeluje nespretno, nestručno i faleristički neuvjerljivo. Kao da je netko jako želio imati red s razredima, ali se istodobno bojao upotrijebiti tradicionalne nazive jer bi mogli zvučati previše monarhistički, vojnički, hijerarhijski ili, ne daj Bože, zanimljivo.
Rezultat je kompromis koji nikoga ne vrijeđa, ali nikoga ni ne oduševljava, jedino ljudima iz svijeta faleristike možda “podiže tlak”. Dakle, vrlo europski.
Prava, obveze i mala prijetnja oduzimanjem
Članstvo u Redu, u bilo kojem stupnju, i pravo na nošenje odgovarajućeg znaka Reda ili male oznake Reda stupa na snagu tek nakon što je odlikovanje službeno dodijeljeno.
Znak Reda i mala oznaka Reda nose se na lijevoj strani prsa, osim znaka istaknutih članova Reda, koji se nosi oko vrata. Članstvom u Redu stječe se i pravo pristupa službenoj galeriji vijećnice tijekom plenarnih sjednica Europskog parlamenta.
To je zaista lijepa privilegija, iako ne znamo koliko ljudi sanja o tome da kao nagradu za životno djelo dobije mogućnost promatranja plenarne sjednice Europskog parlamenta. U svijetu odlikovanja bilo je mačeva, lentâ, zvijezda, plemićkih naslova, mirovina i počasnih straža. Europa nudi galeriju. Skromno, održivo, institucionalno. Možda je u ovaj pristup uključena i neka okrijepa u vidu kave, čaja i bezukusnih keksa, to ne možemo znati.
Red se može i oduzeti. Primjerice ako je član Reda ili izabrani dobitnik pravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo, ako pokaže da ne poštuje vrijednosti na kojima se temelji Unija ili ako na neprimjeren način koristi znak Reda ili malu oznaku Reda.
Dakle, oprezno s nošenjem. Nema stavljanja ordena na trenirku, nema selfija s medaljom u nepriličnom kontekstu i nikako ga ne koristiti kao privjesak za ključeve službenog automobila. Europska faleristika možda je mlada, ali očito već ima svoj pravilnik ponašanja. I to je, faleristički gledano, u redu.
Zaključak: relativno dobro odlikovanje, ali loša priča
Europski red za zasluge zanimljiv je u načelu za ljubitelje faleristike, jer označava početak nečega što EU dosad nije imala: vlastiti službeni sustav odlikovanja. Kao predmet, barem prema dostupnim prikazima, djeluje kvalitetno i reprezentativno. Kao politička poruka, očekivano je plemenit, svečan i pomalo samodopadan. Kao faleristički sustav, međutim, pati od bolesti suvremene birokracije: ima formu tradicije, ali ne i njezin jezik.
Najveći promašaj nisu ni laureati ni ceremonija ni europska retorika, nego nespretni nazivi stupnjeva. Član, uvaženi član i istaknuti član jednostavno ne zvuče kao hijerarhija odlikovanja, nego kao raspored sjedenja na svečanoj akademiji.
Ipak, za kolekcionare ostaje činjenica: EU je dobila orden. Prvi takve vrste. Načelno lijep, nov, politički nabijen i faleristički pomalo zbunjen.
Možda bude još toga ubuduće, ali, nadamo se, na malo višoj falerističkoj razini.
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Europski parlament, Wikipedija
