Jedna od najzanimljivijih oznaka iz perioda NDH je svakako tzv. „lipov list“ ili znak Hrvatske legije (HL), a velika popularnost ove postrojbe izdiže ju iznad svih znakova vojnice NDH. Znak je bio službeno propisan sredinom 1942. godine i pravo na njega su imali svi pripadnici hrvatskih legionarskih postrojbi u sklopu njemačkog Wehrmachta na istočnom bojištu.
Znak hrvatskih legionarskih postrojbi relativno je česta oznaka iz perioda Drugog svjetskog rata i većina primjeraka koji kolaju u privatnim zbirkama i na tržištu je nekorištena, u odličnom, tvorničkom ili popularno zvanom „mint“ stanju sačuvanosti. Dugo vremena su o ovoj oznaci i njezinoj originalnosti vođene rasprave, pa je ona prema nekima suvremena kopija rađena „negdje u inostranstvu“, a najpoznatija je tvrdnja da se oznaka pojavila iz skladišta „Jadran filma“ koji je u svojim počecima rada prikupljao originalno vojno znakovlje kako NDH, tako njemačkog Wehrmachta, zatim odlikovanja, uniforme i svu ostalu militariju iz Drugog svjetskog rata za potrebe snimanja ratnih filmova. S obzirom na dugogodišnje uništavanje Jadran Filma odakle su razgrabljeni mnogi predmeti iz fundusa i činjenice kako jedna određena količina „lipovih listova“ u „mint“ stanju već dugi niz godina kola među kolekcionarima, velika je mogućnost da te oznake potječu iz Jadran filma.
No, da nije tih „mintaša“ oznaka HL bi svakako spadala u red rjeđih znakova iz vremena NDH jer je prava rijetkost vidjeti oznaku „s dušom“, tj. da je potekla iz nekog nalaza gdje se direktno veže za pripadnika legije. A koliko mi je poznato, također je vrlo rijetka i u „slovenskim iskopinama“. Bilo kako bilo, oznaku HL sam davno nabavio u „mint“ stanju i cijelo sam vrijeme bio, kao i većina sakupljača vrlo skeptičan prema njezinoj originalnosti (Sl. 1). No, jedan nalaz prije dvije godine iz Požege mi je umirio sumnje. Igrom slučaja, došao sam u posjed oznake koja je pripadala domobranu, a uz nju sam dobio i cijeli niz dokumenata i fotografija. I prva usporedba dviju oznaka dala je odlične i pozitivne rezultate. Naime, kroz tu dokumentaciju moguće je pratiti ratni put domobranskog poručnika Milana Majnarića, požeškog gimnazijalca, rođenog u Medaku, gospićkom kraju, 1923. godine. Ova ratna priča ima tužan završetak i nagli prekid jer je Milan poginuo 1945. godine, točno mjesec dana prije završetka Drugog svjetskog rata, u 23. godini života, negdje na prostoru Levanjske Varoši kod Đakova. Iza njega je ostalo nekoliko fotografija i znak Hrvatske legije, nešto istrošen od nošenja i bez kopče na poleđini (Sl. 2). Po dokumentima vidimo da je pripadao 2. satniji, 1. bojne, 4. lovačke pukovnije, a u jednom dokumentu datiranom u 31. prosinac 1943. iz Kalenderovaca (okolica Dervente) i potpisanom od zapovjednika bojne Wagnera, zahtjeva Uredovnu potvrdu u svrhu traženja državne službe jer je želio nastaviti očevim stopama, služiti Hrvatskoj državnoj željeznici, no to mu je očito odbijeno jer je nastavio ratni put u istoj pukovniji sve do svoje pogibije. Na jednoj fotografiji (Sl. 3) potpisao se za uspomenu, datirajući ju, naveo je i gdje je fotografija nastala – „U Stockerau, 10. I. 1943. Milan Majnarić, domobran djak“. O tome nam svjedoči i žig fotografa – „Foto Kunstwerkstatte A. Dunzer, Stockerau, Wienerstr. 4“. Milan je očito nakon obuke dodijeljen novoosnovanim lovačkim zdrugovima koji su nastali u veljači 1943. godine po uzoru na njemačku vojsku, kako nas upućuju njegovi dokumenti iz kojih vidimo da je pripadao 4. lovačkoj pukovniji. Legijski znak je mogao dobiti nakon Stockerau, vojničke obuke koja se odvijala u ovom sjeveroistočnom austrijskom gradiću. Znak se ne vidi niti na jednoj Milanovoj ratnoj fotografiji, a to je i logično jer nije bio propisan za lovačke zdrugove. Za pretpostaviti je da ga je nosio u počecima dok nije pripadao 4. lovačkoj pukovniji, a tako se vjerojatno i sačuvao kod kuće.
Bilo kako bilo, ovaj znak legije ima dušu kako mi kolekcionari to volimo naglasiti, nošen je na uniformi, vidio je rata (zajedno sa vlasnikom), a najvažnija je stvar ta što možemo preko njega usporediti one odlično sačuvane oznake koje su zaista potekle iz nekog skladišta – najvjerojatnije „Jadran filma“ kako priče kažu, jer se svaki, pa i najmanji detalji poklapaju. Težinu je nemoguće u ovom slučaju usporediti jer na Milanovoj nedostaje kopča na pozadini, no dovoljno je usporediti sitne detalje kao što su kvadratne crtice na pozadini, zatim žile na lipovom listu, rub oznake i još ponešto, te se složiti s jednim starijim i stručnijim kolegom da je takve detalje nemoguće napraviti na novim primjercima. Oznake koje se pojavljuju na tržištu i među sakupljačima su očito originali, zaostali nakon rata i eto, spletom okolnosti sačuvale se do današnjih dana, vrlo moguće u našoj nažalost propaloj filmskoj kući.
Znak Hrvatske legije izrađen je od aluminija, veličine 40 x 40 mm, a prema dostupnoj dokumentaciji izrađivan je u zagrebačkim radionicama „Braća Knaus“, te „Me-Ba“. Zanimljiva osnova izgleda u obliku lipovog lista nije definirana, ali možemo vjerovati da je autor znaka imao na umu važnost stabla lipe u našem narodu. U sredini ga krasi poveći hrvatski grb s prvim bijelim poljem, te uokolo natpis HRVATSKA LEGIJA. Znak je bio isprva propisan da se nosi na lijevoj strani taborske kape, zatim kasnije da se nosi na lijevom prsnom džepu, po uzoru na njemačko prsno znakovlje i odlikovanja.
Ovaj članak je prvotno objavljen u slovenskom časopisu Zbiralec – glasilo Združenja Zbirateljev Vojaških Insignij Slovenije (ZZVIS). Broj 26. iz 2016. godine. Članak je objavljen na slovenskom jeziku, a tekst na ovoj stranici je dotjerana izvorna verzija članka na hrvatskom jeziku. Svi predmeti su iz zbirke autora članka.
Autor: Vjekoslav Kramberger
Galerija slika
Galerija slika “lipovog lista” kojeg ovdje prikazujemo nije dio originalnog članka g. Krambergera, već je dodan od strane urednika portala.
