Postoji li 5.440 nepretisnutih primjeraka novčanice 500 dinara sa datumom 6.5.1939.?
Više je od 67 godina prošlo od kada je nastala i nestala najveća zagonetka jugoslavenske notafilije, novčanica Narodne banke Kraljevine Jugoslavije 500 dinara 6.5.1939, a do dana današnjeg, usprkos mnogim pričama, govori se o jednom jedinom poznatom primjerku te novčanice koji se nalazi u kolekciji čijeg vlasnika, iz razumljivih razloga, nećemo spominjati. Osim toga primjerka, za kojeg ima saznanja da doista i postoji, nitko nije pronašao još kakav „preživjeli“ primjerak ove izvanredno lijepe novčanice, čije je postojanje zameo ratni vihor, kao nijedne druge u povijesti ne samo monarhističke, nego i komunističke Jugoslavije.
Novčanica je nastala pred sam kraj postojanja Kraljevine Jugoslavije, u vremenu kada je jedinstvo ekonomsko-političko-međunacionalnim problemima prepune, pa i već prilično nagrižene države, bilo nužno za njeno preživljavanje u opasnim ratnim vremenima koja su već bila duboko zahvatila Evropu.
Izrađena je s očitom velikom simbolikom, tj. težnjom ka jedinstvu ključnih naroda Jugoslavije: Srba, Hrvata i Slovenaca. Naglašeni su monarhistički i državotvorni motivi (lik kralja, državne zastave i grbovi), te likovi tri idealizirane mlade djevojke koje kao ,,SHS“ simbolika Srpkinje, Hrvatice i Slovenke blagonaklono promatraju (umjetnički dosta uspješno izveden) lik kralja Petra II. Datirana je 6.5.1939., a potpisali su je guverner dr. Ivo Belin i član uprave dr. Dragutin K. Protić. Autori grafike, odnosno graveri, su M. Jošić i Veljko A. Kun koji su ovom novčanicom, bez pretjerivanja, briljirali svoj ionako već istančani i dokazano visokokvalitetan rad. Nije naodmet i napomenuti kako se i u međunarodnim kolekcionarskim krugovima ljepota ove novčanice vrlo često spominje.
Evo kako je izgledala ova prelijepa novčanica (završeni otisak, ali bez datuma, potpisa i numeracije).
Za njeno postojanje, međutim, doznalo se relativno brzo, ali ne za vreme Kraljevine Jugoslavije, nego tek nakon ustroja samostalne Srbije kao administrativne jedinice pod njemačkom vojnom upravom. Pojavila se u optjecaju, ali kao provizorna novčanica od 1000 srpskih dinara 1.5.1941. emitenta Srpske narodne banke.
Što se dakle dogodilo? Na ovo pitanje odgovora nema nigdje u dostupnoj literaturi. Međutim, iz slijeda povijesnih događanja, te iz raspoloživih informacija o prvim danima rada Srpske narodne banke, može se stvoriti slika događanja. Zbog toga treba krenuti od ljeta 1941. godine, pa se tek onda vratiti negdje u ljeto l940.
Dakle, ubrzo nakon uspostave vojne vlasti u Srbiji, Njemačka je postavila i sebi vjernu civilnu domaću vlast. Novac i novčani opticaj, kao osnova kontrole svakog društva, bili su među prvim koracima novih vlasti.
Tako su već 30.4.1941, dakle samo 12 dana nakon kapitulacije i činjeničnog ,,ukinuća“ Kraljevine Jugoslavije, guverner te njemački vojni zapovjednik za Srbiju pravno još nepostojeće Srpske narodne banke, donijeli odluku „da se u cilju zamjene jugoslavenskih novčanica za novčanice SNB na području njemačkog vojnog zapovjednika za Srbiju pristupi izradi novčanica SNB u apoenima od 1000, 100 i 10 dinara…“ (iz knjige „Novac Jugoslavije za vreme 2. svetskog rata“, Miodraga Ugričića), ponajprije iz razloga što se na zalihi u ZIN-u nalazila izvjesna količina predratnih jugoslavenskih novčanica, kako dovršenih, tako i onih u raznim fazama izrade. Iz te zalihe nastala je najprije provizorna novčanica 100 srpskih dinara (crnim pretiskom na obije strane potpuno izrađene novčanice 100 dinara 1.12.1929), a zatim ona provizorna od 10 srpskih dinara (crnim pretiskom na potpuno izrađenom reversu 10 dinara 22.9.1939, dok je avers bio neizrađen tj. prazan papir, pa je tiskan u originalnim bojama s novim motivom).
Za provizornu novčanicu od 1000 srpskih dinara moralo se pronaći drugo rešenje, jer onih od 1000 dinara 1.12.1931. ili 6.9.1935. (neizdana zaliha oba spomenuta izdanja spaljena je većinom u pećini Trebjesa pokraj Nikšića u Crnoj Gori) nije bilo. Međutim, bila je zatečena izvjesna količina neposredno uoči rata potpuno izrađene novčanice 500 dinara 6.5.1939. koja nije ni izdata niti je stigla na vrijeme biti sklonjena izvan Beograda s ostalim novčanicama Narodne banke Kraljevine Jugoslavije. I tako je jednostavnim crnim dotiskivanjem od 500 dinara 6.5.1939. nastala novčanica od 1000 srpskih dinara 1.5.1941, stavljena u optjecaj 4.6.1941., što govori da je posao oko dorade provizorija trajao samo mjesec dana.
S velikom sigurnošću može se reći kako je novčanica 500 dinara posljednja u seriji tzv. „rezervnih“ novčanica planiranih i izrađenih u vrijeme Kraljevine. Svaki optjecajni apoen (ne zaboravimo da je do početka rata u opticaju bilo samo 3 apoena i to od 100, 500 i 1000 dinara) imao je svoj „rezervni“ apoen, pa je tako optjecajna novčanica 100 dinara 1.12.1929. imala „rezervu“ s datumom 15.7.1934., a ona od 1000 dinara 1.12.1931. „rezervu“ s datumom 6.9.1935, pa je logično daje „rezerva“ planirana i za optjecajnu novčanicu od 500 dinara 6.9.1935.
Od ostalih „rezervnih“ novčanica za enigmu 500 dinara 6.5.1939. značajna je jedino novčanica 10 dinara izdana 8.4.1941. – zbog čega je izdana ona ali ne i ova od 500, s obzirom da 10 dinara nosi kasniji datum? Logičan odgovor može biti ovaj: novčanica 10 dinara 22.9.1939. izrađena je „na brzinu“ (što je vidljivo iz dosta jednostavnog dizajna, te debelog i manje kvalitetnog papira, ali ponajprije iz hitne potrebe tako sitnog apoena kojim bi se iz opticaja izvukli srebrnjaci od 20 i 50 dinara s godinom kovanja 1938., a novčanica 500 dinara 6.5.1939. izrađena je na visokokvalitetnom papiru s visokokvalitetnom grafikom, za što je trebalo vremena.
Tako se sa vrlo visokom sigurnošću mogu ustvrditi slijedeće činjenice:
- Odluka o izradi donijeta je 1939., možda čak i tog datuma 6.5.;
- Konačni grafički izgled prihvaćen je ne prije ljeta/jeseni 1940.;
- Gravura matrica je napravljena najranije početkom 1941.;
- Izrada je započela najranije mjesec dana prije početka rata.;
- Na dan početka rata izvjesna količina novčanica je potpuno izrađena, s datumom, potpisom i numeracijom.
Posljednja tvrdnja, da je do početka rata izvjesna količina izrađena, može se izreći mirne savjesti sa potpunom sigurnošću. Slijedeće veliko pitanje jest koliko je komada do tada izrađeno? Iako službeno to naravno nije poznato, a isto tako nije poznato koliko je komada bilo u mjesec dana (od 30.4.1941. do 4.6.1941.) pretvoreno u 1000 srpskih dinara 1.5.1941, iz podataka o strukturi opticaja ove sada provizorne novčanice od 1000 srpskih dinara na dan 20.10.1944, kada su Beograd zauzeli partizani, doznaje se da je toga dana u optjecaju bilo ukupno 6.019.560 primjeraka. Taj podatak odgovara i činjeničnom stanju, jer se u nalazima novčanice danas pojavljuju numeracije ne dalje od serije 0241 kao najveće koju je autor do sada opazio.
Međutim, tu se otvara jedno veliko i prevažno pitanje: ako je izrađena 241 serija, dakle od serije 0001 do serije 0241 (svaka serija nosi po 25.000 primjeraka obilježenih s 25 ćiriličnih slova, a svako slovo nosi 1000 primjeraka), ukupno je to 6.025.000 primjeraka pod uvjetom da je i posljednja 241. serija izrađena u svih 25 slova, a svako slovo u 1000 primjeraka. To bi značilo da postoji razlika između broja izrađenih i broja pretisnutih primjeraka od 5.440 komada!!! Pretisnuto 6.019.560 komada, a izrađeno 6,025.000 komada.
Postoji li ta razlika od 5.440 primjeraka i gdje se ona nalazi, je li spašena, krije li se kod nasljednika nekog bivšeg službenika ZIN-a, a da on za to i ne zna? Mnogo je pitanja, a nimalo odgovora.
Iz dostupnih podataka o ostalim izrađenim novčanicama može se ustvrditi da serije kod većine primjeraka nisu „dovršene“, tj. posljednja serija nije izrađena do posljednjeg primjerka, isto tako i podaci u dostupnoj literaturi često nisu potpuni i točni. Primjerice, za novčanicu od 1000 dinara 12.1931. u literaturi se može naći podatak da je izrađena u 10 do 11.000.000 komada (iz knjige J. Hadži-Pešića „Novac Kraljevine Jugoslavije“ što pisac knjige temelji na količini papira nabavljenog za izradu te novčanice, ali podaci očito nisu potpuni), što je dvostruko manje od stvarno izrađene količine: u praksi je autor ovog teksta opazio i seriju 0841 što odgovara nakladi od 21.025.000 primjeraka!
No, vratimo se na 500 dinara. Je li pod budnim okom njemačkog vojnika radniku u ZIN-u bilo moguće sačuvati nepretisnut bar jedan jedini primjerak? S druge strane, ako je 241. serija izrađena u cijelosti od 25.000 primjeraka, zbog čega nije pretisnuto i tih „nedostajućih“ komada? Ili je pak pretisnuto i tih 5.440 komada, a razlika u nakladi između one zatečene 20.10.1944. i one teoretske prema izrađenoj 241 seriji odlazi na 5.440 moguće povučenih novčanica, možda oštećenih tijekom skoro 4 godine optjecaja, ili je tih 5.440 komada možda izdvojeno i eliminirano iz otisnute količine još dok je novčanica izrađivana, kao neuspjeli primjerci, oni s greškama, koje je stroj za tiskanje zgužvao, krivo otisnuo, zamrljao i slično?
I još jedna ne manje važna stvar: zbog čega ZIN nije nastavio proizvoditi ovu novčanicu (dakle od 500 pa pretvorenu u 1000) i dalje? Odgovor može biti samo jedan: matrice su sklonjene, uništene ili skrivene pred Nijemcima. Najlogičnije jest da su matrice odnijete iz ZIN-a zajedno s ostalim matricama kako redovnih, tako i rezervnih novčanica Narodne banke, a otisnuta količina novčanica ostavljena je u ZIN-u, jer nije stigla biti prethodnih mjeseci prenijeta u Užice kao ostale rezervne i još neemitirane optjecajne novčanice, s obzirom na to da je izrada vjerojatno bila započela samo mjesec dana prije rata. Tako da je Nijemce zatekla do tada izrađena količina, ali ne i matrica, pa ni papir s kojom je proizvodnja mogla biti nastavljena. Zbog toga je pretisnuto što je zatečeno, a hitno je izrađena nova novčanica od 500 dinara 1.11.1941., kao „nadomjestak“ nedovoljnom broju apoena od 1000 dinara. Tim prije što se ni kod jedne novčanice SNB ne pojavljuje više papir na kojemu je izrađena novčanica 500 dinara 6.5.1939.! Nema drugog objašnjenja.
Istina je, međutim, da se do danas spominje samo jedan jedini nepretisnuti primjerak u jednoj privatnoj kolekciji, ali daleko od očiju javnosti. U kolekcionarskim krugovima spominje se i slučaj navodnog pojavljivanja jednog primjerka u Pragu, negdje u kasnim 80-im, ali taj podatak je nepouzdan i na razini govorkanja.
Bilo kako bilo, ostaje da se svi nadamo da će se kad tad pronaći barem nekoliko od ovih nerazjašnjenih primjeraka, s datumom, numeracijom i potpisima, što bi sigurno jako usrećilo puno kolekcionara. Tko zna…
Autor: Ivan Škrabo
