U neposrednom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, na prostoru tadašnje FNR Jugoslavije pojavio se jedinstven numizmatički fenomen. Riječ je o vlastitoj valuti jedne strane izbjegličke zajednice unutar suverene države. Ta valuta poznata je kao buljkeski dinar i koristila se između 1945. i 1949. godine u grčkoj općini u selu Buljkes, današnjem Magliću u okolici Bačkog Petrovca u Vojvodini.
Ova zatvorena i specifična zajednica, često nazivana „grčkom republikom“, funkcionirala je kao svojevrsna autonomna komuna. U njoj su vrijedili grčki zakonski propisi, a vlastite novčanice bile su priznate od strane jugoslavenskih vlasti. Takva situacija, u kojoj unutar jedne države postoji paralelni monetarni sustav s vlastitim novcem, predstavlja izniman i rijedak primjer u suvremenoj povijesti.
Povijesni kontekst nastanka zajednice
Nastanak ove zajednice povezan je s političkim i vojnim okolnostima u Grčkoj nakon završetka Drugog svjetskog rata. Nakon povlačenja njemačkih snaga 1944. godine, Narodnooslobodilačka vojska Grčke, poznata kao ELAS, kontrolirala je velik dio zemlje. Istodobno su postojale i druge oružane skupine te vlada u egzilu, što je dovelo do napetosti i sukoba.
Pokušaji političkog ujedinjenja nisu uspjeli. Kada je nova vlast zatražila razoružanje ELAS-a, to je odbijeno, nakon čega dolazi do otvorenih sukoba s drugim pokretima otpora, osobito s organizacijom EDES. Sukobi su bili složeni i često su uključivali više strana, uključujući i njemačke snage u završnoj fazi rata.
Mirovni sporazum u Varkizi iz veljače 1945. godine trebao je smiriti situaciju, no doveo je do novih podjela. Dio pripadnika ELAS-a odlučio je nastaviti borbu u obliku gerilskog rata, dok je velik broj ljudi emigrirao. Kao jedno od glavnih odredišta nametnula se Jugoslavija, gdje su već postojale izbjegličke skupine.
Formiranje grčke općine u Vojvodini
Jugoslavenske vlasti organizirale su prihvat izbjeglica u logorima, ponajprije na području Makedonije. Jedan od važnijih logora nalazio se u Kumanovu. Iz njega je 25. svibnja 1945. godine grupa od 1.454 osobe premještena u Vojvodinu.
Ta skupina, zajedno s kasnijim doseljenicima, činila je jezgru grčke općine u Buljkesu. Zajednica je bila relativno zatvorena. Ulazak i izlazak bili su ograničeni, a unutarnji život bio je organiziran prema vlastitim pravilima i potrebama.
Buljkeski dinar kao sredstvo plaćanja
Zbog izoliranosti i specifičnih gospodarskih okolnosti, uprava općine odlučila je uvesti vlastiti novac. Tako nastaje buljkeski dinar, koji se tiskao u lokalnoj tiskari u Buljkesu i koristio kao legalno sredstvo plaćanja unutar zajednice.
Ukupna količina emitiranog novca iznosila je 9.253.255 dinara. Do kraja 1948. godine izdano je 7.173.735 dinara, dok je tijekom 1949. godine emitirano dodatnih 2.079.520 dinara. Količina novca bila je usklađena s ukupnim zbrojem plaća svih zaposlenih u općini.
Ova emisija služila je kao svojevrsna rezervna valuta unutar sela, prvenstveno za kupnju robe u lokalnim trgovinama. Međutim, novčanice nisu imale nikakvu vrijednost izvan Buljkesa.
Uvođenje vlastitog novca imalo je i kontrolnu funkciju. Radnici su primali plaće u buljkeskom dinaru, što ih je prisiljavalo da sav novac troše unutar zajednice. Roba se često prodavala po visokim cijenama, čime je uprava zadržavala kontrolu nad gospodarskim tokovima. Na taj način općina je akumulirala značajna sredstva na bankovnom računu.
Gospodarske poteškoće i ograničenja
Unatoč pokušajima da se Buljkes uključi u plansku ekonomiju Jugoslavije i da postane samodostatna zajednica, ti ciljevi nisu ostvareni. Poljoprivredna proizvodnja i radionice nisu bile dovoljne za stabilno funkcioniranje.
Radionice su djelovale pod nadzorom vojvođanskih vlasti, ali nisu podmirivale porezne obveze. Primjerice, za 1948. godinu ostao je neplaćen porez u iznosu od 5 milijuna dinara. Zbog toga je opskrba hranom, odjećom i drugim potrepštinama bila otežana, te se odvijala uz pomoć Jugoslavenske armije, Crvenog križa i drugih izvora.
Novčanice u optjecaju
U optjecaju su službeno bile novčanice u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50, 100 i 500 dinara. Broj sačuvanih primjeraka danas je vrlo malen, što dodatno povećava njihovu numizmatičku vrijednost. Do sada nije evidentirano postojanje novčanice od 1 dinara.
Osnovne karakteristike pojedinih apoena su sljedeće:
1 ΔΗΝAΡΙΟ
Lice i naličje je svijetlonarančaste boje s crvenim okvirima i natpisima.
5 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 83 x 46 mm. Lice je plave boje, a naličje smeđe s zelenim okvirom. Na naličju je prikazana kantina.
10 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 92 x 53 mm. Lice je plave boje s oznakama vrijednosti u smeđoj boji. Naličje žute boje s crvenim okvirom. Motiv tvornice.
20 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 103 x 60 mm. Lice i naličje su svijetlonarančaste boje sa zelenim okvirima i natpisima.
50 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 115 x 60 mm. Lice je maslinastožute boje, a naličje svijetlosmeđe. Na licu su zidari, a na naličju pilana.
100 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 118 x 63 mm. Lice je crvenosmeđe, a naličje smeđe boje. Na licu je prikazana žetva, a na naličju traktor na polju.
500 ΔΗΝAΡΙA
Dimenzije 133 x 31 mm. Lice i naličje su ljubičaste boje. Na licu su prikazani kovač i kosač, a na naličju majka s djetetom.
Dizajn i natpisi
Poznata su dva osnovna tipa novčanica. Prvu skupinu čine apoeni od 1 i 20 dinara s oznakom „Buljkes 1947“. Razlikuju se po boji teksta, koji je na apoenu od 1 dinara zelene, a na apoenu od 20 dinara crvene boje. Ove novčanice nose potpise predsjednika M. Terzisa (Μ.Τερζης) i glavnog blagajnika Karafiliasa (Καραφιλια).
Drugu skupinu čine apoeni od 5, 10, 50, 100 i 500 dinara. One nemaju naznačenu godinu izdanja i imaju različite motive. Na njima se nalaze teško čitljivi potpisi predsjednika i direktora ekonomije.
Na svim novčanicama nalazi se isti tekst na grčkom jeziku:
ΕΛΛΗΝΙΚΗ KOINOTΗA MΠΩΛΕΣ – Grčka zajednica Buljkes
EΣΩTEPIKO ΓPAMMATIO – Interni novac
IΣXÕΣΙ MONO ΓIA TO MΠOÕΛKEΣ – Vrijedi samo u Buljkesu
Ovi natpisi jasno označavaju da je riječ o internoj valuti koja vrijedi isključivo unutar Buljkesa.
Završetak i numizmatički značaj
Buljkeski dinar bio je u optjecaju do 1949. godine, kada je grčka općina u Vojvodini ukinuta. Time je prestala i potreba za ovom specifičnom valutom.
Danas ove novčanice predstavljaju izuzetno zanimljiv i rijedak numizmatički materijal. One nisu samo sredstvo plaćanja, već i svjedočanstvo jednog neobičnog političkog i društvenog eksperimenta. Njihova rijetkost, povijesni kontekst i ograničen opticaj čine ih posebno vrijednima u kolekcionarskom i numizmatičkom smislu.
Izvor: Wikipedija
Slike: Bank Note Museum, Numex
