U svijetu numizmatike, gdje se novac proučava ne samo kao sredstvo plaćanja već i kao objekt od kulturne i povijesne vrijednosti, značajnu ulogu imaju i lingvističke karakteristike novca; natpisi na novcu; pismo koje se koristi; jezik; te sam službeni naziv novca. Tako se u numizmatici posvećuje pažnja samom nazivu novčane jedinice (valute), nazivu novčanih vrijednosti (nominala, apoena), pa čak i kolokvijalnim nazivima koji se koriste u svakodnevnom govoru.
Vrlo je često da neke kovanice ili novčanice u svom svakodnevnom govoru imaju svoje specifične nazive, a ponekad i određena nominala ima svoj poseban naziv. Većini su vjerovatno poznati termini poput: soma, banka, kila, cigla, medo, jezer(ač), rudar, konj, seljanka, stoja, cener, ljubičasta, itd. Isto tako i valute imaju svoja „narodna“ imena: zelembaći, orlići, markice, švicarci…
Kao sinonimi za novac se često koriste izrazi poput: šuška, kinta, pare, penezi, perje, šoldi, keš, lova…
Jedan od zanimljivijih sinonima za novac je ovaj posljednji – “lova”, a koji ima zanimljivu etimologiju.
Malom broju ljudi je poznato da nam riječ “lova” kao sinonim za novac dolazi iz romskog jezika. U romskom jeziku, “lova” označava novac, a u širem kontekstu i bogatstvo.
Ova riječ je povezana s Romima Lovarima, izvornim hrvatskim Romima, koji su naseljeni u Hrvatskoj još od 14. stoljeća. Lovari su bili izrazito okrenuti trgovini, osobito konjima, pa je bavljenje trgovačkom djelatnošću utjecalo na to da dobiju ime po novcu (“lovi”). Lovari su svojevremeno bili poznati ne samo po svom trgovinskom umijeću, već i po tome što su bili jedina romska skupina koja je tradicionalno živjela u čvrstim stambenim jedinicama.
Ova etimološka poveznica između riječi “lova” i romske kulture Lovara pruža zanimljiv uvid u povijesnu i kulturnu razmjenu te doprinosi razumijevanju kako jezični izrazi mogu postati integralni dio šire društvene upotrebe. U numizmatičkom kontekstu, ova informacija dodatno obogaćuje razumijevanje kulturalnog i povijesnog konteksta u kojem se novac koristi i percipira.
Autor: Zlatko Viščević
