Zlatko Viščević, numizmatičar iz Kastva, objašnjava koliko su vrijedne rijetke hrvatske kovanice koje uskoro odlaze u povijest.
Prava pomama i dalje vlada za kovanicama od 25 kuna s motivom Pelješkog mosta. U vrijeme njihova izdavanja ljudi su u kolonama čekali kako bi ih nabavili, a sada se vidi i motiv tolike potražnje. Naime, na eBayu se danas ta kovanica, kupljena za 25 kuna, u Hrvatskoj narodnoj banci prodaje i za 500 i više kuna!
No čini se da je kovanica s Pelješkim mostom za sobom povukla i interes za druge hrvatske slične kovanice, a onih od 25 kuna izdano je ukupno 19, jer su i druge takve prigodne kovanice doživjele uzlet s cijenama te su tražene na domaćim i stranim aukcijskim intenetskim stranicama. Tako da je Pelješki most, posredno, potaknuo i zanimanje za hrvatsku numizmatiku, jer se sada traži gotovo sve.
– Izgleda da je tako. Naime, imali smo najprije raspravu o tome kako će izgledati naše kovanice eura pa je svatko imao svoje mišljenje o tome. Onda smo imali otvaranje Pelješkog mosta kao veliki politički i društveni događaj i u tom kontekstu ova je kovanica od 25 kuna bila dobro reklamirana u medijima. U konačnici, ovo je posljednja prigodna kovanica kune izdana prije uvođenja eura. Tako da su tu kovanicu poželjeli imati i mnogi koji nisu kolekcionari. Nijedna druga naša kovanica do sada nije dobila takav medijski prostor – kaže nam dipl. iur. Zlatko Viščević iz Kastva, numizmatičar, autor i urednik portala NumizmatikaNET, koji smatra da je za ovu pomamu zaslužna i naša dijaspora, koja je također poželjela imati kovanicu s Pelješkim mostom.
No ono što je dobro za hrvatsku numizmatiku jest to da se jedan dio tih ljudi sada zainteresirao i za druge hrvatske kovanice od 25 kuna, kod kojih je najmanja emisija ona od 20.000, a najveća od 300.000 primjeraka. Pelješki most imao je emisiju od 30.000 primjeraka. Svima njima sada je cijena znatno narasla.
– Sada se traže i ostale 25-ice, no kako ljudi znaju da odlazi kuna, a dolazi euro, sada kolekcionari, ali i drugi, žele popuniti i skupiti sve hrvatske kovanice po godinama, jer će ih kasnije biti teže naći. Sada, kada su ljudi počeli kompletirati te zbirke, brzo dolaze do zaključka kako je neke „obične“ kovanice kuna i lipa – teže pronaći. Ja očekujem da će prava navala biti za nekih 4, 5 i više godina nakon što mi uvedemo euro, jer tih kuna više neće biti u prometu. Tada će biti situacija da će neka prigodna kovanica poput deset lipa UN iz 1995., koja sad košta 15 do 20 kuna, koštati možda i sedam do osam eura, a njezina nominala je deset lipa, odnosno nešto više od 0,01 eura – dodaje Viščević.
Obilježeni važni događaji
Naime, nisu one od 25 kuna jedine prigodne kovanice. HNB je i „običnim“, tj. redovnim nominalama kovanih lipa i kuna obilježio i neke druge događaje, a sada su takve kovanice tražene. To su, recimo, kovanice od dvije i pet lipa te od jedne kune izdane u povodu Olimpijskih igara u Atlanti, spomenutih deset lipa u povodu primanja Hrvatske u UN, 50 lipa izdanih u povodu Europskog prvenstva u nogometu 1996., pet kuna s motivom Senjskog glagoljskog misala izdanih 1994., itd. Sve te kovanice nalaze se u redovnom optjecaju, ali za kolekcionare imaju dosta veću vrijednost u odnosu na svoju nominalu.
– Ako ljudi pronađu takve kovanice u svojim novčanicima, uvijek ih trebaju ostaviti. Naročito ako su u jako dobrom stanju – kazuje nam Viščević, koji dodaje da kune i lipe općenito znaju zbuniti građane.
– Vjerojatno su svi primijetili da nisu sve iste. Neke imaju natpise na latinskom, a neke na hrvatskom jeziku. Naime, neparne su godine s hrvatskim, a parne s latinskim natpisima. Predviđeno je da se te parne godine s latinskim natpisima izdaju u manjim količinama i uglavnom su to emisije od oko dva milijuna komada. Ove s neparnim godinama i hrvatskim natpisima su češće i one prevladavaju u optjecaju. No i njihova količina oscilira ovisno o potrebama. Općenito su rjeđe one zadnjih godina od jedne i dvije lipe. One se praktički već godinama ne koriste i ne vraćaju se u dućanima kao sitniš. Zbog inflacije to nema smisla već neko vrijeme. Te kovanice bile su godinama u optjecaju, ali na kraju su počele predstavljati samo opterećenje za trgovce, FINA-u i banke pa su praktički nestale iz optjecaja, iako su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja – objašnjava Zlatko situaciju s kunama i lipama koje su i sada možda u vašim novčanicima.
On smatra da se sadašnja cijena kovanice s motivom Pelješkog mosta neće zadržati, jer njezinu cijenu sada diktiraju više emocije nego razum. Kolekcionari će svoje primjerke čuvati, no oni ostali, koji su je kupili zbog opće pomame, vrlo brzo izgubit će zanimanje za nju pa će je staviti na prodaju.
– Kad kolekcionar kupi jednu kovanicu, onda mu više ne treba druga. Može je kupiti jedino ako je cijena baš niska. Sada su te cijene od 500 i 600 kuna, koliko neki traže, više nego pretjerane. Za 500, 600 kuna vi možete kupiti prekrasan primjerak numizmatike koji nešto vrijedi na tržištu već dugi niz godina, i to u cijelom svijetu. Pelješki most, čini mi se, vrijedi dok traje euforija, a onda ćemo vidjeti. Te kovanice u budućnosti sigurno neće biti jeftine, ali neće biti ni 500-600 kuna – smatra ovaj stručnjak za numizmatiku.
No Hrvatska i u povijesti ima vrijednih kovanica i papirnatih novčanica, no to nisu one koje se samo tako više slučajno nađu u kućama i stanovima, npr. antičke kovanice s ovog područja, kovanice nekadašnje Dubrovačke Republike, novčanice „jugolira“ iz sredine prošlog stoljeća, itd. No nešto se češće daju naći novčanice iz nekadašnje NDH.
– NDH je izdavala samo papirni novac, ali i jednu kovanicu od dvije kune koja je izašla 1944. godine, iako na njoj piše 1941. Većina novčanica NDH poprilično je česta, osim nekoliko njih. Dvije su rijetke: 500 kuna iz 1943. i 50 kuna iz 1944.1 te su skupe. Novčanice od 100 kuna iz 1943. i 20 kuna iz 1944. nešto su manje učestale u odnosu na ostale, a sve druge su česte i nisu skupe. Ima ih baš mnogo, no problem je s novčanicama NDH naći dobru kvalitetu, savršeno očuvane novčanice koje nisu bile u optjecaju – objašnjava Viščević.
Često se u domovima sada nađu jugoslavenske novčanice od 60-ih naovamo koje su česte baš kao i hrvatski dinari s početka 90-ih. Njih ima jako puno na tržištu, kao što ima i puno novčanica tzv. Republike Srpske Krajine, koje su nakon Oluje svi imali kao ratne suvenire. I kod HRD-a i ovih „krajinskih“ nešto vrijede samo određeni primjerci koji su uistinu odlično očuvani.
Hrvatski motivi na euru
Iako ćemo se uskoro oprostiti od kune, to ne znači da se opraštamo i od hrvatskih motiva na kovanicama. Euro nam daje mogućnost da na „nacionalnoj strani“ euro kovanica obilježavamo, za nas, važne prigode.
– Svaka država može jednom godišnje izdati do najviše dvije prigodne kovanice od dva eura. I tu svaka zemlja bira svoj vlastiti motiv i temu koju hoće, s time da se to pošalje Središnjoj europskoj banci na odobrenje i s time se moraju složiti sve zemlje članice. Dakle, ide se za time da se izbjegne da neka zemlja stavi neki motiv koji bi politički mogao zasmetati drugoj zemlji. Kovanice eura skuplja širok krug kolekcionara u cijeloj Europskoj uniji pa će tako i hrvatske eure tražiti kolekcionari iz cijele Europe kako bi popunili svoje zbirke – kaže Viščević, koji napominje da, kad je riječ o euru, ima vrlo vrijednih kovanica.
Naime, velik je broj kolekcionara eura i svi skupljaju izdanja svih zemalja Europske unije. U eurozoni postoje zemlje koje svoje eure svake godine izdaju u relativno malim količinama: Andora, Monako, Vatikan, San Marino i za njih se zanimaju kolekcionari iz cijele Europe te su cijene nekih primjeraka iz tih zemalja vrlo visoke.
– Vjerujem da će i za naše euro kovanice biti velik interes pa bi se mogla ponoviti situacija s kolonama ispred HNB-a kad se pojave naše prigodne kovanice od dva eura. Ona s motivom Pelješkog most, kao što smo napomenuli, imala je emisiju od 30.000 komada pa su u Hrvatskoj razgrabljene sve. Možemo samo pretpostaviti kakav bi kaos nastao kada bi hrvatske prigodne kovanice od dva eura bile izdane u tako maloj emisiji. Redovi bi u tom slučaju bili daleko veći nego za 25 kuna s Pelješkim mostom – smatra Viščević.
Uzgred, prigodna kovanica od dva eura koju je Monako izdao 2007. s motivom Grace Kelly u nakladi od 20.001 primjerka danas ima cijenu koja se kreće u tisućama eura. Tko zna, možda se i neka hrvatska euro kovanica uskoro upiše u povijest najskupljih.
Autor: Danijel Prerad
Izvor: Vecernji.hr
