5. rujna 1923. godine u Zloselima kraj Kupresa rođena je Zorka (Zora) Livančić, kao peto i ujedno posljednje dijete Ilije i Kate (djev. Milorad). Zbog oca kovača, Zora je imala trajni nadimak Kovačuša. Zlosela su bila najveće hrvatsko selo u kupreškom kraju, koje je u to vrijeme imalo više stanovnika od samoga grada Kupresa. Sastojalo se od nekoliko razbacanih zaselaka, a slična situacija je i danas.
Na Slimenima kraj Travnika održana je 11. kolovoza 1940. godine velika međuregionalna (svehrvatska) smotra seljačkog stvaralaštva koju je priredila Seljačka sloga, na kojoj je sudjelovalo čak 26 folklornih skupina. Za folklornu skupinu iz Zlosela nastupila je i Zora, s tada nepunih 17 godina. Kombinacija njezine ljupkosti, mladosti, vitkosti, visine, kao i prekrasna izvorna narodna nošnja, prema njezinim su riječima rezultirali laskavom titulom najljepše djevojke u najljepšoj nošnji na smotri (upitan navod, ne postoji evidentirano u dostupnim zapisima vezanima za tu smotru da je održan takav ili sličan izbor). Zapela je za oko mnogim fotografima koji su prisustvovali ovoj folklornoj manifestaciji i snimali lijepe nošnje i zanimljive sudionike. Upravo će okolnosti s ovog događaja značajnije utjecati na njen život, te ga par godina kasnije oblikovati na neočekivani način.
Nedugo nakon smotre, Zora se 13. listopada udala u Begovo Selo kraj Kupresa za Franju Šarića. Dolazi 1941. godina i u proljeće početak rata na ovim prostorima. Franjo se već u travnju priključuje vojsci, konkretno postrojbi Kupreške bojne. Sina Marka Zora je rodila u srpnju iste godine, a kćer Nevenku u travnju 1943.
U listopadu 1943. partizani zauzimaju Kupres i okolicu, te protjeruju svo hrvatsko stanovništvo, među kojima i Zoru s dvoje male djece. U tim ratnim okolnostima, završili su u Hrvatskim Karlovcima (danas Sremski Karlovci). U prosincu iste godine, prilikom sustavnog paljenja kuća na Kupresu od strane partizana, zapaljena je i Zorina rodna kuća u Zloselima.
U trenutku puštanja u optjecaj novčanice od 5000 Kuna krajem svibnja 1944. godine, Zora se i dalje nalazila u prognaništvu s ostalim Kuprešacima. Članovi njene obitelji, kao i većina njenih sumještana koji su bili upoznati s pričom da je Zora bila fotografirana u nošnji na predratnoj smotri na Slimenima, te zbog njene fizičke sličnosti s likom djevojke na novčanici; nisu nimalo dvojili kako je na novčanici prikazana upravo njihova Zora.
Franjo je bio u vojnoj službi sve do kraja rata, te je bio svjestan situacije kako se neće moći vratiti normalnom životu. S još stotinjak domobrana i ustaša skrivao se dulje vrijeme po okolnim šumama.
Po povratku u svoju opustošenu kuću u Begovu Selu 1946. godine, Zora je bila primorana sama uzdržavati djecu i svekrvu, te se brinuti o domaćinstvu. U poslijeratnom razdoblju u gospodarski uništenom kupreškom kraju, teško je bilo naći ikakav posao. Pritom je često bila odbijana iz razloga što je za vrijeme rata njezin suprug bio ustaša, a u nekim situacijama i zbog saznanja kako je krasila novčanicu bivše države. Radila je ono što je jedino časno mogla u tom trenutku, a to su mahom bili muški fizički poslovi. Suprug Franjo ponekad je krišom navratio pod okriljem noći.
Franjo se zajedno s ostatkom preživjelih suboraca predao tek početkom 1948. godine, nakon dobivenih (lažnih) obećanja nove vlasti da im se ništa neće dogoditi ako nisu počinili ikakav zločin za vrijeme rata. Međutim, svi su po predaji uhićeni te su sprovedeni u zatvore. Franjo nije znao da ga je na montiranom procesu uz lažna svjedočanstva još u svibnju 1945. godine vojni sud osudio u odsutnosti na 15 godina strogog zatvora, zbog određenog zločina kojeg nije počinio. Prema navodima članova obitelji, prilikom suđenja je nosio stigmu supruga žene čiji je lik prikazan na ustaškoj novčanici. U rujnu iste godine Zora je rodila sina Božu.
Nakon što joj je svekrva umrla 1958. godine, Zora je u dogovoru s Franjom prodala kuću, te u potrazi za boljim životom trajno s djecom otišla iz kupreškog kraja. Svoj životni put nastavila je u Bilju, zaposlivši se u Mesokombinatu.
Franjo je izdržavanje kazne proveo u većini zloglasnih partizanskih zatvora i logora. Zbog lošeg zdravstvenog stanja u kojem se našao uslijed raznih tortura i loših higijenskih uvjeta, pušten je na slobodu u prosincu 1959. godine. Na Franjino inzistiranje, ponovo okupljena obitelj seli u Vinkovce, gdje se još ranije nastanila njegova rodbina. 1961. godine kupili su zemlju i počeli graditi kuću, a Zora se zaposlila u ciglani.
Franjino trajno narušeno zdravlje bivalo je sve lošije, te je već 1969. godine umro. Zora je do kraja svog života živjela u izgrađenoj obiteljskoj kući zajedno sa sinom Božom i njegovom obitelji. Umrla je 11. veljače 1997. godine, te je pokopana na vinkovačkom groblju uz svog supruga. Obitelj će je pamtiti kao časnu, poštenu i marljivu ženu, kojoj je obitelj bila uvijek na prvom mjestu. (U tekstu korišteni biografski podaci dobiveni su od Anke Šarić, Zorine snahe)
*****
Kada se ova novčanica pojavila u optjecaju krenula su među Kuprešacima nagađanja tko bi mogla biti ta cura. Skoro svako selo imalo je svoju kandidatkinju, ravnajući se pritom isključivo prema fizičkoj sličnosti “njihove cure” s djevojkom na novčanici, no bez ikakve činjenične utemeljenosti izrečenih tvrdnji. Samo su dvije ženske osobe raspolagale dodatnim argumentima koji bi toj tezi išli u prilog. Jedna od njih upravo je Zora.
Zbog njezine fizičke sličnosti s likom djevojke na novčanici i činjenice da je bila omiljeno lice fotografa na predratnoj smotri na Slimenima, stvorena je svijest među Zloseljanima da je upravo ona ta djevojka i da je neka fotografija s te smotre na kojoj se ona nalazi poslužila kao predložak za izradu crteža na novčanici. Zora i njezina obitelj jednako su bili uvjereni u to. Zbog stigme “djevojke koja je krasila ustašku novčanicu”, a koju je cijela obitelj nosila nakon rata i dugo iza toga, i zbog koje je Franjo dobio veću zatvorsku kaznu; to se uvjerenje samo dodatno učvrstilo. Zora je umrla vjerujući da je upravo ona ta čiji je djevojački lik prikazan na novčanici od 5000 Kuna.
No, ono što Zora nije mogla znati je sljedeće…
Kao predloške za izradu razglednica iz serijala Hrvatske narodne nošnje, njihov autor Vladimir Kirin koristio je fotografije Toše Dabca, nastale uglavnom na smotrama hrvatske seljačke kulture u Zagrebu u drugoj polovici 30-ih godina prošlog stoljeća. Za izradu crteža likova na novčanicama NDH kojih je također bio autor, poslužili su mu kao predlošci vlastiti raniji radovi s tih razglednica. Razglednica koju je koristio prilikom oblikovanja motiva na novčanici od 5000 Kuna nosi naziv Bosna (Zlosela), te je numerirana brojem 40. Objavljena je krajem 1939. ili početkom 1940. godine, dakle, prije Zorinog nastupa na smotri na Slimenima. Na njoj se nalaze muškarac i djevojka u hrvatskoj nošnji iz kupreškog kraja. Fotografija koja je Kirinu poslužila kao predložak za izradu crteža na toj razglednici nastala je na Smotri hrvatske seljačke kulture u Zagrebu 11. lipnja 1939. godine, te se prikazuje u mojoj knjizi Novčanice NDH: Neispričane priče koja izlazi u studenom ove godine.
Još dva argumenta dodatno osporavaju Zorinu priču. Postoji filmski zapis sa smotre na Slimenima 11. kolovoza 1940. na kojoj je Zora sudjelovala sa zloselačkom folklornom skupinom, i na kojem je vidljiv nastup te skupine. Prilikom nastupa, djevojke nisu nosile aljinu, već samo košulju i jelek od gornjih dijelova nošnje. Djevojka na fotografiji sa smotre u Zagrebu nosi svečanu aljinu, te je u takvoj odjevnoj kombinaciji prikazana na razglednici i novčanici.
I na kraju, druga osoba koja je još raspolagala argumentima koji bi išli u prilog tome da je možda ona ta cura koja je prikazana na novčanici, prisustvovala je smotri u Zagrebu 11. lipnja 1939. godine, te je kasnije imala priliku vidjeti originalne Dabčeve fotografije s te smotre i prepoznati se na njima.
Autor: Vedran Krušelj
Izvor: Facebook grupa “PRODAJA I RAZMJENA – kovanice, novčanice, odlikovanja i značke”
Vedran Krušelj obrađuje tematiku NDH novčanica u svojoj knjizi: “Novčanice NDH: Neispričane priče“.
Ta je knjiga rezultat višegodišnjih upornih i sustavnih autorovih istraživanja naslovljene problematike, te predstavlja kompletan i sveobuhvatan pregled numizmatičke povijesti NDH s naglaskom na novčanice. Po prvi puta se na jednom mjestu u literaturi nalaze svi podaci potrebni za stručnu obradu koji su opisani u kontekstu i potkrijepljeni mnogim izvornim dokumentima, novinskim člancima i fotografijama. Utemeljeno su pojašnjene tehničke, simboličke i ikonografske značajke novčanica, te su ‘ispričane priče’ o osobama čiji su likovi prikazani na njima.
U knjizi se, između ostaloga, premijerno prikazuje skica novčanice od 50.000 Kuna iz 1945. godine, te svaki kupac dobiva na poklon zasebno numeriranu reprodukciju njene grafičke rekonstrukcije.
Više tekstualnih detalja iz knjige moguće je pronaći na autorovom profilu na društvenoj mreži: https://www.facebook.com/vedran.kruselj
Tvrdi uvez, A4 format, 392 stranice, slike u boji.
Planirani izlazak knjige je u mjesecu studenom ove godine.
Redovna cijena knjige iznosit će 90 EUR + troškovi dostave.
Moguće ju je već sada naručiti u pretprodaji po cijeni od 80 EUR + troškovi dostave.
Iskoristite ovu pogodnost pri kupnji koja će trajati samo do sredine listopada.
Svoju narudžbu možete izvršiti putem:
E-maila: vedran.kruselj@gmail.com
Telefona ili WhatsAppa: +385 91 506 9477
