Novčanice često prikazuju motive od posebne važnosti za državu izdavatelja. Na njima se pojavljuju istaknute povijesne osobe, prepoznatljive lokacije, predmeti od kulturne i umjetničke važnosti, flora i fauna, arhitektonska i umjetnička djela, kao i spomenici.
Kada govorimo o spomenicima, pritom mislimo i na javne skulpture u otvorenom prostoru. Među njima se osobito ističu konjanički spomenici, odnosno prikazi ljudi na konju. Najčešće su to carevi i kraljevi, vojskovođe, ratnici ili junaci iz nacionalne povijesti i mitologije. Postavljanjem lika na snažnu i impresivnu životinju poput konja dodatno se naglašava njegova važnost, moć i simbolička težina. Konj u tom kontekstu pojačava dojam autoriteta i veličine.
Izvor: Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr].
Kada razmišljamo o konjima i konjanicima na novčanicama, mnogima će odmah pasti na pamet dva primjera: jugoslavenska crvena novčanica od 100 dinara (1965.-1986.), te hrvatska novčanica od 1000 kuna (1993.). Na novčanici od 100 dinara konjanički motiv nalazi se na licu novčanice i vizualno je vrlo dominantan, dok je na novčanici od 1000 kuna smješten na naličju, gdje ima ulogu sekundarnog, ali i dalje vrlo prepoznatljivog motiva.
Osim očitih zajedničkih elemenata – konja s jednom uzdignutom nogom, ljudskog lika koji jaše, kugle u jednoj ruci, te druge, uzdignute ruke s dodatnim atributom – ove dvije skulpture povezuje još jedna, znatno zanimljivija osobina: obje su na novčanicama prikazane zrcalno, odnosno inverzno u odnosu na njihov stvarni izgled.
Jedna od popularnih „aktivnosti“ među numizmatičarima i kolekcionarima jest fotografiranje s novčanicom ispred motiva koji je na njoj prikazan. U nekim takvim situacijama zna dolaziti do iznenađenja, jer se uoči da prikaz na novčanici ne odgovara stvarnosti – ono što je na novcu zapravo je, uvjetno rečeno, „naopako“.
Umjetnici i dizajneri novčanica rade unutar zadanih okvira i često su ograničeni pravilima kompozicije, sigurnosnim elementima i estetskom ravnotežom. Zbog toga ponekad prilagođavaju ili mijenjaju izvorni motiv, što najčešće prolazi nezapaženo široj javnosti, ali ne i onima koji dobro poznaju originalni predmet i imaju oko za detalje. Je li takav pristup opravdan ili ne, otvoreno je pitanje i o njemu se može raspravljati.
U slučaju ranije spomenutih novčanica, situacija je posebno zanimljiva.
Jugoslavenska novčanica od 100 dinara
Jugoslavenska novčanica od 100 dinara, izdavana u razdoblju od 1965. do 1986. godine, prikazuje skulpturu „Mir“ hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. Skulptura je postavljena 1954. godine ispred zgrade Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Nakon Drugog svjetskog rata donesena je odluka da sjedište Ujedinjenih naroda bude u Sjedinjenim Američkim Državama. Gradnja kompleksa započela je 1949. godine, a države članice dobile su zadatak da doprinesu uređenju prostora. Tadašnja jugoslavenska vlada odlučila je darovati skulpturu koja bi simbolizirala opredijeljenost za mir u svijetu, a realizacija je povjerena Antunu Augustinčiću.
Kipar je predložio konjaničku figuru kao simbol mira. Odlučio se za ženski lik, smatrajući ga prikladnijim za tu simboliku, uz objašnjenje da bi mir bio sigurniji kada bi o njemu odlučivale žene, a ne muškarci. Na primjedbu da je konj ratnička životinja odgovorio je da se i za mir treba boriti. Skicu je dovršio 1952. godine i ona prikazuje trijumfalni ženski lik strogog pogleda, usmjerenog ravno naprijed, koji jaše konja u pokretu. U desnoj ruci drži globus, a u uzdignutoj lijevoj drži maslinovu grančicu. Plašt koji joj vijori na leđima i dinamičan položaj konja sugeriraju snažno kretanje prema naprijed, odnosno simbolično vođenje naroda svijeta prema miru.
Usporedbom stvarne skulpture i njezina prikaza na novčanici jasno se vidi da je motiv zrcaljen. Štoviše, na novčanici je prikazana stražnja, odnosno sporedna strana skulpture – ona na kojoj je globus djelomično zaklonjen tijelom jahačice, a ruka koka ga drži nije vidljiva. Ostaje nejasno zašto nije korišten glavni, „prednji“ prikaz skulpture, na kojem su ruke i svi simbolički elementi jasnije vidljivi. Ako je zbog kompozicije bilo potrebno da se konj kreće udesno, to se moglo riješiti bez zrcaljenja motiva.
Hrvatska novčanica od 1000 kuna
„Hrvatska novčanica od 1000 kuna s godinom 1993., prikazuje skulpturu „Kralj Tomislav“ kipara Roberta Frangeša Mihanovića. Riječ je o njegovu najmonumentalnijem djelu, nastajalom između 1928. i 1938. godine, a postavljenom 1947. godine u Zagrebu.
Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu osnovano je 1925. godine. Kipar je 1930. izradio sadreni model, a skulptura je u bronci salivena 1933./34. godine. Postolje je dovršeno 1940. godine, a tijekom ratnih godina postavljeno ispred Glavnoga kolodvora. Spomenik je službeno postavljen tek iza Drugog svjetskog rata i to 1947. godine. Početno je spomenik postavljen bez kiparevih originalnih reljefa i grba, a li oni su dodani kasnije, tek 1991. godine.
Za razliku od prethodnog primjera, na novčanici je korištena glavna, prednja strana spomenika, na kojoj se jasno vidi kralj Tomislav s kraljevskom jabukom u lijevoj ruci i žezlom u desnoj. Međutim i ovdje je motiv zrcaljen. Na novčanici se tako kraljevska jabuka nalazi u desnoj ruci, a žezlo u lijevoj, što odstupa od stvarnog izgleda spomenika.
Iako bi se simbolički očekivalo da se žezlo drži u desnoj ruci, taj detalj većini promatrača vjerojatno promakne.
Kompozicija je možda zahtijevala ovakav smještaj skulpture kako bi se konjanik, odnosno konj, kretao udesno. Ipak, to se moglo izbjeći drugačijim rješenjem: skulptura kralja Tomislava mogla se postaviti iznad oznake nominale od tisuću kuna, dok bi se zagrebačka katedrala smjestila u lijevi dio novčanice. Time bi skulptura konjanika bila u središnjem dijelu naličja, a katedrala pomaknuta ulijevo. Na kraju je, međutim, odabrano postojeće rješenje koje je vizualno ispalo uspješno, a ujedno vjerojatno nije predstavljalo problem većini korisnika novčanica.
Izokrenuta stvarnost
Obje novčanice dizajnerski su vrlo uspješne, izrađene ukusno i u skladu s vizualnim standardima vremena u kojem su nastale. Prilagodba motiva cjelokupnoj kompoziciji ne umanjuje njihovu umjetničku vrijednost. Ipak, zrcalni prikaz konjaničkih skulptura predstavlja zanimljiv kuriozitet i jedno odstupanje od stvarnosti.
Ovakvi primjeri nisu rijetkost u numizmatici. Upravo suprotno – oni podsjećaju da ono što je prikazano na novcu nije uvijek doslovan odraz stvarnosti, nego njezina interpretacija, ponekad i obrnuta percepcija. Upravo u takvim detaljima krije se dodatna čar i razlog zbog kojeg numizmatika ostaje trajno zanimljivo i poticajno područje proučavanja.
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr]
