Kratki prikaz povijesnog razvoja numizmatike

Numizmatika je znanost koja se bavi proučavanjem starog kovanog novca i medalja. Riječ je grčkog porijekla, potječe od riječi “nome”, koja prvotno znači pašnjak i stočnu hranu, a kasnije se razvila u značenje razdiobe i nečega što se daje u razmjenu. Slična grčka riječ “nomos” također ima različita značenja, uključujući okrug, mjesto stanovanja, običaj, naviku i konačno propis ili zakon.

Od riječi “nomos” izvedena je riječ “nomisma”, koja se odnosi na kovanice. Kovanice su formirani komadi metala koji se izrađuju kovanjem ili lijevanjem. One služe kao sredstvo opće razmjene i sredstvo obrtanja vrijednosti, odnosno novac. No, da bi kovanice u potpunosti mogle ispuniti svoju svrhu, potrebno je da imaju jamstvo u smislu sadržaja i težine. To znači da kovanice trebaju biti stvarane pod nadzorom starješine, vladara zajednice, države i sličnih autoriteta.

Lidijski stater iz 545.-520. pr.Kr.
Izvor: Classical Numismatic Group [https://www.cngcoins.com]

Numizmatika je oduvijek bila znanost koja se bavi kovanicama, prepoznajući njihovu važnost kao predmeta s povijesnim, kulturnim i umjetničkim značenjem. Njen glavni cilj je bio utvrditi mjesto i vrijeme nastanka kovanice, te identificirati vladara koji ju je dao kovati (s obzirom da je pravo kovanja bilo isključivo pravo vlastodršca). Također, numizmatika ima ulogu tumačenja natpisa i slika prikazanih na kovanicama te prati razvoj graverske umjetnosti i načina kovanja kod različitih naroda.

Numizmatika i znanost o novcu nekada su se bitno razlikovale. Znanost o novcu obuhvaćala je jedan dio nacionalne ekonomije i kovanice su se tretirale samo kao novac koji je služio kao mjerilo vrijednosti i određivao vrijednosne odnose. Međutim, obje znanosti se upotpunjuju u mnogim područjima i služe jedna drugoj kao pomoćne naučne grane. Numizmatika, stoga, nije samo način uređivanja zbirki i odgovaranja na pitanje što kovanice prikazuju; ona također ima zadatak odgovoriti na pitanja o njihovoj svrsi i vrijednosti.

U uskoj povezanosti s numizmatikom je medaljerstvo. Ono je posebno važno kada je riječ o medaljama rimskih vladara, koje se ne mogu promatrati odvojeno od rimskog novca. Taj odnos ostaje i za kasnija razdoblja, iako većina medalja nije kovana i izdavana od strane države. Unatoč tome što medalje nemaju novčanu vrijednost, one imaju veliki značaj za numizmatiku jer ne samo da su slične kovanicama novca, već i kao svjedoci sitne plastike odnosno umjetnosti, imaju iznimno važnu povijesno-umjetničku ulogu.

Numizmatika je često pružila važnu pomoć u različitim situacijama kada se povijest pokušava krivotvoriti ili kada je obrada pojedinih vremenskih razdoblja dovela do zastoja. U takvim slučajevima, numizmatika je doprinijela objašnjenju čisto povijesnih činjenica, kao što je redoslijed vladara u starom vijeku i utvrđivanje vremenskih razdoblja raznih važnih događaja.

Srebrni cistofor cara Klaudija (41.-54.) s prikazom distila (hrama).
Izvor: Leu Numismatik [https://www.leunumismatik.com]

Antičke kovanice bogate su izvorom informacija o starim jezicima i pisanim oznakama čije se forme mijenjale tijekom stoljeća. One nam prikazuju slike bogova i heroja, hramova i životinja, predmete za kućanstvo i bogoslužje, oružja i druge artefakte. Na mnogim rimskim kovanicama nalazimo umjetnički i estetski izražene živopisne portrete vladara s naznakama njihovih imena. Zahvaljujući numizmatičkim nalazima, arheolozi mogu vrlo pouzdano utvrditi portrete vladara za koje se ranije nije moglo sa sigurnošću reći kome pripadaju.

Kovanice nam pružaju uvid u stupanj izobrazbe, političkog i religioznog stanja naroda u jednom razdoblju. Putem kovanica, možemo pratiti početak, procvat i pad razine umjetnosti. Također, te iste kovanice u svojstvu novca omogućuju nam promatranje razvitka trgovine te stupnja razvijenosti i imućnosti nekog naroda.

Numizmatika (i povijest) dijele se u tri glavne skupine. Prva skupina obuhvaća kovanice starog svijeta ili antiku. Druga skupina obuhvaća kovanice srednjeg vijeka, dok treća skupina uključuje kovanice novog doba.

Numizmatika je postala značajna znanstvena disciplina koja proučava numizmatički materijal kao izvor za političku i ekonomsku povijest, epigrafiku, kronologiju, lingvistiku, heraldiku i povijest umjetnosti. S tehničke strane, bavi se istraživanjem vrijednosti novca, njegove kupovne moći te pravnih uredbi koje su se odnosile na kovanje novca kod različitih naroda i u raznim vremenskim razdobljima.

Istina je da numizmatika nije pojava novijeg datuma. Nažalost, nije moguće potpuno utvrditi da su se stari Grci i Rimljani bavili sakupljanjem i proučavanjem novca, budući da nema dovoljno izvora koji bi to potvrdili. Međutim, možemo s sigurnošću utvrditi da je Italija u srednjem vijeku bila zemlja u kojoj se razvio smisao za proučavanje antičkog novca i za njegovo sakupljanje i čuvanje. Jedan od prvih poznatih sakupljača bio je renesansni pjesnik Francesco Petrarca, koji je sakupljao rimski novac.

Već u 15. stoljeću mnogi vladari i imućnici imali su svoje numizmatičke zbirke. Među njima su bili Leonello d’Este, Cosimo de Medici, Alfonso Napuljski, carevi Maksimilijan I, Ferdinand I i ostali. Ovi sakupljači su doprinijeli razvoju numizmatike kao znanstvene discipline koja proučava novac kao povijesni izvor.

Angelus Politianus i njegovo djelo “Miscellanea”.
Izvori: Wikipedija [https://www.wikipedia.org] i Royal Collection Trust [https://www.rct.uk]

Znanstveno zanimanje za stari novac započelo je krajem 15. stoljeća. U to vrijeme, 1489. godine, humanist Angelus Politianus tiskao je i izdao svoje djelo “Miscellanea”, koje se smatra prvim i najstarijim numizmatičkim djelom.

U 17. stoljeću počinju se pojavljivati prvi sakupljači novca i u Hrvatskoj. Među njima su bili grofovi Nikola I i Nikola II Drašković, te banovi Nikola i Petar Zrinski.

Tijekom 18. stoljeća, broj sakupljača i znanstvenih radnika u svijetu, pa tako i kod nas, značajno se povećavao. Naš Dubrovčanin Anselmo Banduri, koji je radio kao znanstvenik u Parizu, napisao je dva važna numizmatička djela koja su i danas često relevantna.

Jedno od njegovih djela je “Numismata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos”, objavljeno u Parizu 1718. U ovom djelu opisao je živote rimskih careva, te vladara iz egipatske dinastije Ptolomejevića. U svojem drugom djelu pod nazivom “Bibliotheca numaria”, Banduri je prikazao povijest numizmatike sve do njegova vremena, te se smatra prvim takvim radom te vrste u svijetu.

Krajem stoljeća, naš fra Matija Katančić objavio je također dva numizmatička djela: “Tentamen publicum ex numismatica veteri” u Budimu 1797. godine i “Elementa Numismatica” u Budimu 1798. godine. Zanimljivo je da je Katančić bio jedan od prvih profesora numizmatike u Europi na Budimskom sveučilištu. Njegova djela i doprinos numizmatičkoj znanosti ostaju važna i cijenjena i danas.

Tijekom 19. stoljeća, područje numizmatike doživljava naglo proširenje. Istraživanja više nisu usmjerena samo na novac stare Grčke i Rima, već se sve više istražuju i srednjovjekovni novci. Značajan doprinos ovom razvoju dao je profesor Josip Mader s praškog sveučilišta koji je tiskao svoje opsežno djelo “Kritische Beitrage zur Münzkunde des Mittelalters” u Pragu od 1803. do 1809. godine. Ovo djelo povećalo je interes za proučavanje srednjeg vijeka, što je rezultiralo naglim povećanjem broja sakupljača.

U 19. stoljeću, počinju se osnivati i prvi numizmatički časopisi. Prvi takav časopis počeo je izlaziti 1832. u Nizozemskoj, a potom slijede slična izdanja 1834. u Njemačkoj i Engleskoj. Utjecaj ovih časopisa potaknuo je osnivanje numizmatičkih društava. Prvo i najstarije “Numismatic Society” osnovano je u Londonu 1836. godine, oko 1840. godine osniva se numizmatičko društvo u Berlinu, te 1869. u Beču. Nakon ovih prvih inicijativa, osnivaju se numizmatička društva i u drugim zemljama.

Prvo numizmatičko društvo na području bivše Jugoslavije osnovano je 1928. godine u Zagrebu.

Velik doprinos širenju numizmatičkih spoznaja u na našem području imali su brojni istaknuti znanstvenici. Djelo profesora Šime Ljubića “Opis jugoslavenskih novaca”, objavljeno u Zagrebu 1875. godine, predstavljalo je važan temelj. Zatim, djelo profesora Milana Rešetara “Dubrovačka numizmatika”, izdano u Zemunu 1925., te “Slavonski banovci” autora dr. Ćire Truhelke iz Sarajeva 1897., također su pridonijeli daljnjem razvoju numizmatike kod nas.

Profesor Ivan Rengjeo je svojim mnogobrojnim djelima, posebno s djelom “Corpus der mittelalteriichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien”, postavio visoke standarde u istraživanju novčarstva.

Danas, velike numizmatičke kuće igraju važnu ulogu u širenju numizmatičkih spoznaja, izdajući opsežne i temeljito pripremljene prodajne kataloge s izvanrednim slikama. Također, brojne edicije numizmatičkih društava širom svijeta također pridonose objašnjenju i rasvjetljavanju mnogih detalja, koji su možda nedovoljno obrađeni od strane ranijih istaknutih znanstvenika u numizmatičkoj zajednici. Sve ove inicijative zajedno doprinose napretku i bogatstvu numizmatičke znanosti.

Uredio: Zlatko Viščević
Izvor: Numizmatika.Antikviteti.net (više nije u funkciji)
Slike: Christie’s [https://www.christies.com], Classical Numismatic Group [https://www.cngcoins.com], Leu Numismatik [https://www.leunumismatik.com], Royal Collection Trust [https://www.rct.uk], Wikipedija [https://www.wikipedia.org]

Scroll to Top