Poznato je kako su novčanice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije proizvod „francuske škole“ u izradi novčanica. Prva izdanja kraljevskih jugoslavenskih novčanica (s iznimkom novčanice od 10 dinara 1.11.1920. koja je izrađena u American Bank Note Co., New York), nacrtana su i izrađena u Francuskoj pri Banque de France. Potpisivali su ih, u to vrijeme, a i danas, elita imena francuskih umjetnika, čuveni Clement Serveau, koji je kreirao i mnoge novčanice Banque de France, također i L. Deloche i G. Fraipont.
Kasnija izdanja, crtana rukom tadašnjih domaćih umjetnika u stilu pod očitim francuskim utjecajem, izrađena su u Zavodu za izradu novčanica u Beogradu.
Znajući kako su francuske novčanice zasigurno najljepše izrađene na svijetu, nije čudo što se i mnoga „kraljevska jugoslavenska“ izdanja novčanica odlično estetski kotiraju u svijetu ljubitelja lijepih novčanica.
Iako bi se jako teško moglo odlučiti koja je to novčanica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Kraljevine Jugoslavije „najljepša“, mnogi će se složiti kako je upravo ona od 100 dinara 15.7.1934., s motivom Dubrovnika, u samom vrhu konkurencije.
Nestanak države, međutim, nije dopustio mnogima da ovu novčanicu ikada vide i da njome nešto plate. Iako je službeno stavljena u optjecaj 8. aprila 1941. godine, u sastavu vanredne emisije za ratne potrebe, u praksi se malo ovih novčanica doista i našlo u redovnom optjecaju. Evo zašto:
Početak, put i kraj novčanice od 100 dinara 15.7.1934. u fragmentima se može opaziti, i u numizmatički izuzetno dobroj knjizi „Novac u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata“ autora Miodraga Ugrčića, ali nažalost, ne sustavno nego samo u objašnjenjima za sve ostale novčanice Narodne banke Kraljevine Jugoslavije. No, nešto temeljnijim proučavanjem u tekstu razbacanih podataka o ovoj novčanici, te na osnovu toga izvedenih jasnih i logičnih zaključaka, moguće je opisati i cijeli njezin „vijek“. No, krenimo redom.
Izrada i ratni put
Podaci Narodne banke Kraljevine Jugoslavije na dan 31.3.1941. godine, kazuju kako je do tog dana bilo izrađeno 24.565.000 primjeraka novčanice od 100 dinara 15.7.1934. Od toga je 24.515.000 primjeraka ostavljeno za tzv. „potpuno izvanredne državne potrebe“, a 50.000 primjeraka bilo je namijenjeno za potrebe redovitog optjecaja. Do početka rata, 6. aprila 1941., ta je novčanica, s ostalim iz trezora Narodne banke u Beogradu, prenesena u filijalu Narodne banke u Užicu.
Međutim, kako je započeo rat, započeo je i neobični put ove novčanice. Najprije je iz Užica, 10/11. aprila 1941., u Sarajevo otpremljeno željeznicom 5.850.000 primjeraka (i ostalih novčanica, ali u ovom tekstu prati se isključivo novčanica 100 dinara 15.7.1934.), a u Užicu je ostalo 18.970.000 primjeraka. Zbir tih podataka govori o ukupno izrađenih 24.820.000 primjeraka, što je 255.000 više nego prema stanju 31.3.1941. objavljenom u službenim podacima Narodne banke, prema Ugrčićevoj knjizi. Razlika je, znači, izrađena u Zavodu na Topčideru između 31. marta i 6. aprila 1941. godine, te tako otpremljena „na sigurnije mjesto“, u Užice.
Drugopomenuta, veća količina novčanica u Užicu, nije od 6. aprila 1941. više bitnije premještana, i tamo je dočekala njemačku okupaciju, nakon čega je prebačena nazad odakle je i krenula – u Beograd. To znači da je, prema današnjim nalazima, novčanica od 100 dinara 15.7.1934. iz Užičkog kontingenta tek neznatno upotrebljena, nakratko, do povlačenja i emitovanja okupacionih novčanica Srpske narodne banke. Neznatno, ali ipak jeste, jer je službeno i povučena na teritoriji okupirane Srbije.
Prva, manja količina, koja je otpremljena u Sarajevo, imala je mnogo zanimljiviju sudbinu. Kako je željeznički transport s novčanicama iz Užica stigao u Sarajevo 11. aprila 1941., stigao je zapravo u dane potpunog haosa i nejasne buduće situacije. Nemci još nisu bili stigli, Kraljevina se počela raspadati, u Zagrebu je proglašena Nezavisna Država Hrvatska kojoj je pripalo i Sarajevo… U cijelom tom metežu službe Narodne banke Kraljevine nalaze pomalo već rastutoj vojsci uništenje novčanica. Vojska čeka 14/15.4.1941. pogodan trenutak, jer novčanice treba prenijeti iz filijale Narodne banke prema željezničkoj stanici, ali neprekidna bombardiranja stanice stalna, ne može joj se pristupiti, pa zadatak ne biva obavljen. Njemački Wehrmacht, konačno 15.4.1941., zauzima Sarajevo i novčanice su zaplijenjene (zajedno s oko 1100 kg zlata i ostalim dragocjenostima).
Čim se njemačka vlast stabilizovala, od njemačkog zapovjednika za Srbiju, iz Beograda u Sarajevo 23. aprila 1941. godine, stiže nalog da se novčanice i zlato povuku iz Sarajeva i vrate u Beograd. Pedantna njemačka sila naredbu odmah i sprovodi, te utovar počinje istog dana, ali zbog veće količine tereta, nije se mogla obaviti za jedan dan.
Međutim, već 24.4.1941. u Sarajevu, u kojem je tada već uspostavljena i hrvatska državna vlast, stiže izaslanstvo Hrvatske Državne Banke koje je poslao lično poglavnik, dr Ante Pavelić, s nakanom da zadrži novčanice i zlato kao vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske. Njemačka prema dogovoru Zagreba i Berlina obustavlja započete pripreme za povrat novčanica i zlata u Beograd, te konačno 27.4.1941. sve biva neopozivo predato hrvatskim vlastima i otpremljeno u Zagreb.
Dakle, u Zagrebu je završilo 5.850.000 primjeraka novčanice od 100 dinara 15.7.1934. S obzirom da je i plaćanje starim jugoslavenskim dinarima na teritoriji NDH trajalo nešto duže nego na teritoriji Srbije, tj. kune su se pojavile čak mjesec kasnije nego srpski dinari, u NDH je u optjecaj ušla nešto veća količina predmetne novčanice nego iz kontingenta koji je završio u Beogradu. Prema službenim podacima Hrvatske Državne Banke, među novčanicama povučenim iz optjecaja bila je i ova novčanica.
Konačno optjecaj – Sarajevo prvo?
Najvažniji podatak koji se iz svega navedenog može izvući je sljedeći:
- Nesumnjivo je izrađeno tačno 24.820.000 primjeraka novčanice, što je podatak koji do sada nigdje nije objavljen.
- Iako su službeno stavljene u optjecaj 8. aprila 1941. godine, u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji, ni jedna jedina novčanica nije se zbog povijesnih okolnosti tada mogla pojaviti u optjecaju.
- Novčanice su bile u optjecaju isključivo u Hrvatskoj i Srbiji, a možda i u Crnoj Gori (Katalog Z. Jelinčića navodi postojanje „verificato“ ovjerenih ovih novčanica, ali bez slike). One sasvim sigurno nikada nisu dospjele ni u Makedoniju ni u Sloveniju.
- Vrijeme optjecaja u Hrvatskoj i Srbiji svakako jeste posle 15.5.1941., nikako prije toga. U Srbiji zbog toga što je 24.4.1941. nemački zapovednik za Srbiju naredio povratak u Beograd ove novčanice iz filijale NB Kraljevine Jugoslavije u Užicu, pa dok su novčanice utovarene, vraćene i pripremljene za optjecaj, moralo je proći barem nekoliko dana. U Hrvatskoj još i kasnije, a svakako posle 27.7.1941., kada su novčanice preuzete i otpremljene u Zagreb, a manji njihov dio ostavljen u Sarajevu. I tu je trebalo nekoliko dana za dopremu i pripremu puštanja u optjecaj, pa i tu možemo govoriti o istom terminu kao za Srbiju.
- Oprezno se može napomenuti kako je moguće, ipak, da se prvo stvarno pojavljivanje novčanice među stanovništvom dogodilo u Sarajevu, jer je manji dio novčanica (od ukupno 5,85 miliona primjeraka) ostavljen u filijali Hrvatske Državne Banke Sarajevo, pa stoga postoji mogućnost stvarne emisije eventualno koji dan ranije.
I još malo za notafile
Za notafile, osim broja izrađenih primjeraka, ne manje važan bi bio i podatak o registarskim brojevima novčanica. Izrađenih 24,82 milijuna primjeraka podijeljeno je u 993 serije po 25.000 komada, a prema klasičnoj numeraciji novčanica francuskog tipa (25 slova x 1 serija x 1000 primjeraka).
Dakle, zbog pojašnjenja: serijski broj izgleda ovako A.0001 000. Broj serije je 0001, slovo A je predznak serije (25 je odabranih ćiriličnih slova predznaka), a 000 je broj novčanice (od 000 do 999).
Konkretno: novčanica od 100 dinara 15.7.1934. izrađena je u rasponu serije od 0001 do 0992. Stoga je prvi serijski broj ove novčanice A.0001 000, a posljednji R.0993 999.
Cijena na notafilskom tržištu posljednjih godina doživjela je značajan pad. Dok se do prije 10 godina kretala i do 60 € (tadašnjih 120 DM), danas je 30 do 35 € za primjerak u prvom kvalitetu očuvanosti. (Ovaj članak je objavljen izvorno 2006. godine, pa odražava ondašnje stanje na tržištu. Danas, 20 godina kasnije, stanje na tržištu je drukčije. Op. ur.)
Na kraju, kao zanimljivost treba naglasiti kako se među primjercima u prvom kvalitetu, u 90% slučajeva, pojavljuju oni sa serijom 0483, a jako rijetko ostale serije. Primjerci s tragovima rukovanja (optjecaja), a koji nisu baš česti, pojavljuju se u različitim serijama. Iz toga se može zaključiti i to, kako su nadležne službe Hrvatske Državne Banke i Srpske narodne banke za vrijeme svog postojanja, ipak, propisno uništile većinu povučenih novčanica ovog tipa.
Autor: Ivan Škrabo
Slike: Katz Auction
