Nakon razdruženja Austro-Ugarske Monarhije poslije 29. 10. 1918., novčanice Austrougarske banke zadržale su se u kolanju u državama nasljednicama i dalje, u Kraljevstvu SHS neke čak do 1922.
U siječnju 1919. Kraljevstvo SHS obavlja prvu nostrifikaciju zatečenih novčanica, propisujući ovjeru samo onih novčanica emitiranih do 1916. godine, ali ne i kasnija izdanja. Nostrifikacija je obavljena neorganizirano, pa je ovjeren i dio novčanica nepredviđenih za ovjeru, već povučenih iz kolanja ili emitiranih i poslije 1916.
Stoga je studenome 1919. obavljena i druga nostrifikacija, znatno organiziranija, te su tada sve ovjerene, a za to prvom nostrifikacijom nepredviđene novčanice povučene iz kolanja. Istodobno je administrativnim državnim odlukama krunska novčanica znatno devalvirana u odnosu na srbijanski dinar, unatoč činjenici što je iznos ovjerenih novčanica u kolanju ostao gotovo isti, a iznos novčanica srbijanskog dinara u kolanju više je nego udvostručen.
Voljom velikih sila Antante, a pod francuskim patronatom, smišljena je i 1. prosinca 1918. u Beogradu proglašena država u koju su pod srbijansku krunu imale ući sve „južnoslavenske“ zemlje dotadašnje Austro-Ugarske Monarhije: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako se u toj novoj državi zatekao, kao zakonito sredstvo plaćanja, i papirni novac u izdanju Austrougarske banke, kruna. Ista ta kruna, poznato je, kolala je još i u Austriji, Mađarskoj, dijelovima Italije, Rumunjske i u Čehoslovačkoj.
Međunarodnim Ugovorom o miru s Austrijom, potpisanim 10. rujna 1919. u St. Germaineu(1), određeno je da „u roku od dva mjeseca nakon sto ovaj Ugovor stupi na snagu, sve one države koje su od Austrougarske naslijedile dijelove teritorija … imaju sve novčanice Austrougarske banke koje se zateknu na njihovom teritoriju obilježiti osobitim znakovima …“
Tu svoju međunarodnu obvezu Kraljevstvo SHS obavilo je međutim znatno ranije, tijekom siječnja 1919. Iako se o nostrifikaciji zatečenih novčanica Austrougarske banke do sada dosta pisalo u različitoj literaturi, s kolekcionarskog je stajališta nužno temeljitije raščlaniti kada se, kako i što ovjeravalo, odnosno, nije ovjeravalo.
I. Novčanice Austrougarske banke u kolanju 29. listopada 1918.
Na dan povijesne odluke Hrvatskog Sabora 29. listopada 1918. u kolanju je bilo 9 vrsta novčanica(2):
1 kruna, 1. 12. 1916.
2 krune, 5. 8. 1914. (u povlačenju od 31. 7. 1917.)
2 krune, 1.3. 1917.
10 kruna, 2. 1. 1904. (u povlačenju od 31. 7. 1915.)
10 kruna, 2. 1. 1915.
20 kruna, 2. 1. 1913.
50 kruna, 2. 1. 1902. (u povlačenju od 31. 12. 1916.)
100 kruna, 2. 1. 1912.
1000 kruna, 2. 1. 1902.
Iako je Hrvatski Sabor 29. listopada 1918. proglasio da „sve dosadašnje državnopravne veze između Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne, i Kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane, – razrješavaju se …“(3) novčana valuta Austro-Ugarske Monarhije u stvarnosti nastavila je kolati, a Austrougarska banka i dalje emitirati novčanice svugdje gdje su do tada one bile zakoniti novac. Tako su već 30. listopada 1918. u kolanje stavljene dvije nove vrste novčanica „za izvanredne potrebe“:
25 kruna, 27. 1. 1918.
200 kruna, 27. 10. 1918.
otisnute jednostrano, u „offset“ tisku, s naznakom da im valjanost prestaje 30. lipnja 1919., s dotadašnjim austrijskim i ugarskim grbom, kao i na ostalim novčanicama Austrougarske banke.
Istog dana, u kolanje je stavljena i redovna novčanica:
20 kruna, 2. 1. 1913. II. Auflage,
istovjetna novčanici prvog izdanja, koja se već nalazila u kolanju, ali s blago izmijenjenom podložnom bojom i tiskana u „offsetu“, a ne kao prethodna u „intaglio“ dubokotisku.
Iduća i posljednja novčanica Austrougarske banke stavljena u kolanje i u Kraljevstvu SHS bila je redovna novčanica:
10000 kruna, 2. 11. 1918.
izrađena u vrhunskom „intaglio“ dubokotisku, a u kolanju se pojavila 18. prosinca 1918., također sa svim državnim obilježjima Austro-Ugarske Monarhije, i s vrijednošću slovno otisnutom na svim jezicima Monarhije(4).
Samo nekoliko dana poslije, na Božić 25. prosinca 1918, Ministarstvo financija Kraljevstva SHS objavilo je da od 28. prosinca 1918. zabranjuje unos u zemlju novčanica Austrougarske banke u iznosu većem od 1000 kruna(5).
U tzv. „jugoslavenskom“ tisku, tj. tiskovinama beogradskog izdanja, u to vrijeme često je pisano o „bezvrijednosti“ krune u odnosu na srbijanski dinar. Istine radi, evo pregleda tržišnih tečajnih vrijednosti austrougarske (papirne) krune u odnosu na američki dolar na burzi u Zurichu(6):
31. 12. 1913. – 1 $ = 4,95 K
31. 12. 1914. – 1 $ = 5,15 K
31. 12. 1915. – 1 $ = 7,50 K
31. 12. 1916. – 1 $ = 9,50 K
31. 12. 1917. – 1 $ = 8,40 K
31. 10. 1918. – 1 $ = 9,80 K
30. 11. 1918. – 1 $ = 11,40 K
31. 12. 1918. – 1 $= 15,75 K
Dakle, i bez ekonomskog znanja jasno je da se, iako je kruna krajem 1918. započela bitniju deprecijaciju, nikako ne može govoriti o kruni kao „bezvrijednom“ novcu bez pokrića, tim prije što je Austrougarska banka uredno isplatila Kraljevini SHS iznos od 100.000.000 kruna u zlatnim kovanicama na ime udjela u zlatnoj podlozi pokrića novčanica Austrougarske banke.
II. Prva nostrifikacija 9. siječnja 1919.
Na temelju uputa Ministarstva financija, a što je objavljeno 8. siječnja 1919. Banskom Uredbom7, za Hrvatsku i Sloveniju nostrifikacija je započela 9. siječnja 1919. i trajala je deset dana, do 19. siječnja 1919., od kojeg je dana legalno u kolanju mogla biti jedino ovjerena tzv. ,,SHS“ kruna.
Ovjeravale su banke i financijske ustanove, lokalne vlasti, vojne komande Srpske vojske (op. autora: vojska Kraljevine SHS tada još nije bila ustrojena), vjerske institucije, sudovi itd. Ovjera se obavljala neorganizirano i bez precizno utvrđenih pravila, pa danas bilježimo više od 2000 različitih žigova na novčanicama, a mnogi su od njih i potpuno nečitki.
Odlukom Ministarstva financija mogle su se nostrificirati novčanice koje je Austrougarska banka stavila u kolanje zaključno s godinom 1916.:
1 kruna, 1. 12. 1916.
2 krune, 5. 8. 1914.
2 krune, 1. 3. 1917.
10 kruna. 2. 1. 1904.
10 kruna, 2. 1. 1915.
20 kruna, 2. 1. 1913.
50 kruna, 2. 1. 1902.
100 kruna, 2. 1. 1912.
1000 kruna, 2. 1. 1902.
Nisu se mogle nostrificirati novčanice(8):
20 kruna, 2. 1. 1913. II. Auflage
25 kruna, 27. 10. 1918.
200 kruna. 27. 10. 1918.
10000 kruna, 2. 11. 1918.
Te novčanice morale su u poslovnicama Austrougarske banke biti zamijenjene za novčanice starijih emisija te takve novčanice podnijete na ovjeru. Nakon završetka procesa, utvrđeno je daje u kolanju 5.323 milijuna „SHS“ kruna(9).
No, najzanimljivije jest – što je sve ovjereno? Iako su kakvi-takvi propisi ograničili koje se novčanice mogu ovjeravati, na temelju današnjih nalaza može su sigurno utvrditi da su u prvoj nostrifikaciji, osim novčanica propisanih za ovjeru, nostrificirane i novčanice koje nisu bile predviđene za ovjeru:
20 kruna, 2. 1. 1907.
20 kruna, 2. 1. 1913. II. Auflage
100 kruna, 2. 1. 1910.
Naime, novčanicu 20 kruna, 2. 1. 1913., II. Auflage, vrlo je teško razlikovati od istovjetne novčanice prvog izdanja, i potpuno je razumljivo daje osobama koje su stavljale žigove vrlo lako moglo promaknuti daje novčanica drugog, a ne prvog izdanja. Uz to. zasigurno se među takvim ovjerivačima znalo naći i ne previše upućenih.
Za novčanice 20 kruna. 2. 1.1907. i 100 kruna, 2. 1. 1910., posrijedi je nešto drugo. Te dvije vrste novčanica povučene su iz optjecaja, 20 kruna od 31. 12.1913. do 31. 12. 1915., a 100 kruna od 31.5. 1913. do 31. 5. 1915., ali s mogućnošću naknadne zamjene u poslovnicama Austrougarske banke do 31. 12. 1921. odnosno 31.4. 1921. Dakle, one su u to vrijeme još uvijek imale zakonitu vrijednost, tj. mogućnost zamjene(10).
Uz nostrificiranu ,,SHS“ krunu, u kolanju su bile i novčanice na dinare Privilegovane Narodne banke Kraljevine Srbije. Vrijednosni omjer „SHS“ krune i dinara 9. siječnja 1919., dakle na dan početka nostrifikacije, bio je fiksno 2 krune = 1 srpski dinar. tj. 50 dinara za 100 „SHS“ kruna. Taj tečaj propisala je Privilegovana Narodna banka još početkom studenoga 1918.(11), još u vrijeme dok je srbijanska vojska pripremala prodor na zapad i okupaciju hrvatskih teritorija, primjerice, srbijanska je vojska 12. studenoga okupirala Kotor i Osijek, 14. studenoga Dubrovnik, 18. studenoga Split itd.(12)
Iako je. dakle, paritet utvrđen 2:1 u korist srbijanskoga dinara, činjenica je da su te dvije valute u trenutku nostrifikacije imale jednaku kupovnu moć(13).
Unatoč tome, razmjenski omjer „SHS“ krune i srbijanskog dinara, država je ubrzo nastavila korigirati na štetu krune(14):
15. 3. 1919. – 1 srbijanski dinar = 2,50 „SHS“ kruna
25. 5. 1919. – 1 srbijanski dinar = 3,30 „SHS“ krune
III. Druga nostrifikacija 26. studenoga 1919.
Budući da proces prve nostrifikacije žigovima nije bio zadovoljavajući, Ministarstvo financija Kraljevstva SHS pristupilo je ponovnom ovjeravanju svih do tada nostrificiranih novčanica.
Nostrifikacija je obavljena lijepljenjem adhezivne marke na novčanice prethodno nostrificirane 9. siječnja. Međutim, precizno je utvrđeno koje se novčanice mogu „markirati“:
10 kruna, 2. 1. 1904.
10 kruna. 2. 1. 1915.
20 kruna, 2. 1. 1913.
50 kruna, 2. 1. 1902.
50 kruna. 2. 1. 1914.
100 kruna, 2. 1. 1912.
1000 kruna. 2. 1. 1902.
Novčanice od 1 i 2 krune nisu markirane. Adhezivne marke izrađene su različito za pojedine tipove novčanica: narančasta za 10 kruna, ljubičasta za 20 kruna i zelena za 50 kruna, sve trojezične; za 100 kruna žućkasto-zlatna i za 1000 kruna žuto-plava u tri vrste, na slovenskom, hrvatskom i srpskom jeziku, ovisno o teritoriju na kojemu su imale biti lijepljene(15).
Zanimljivo je da tom prigodom nisu markirane sve podnijete novčanice. Naime, svakom podnositelju novčanica ustegnuto je 20% iznosa, i to ponajprije u novčanicama od 50 kruna (izrada adhezivne marke za taj tip novčanica kasnila je) te u pohabanim novčanicama, a za tako izuzet novac izdana je potvrda s obrazloženjem da će time vrijednost novčanica porasti (što se nije dogodilo jer je država istog trenutka zadržane novčanice iznova stavila u kolanje podmirenjem raznih državnih potreba …), a taj iznos isplatit će se prigodom zamjene markiranih „SHS“ kruna za nove novčanice Kraljevstva SHS koje su u izradi. Od toga se kasnije odustalo te su priznanice, ako su glasile na iznose do 1000 „SHS“ kruna isplaćene 1922./23. u gotovini, a priznanice na veće iznose mogle su biti upotrijebljene za plaćanje poreza, ali samo od vlasnika na čije su ime glasile(16).
Sve dvojbe oko tečaja „SHS“ krune prema novom dinaru Kraljevstva otklonjene su početkom 1920. – od 20. 1. 1920. odnos „SHS“ krune i srbijanskog dinara utvrđen je nepromjenjivo na 4:1, a srbijanskog dinara i novog dinara Kraljevstva SHS 1:1. Tako je krunska novčanica znatno obezvrijeđena unatoč činjenici što je nakon provedene druge nostrifikacije iznos kruna u kolanju porastao s 5323 na 5686 milijuna kruna, a srbijanskog dinara s 340,1 na čak 711,4 milijuna(17).
Novčanice „SHS“ kruna povučene su i zamijenjene novim dinarom od 15.3. 1920. (ona od 1000 kruna) do čak 31.3. 1922. (one od 1, 2 i 10 kruna).
IV. I nekoliko podataka za kolekcionare…
Svim nostrificiranim krunskim novčanicama zajedničko je to što se pojavljuju u nižim stupnjevima očuvanosti. Svakako, prema rijetkosti, prednost među novčanicama „prve“ nostrifikacije imaju novčanice od 20 kruna, 2. 1. 1907. i 100 kruna, 2. 1. 1910., koje su pravi rariteti (osobito s četvrtastim tzv. „dalmatinskim“ žigovima), a za njima 20 kruna, 2. 1. 1913. II. Aufiage. Sve ostale vrste novčanica „prve“ nostrifikacije nisu neka posebna rijetkost. Među novčanicama „druge“ nostrifikacije svakako je jedini raritet novčanica od 50 kruna, 2. 1. 1902., koja se nalazi vrlo, vrlo rijetko, i to u jako lošoj očuvanosti.
Budući da su nostrificirane krunske novčanice predmet skupljanja ne samo na području na kojemu su nekada kolale (Slovenija, Hrvatska te Bosna i Hercegovina, a nešto malo i Srbija i Crna Gora), nego i u Austriji (njezin nacionalni katalog papirnog novca obuhvaća sve vrste nostrificiranih krunskih novčanica), te da su nenostrificirane austrougarske novčanice najčešće s godinom 1900. kao početkom kolekcije predmet skupljanja i za kolekcionare hrvatskog nacionalnog novca, evo i pregleda tržišnih vrijednosti (u EUR), onako kako su one postizane u protekle tri godine na aukcijama u SAD, Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji – uz važnu opasku da su navedene vrijednosti za nostrificirane novčanice s čitkim žigovima(18):
Bilješke
(1) „Službene novine Kraljevine SHS“, br. 133., 19. lipnja 1920.
(2) „Oesterreichische Nationalbank“, Beč, dr. Ulrike Felber, predstojnik Arhiva OENB.
(3) Dr. Rudolf Horvat, „Hrvatska na mučilištu“, Zagreb, 1942.
(4) „Oesterreichische Nationalbank“, Beč, dr. Ulrike Felber, predstojnik Arhiva OENB.
(5) Naredba ministra financija br. 1263/1918., 25. prosinca 1918., arhiva Narodne banke Kraljevstva SHS.
(6) „Oesterreichische Nationalbank“, Beč, dr. Ulrike Felber, predstojnik Arhiva OENB.
(7) „Narodna banka Kraljevine SHS 1884-1924“, Ljubomir Kosier, Zagreb, 1924.
(8) Naredba ministra financija br. 36/1919., 7. siječnja 1919., arhiva Narodne banke Kraljevstva SHS.
(9) „Kurs dinara i devizna politika Kraljevine Jugoslavije 1918-41.“, Goran Nikolić, Beograd, 2000.
(10) „Oesterreichische Nationalbank“, Beč, dr. Ulrike Felber, predstojnik Arhiva OENB.
(11) „Srpske novine“, br. 132., 6. studenoga 1918.
(12) „Hrvatska na mučilištu“, dr. Rudolf Horvat, Zagreb, 1942.
(13) „Narodna banka Kraljevine SHS 1884-1924“, Ljubomir Kosier, Zagreb, 1924.
(14) „Kurs dinara i devizna politika Kraljevine Jugoslavije 1918-41.“, Goran Nikolić, Beograd, 2000.
(15) „Novčani sistem Jugoslavije“, Miodrag Ugričić, Beograd, 1967.
(16) „Novac Kraljevine Jugoslavije 1918-41.“. Jovan Hadži-Pešić, Beograd, 1995.
(17) „Narodna banka Kraljevine SHS 1884-1924.“, Ljubomir Kosier, Zagreb. 1924.
(18) „Fruehwald auktionen“, Salzburg, „Dorotheum auktionen“, Beč, www.ebay.at, www.aukcije.hr, www.bolha.com, www.lynknight.com, www.numis.cz, www.ponterio.com.
Autor: Ivan Škrabo
Izvor: Numizmatičke vijesti, br. 59, Zagreb, 2006.
