U povijesti novca postoje brojni primjeri prilagodbe materijala i oblika specifičnim uvjetima života i gospodarstva. Jedan od najneobičnijih i najzanimljivijih takvih primjera dolazi iz daleke Aljaske, gdje su u 19. stoljeću u optjecaju bili novčani bonovi izrađeni od pergamenta, ali od kože tuljana i morža. Ovi bonovi predstavljaju jedinstvenu kombinaciju numizmatike, kolonijalne povijesti i praktičnih rješenja u ekstremnim klimatskim uvjetima.
Ruska Amerika i ekonomski monopol Rusko-američke kompanije
Početkom 19. stoljeća područje današnje Aljaske nalazilo se pod upravom Rusije, odnosno tzv. Ruske Amerike. Ključnu ulogu u upravljanju tim teritorijem imala je Rusko-američka kompanija, osnovana 1799. godine poveljom cara Pavla I. Kompanija je imala ekskluzivno pravo na iskorištavanje prirodnih resursa, ponajprije unosne trgovine krznom, ali i potpunu upravnu kontrolu nad kolonijom.
U takvom sustavu kompanija je uspostavila vlastitu ekonomiju zatvorenog tipa. U glavnim centrima poput Novog Arhangelska, Kodiaka, Unalaske, Rossa i Sjevernih otoka djelovale su kompanijske trgovine u kojima se moglo plaćati isključivo njihovim bonovima. Istodobno, cijene robe bile su uvećane za oko 35%, čime je kompanija dodatno kontrolirala tržište i ostvarivala profit.
Nastanak i razvoj aljaških novčanih bonova
Ideja o uvođenju posebne kolonijalne valute pojavila se već 1803. godine na inicijativu Aleksandra Andrejeviča Baranova, jednog od vodećih ljudi kompanije. Ipak, prvi bonovi u vrijednosti od 12.000 rubalja pojavili su se tek 1816. godine i to u obliku tiskanih kartonskih novčanica.
Druga emisija uslijedila je 1822. godine, također na kartonu. Međutim, surovi klimatski uvjeti Aljaske, visoka vlaga i stalna izloženost vanjskim utjecajima brzo su pokazali da takav materijal nije dugotrajan. Zbog toga je 1826. godine uvedena treća emisija, ovaj put na pergamentu, znatno otpornijem materijalu. U pojedinim slučajevima korištena je i morževa koža, što ove bonove čini posebno zanimljivima i rijetkima.
Kasnije emisije donijele su i dodatne inovacije, osobito u vizualnom smislu. Bonovi viših apoena tiskani su na obojenom pergamentu, primjerice plavom za 5 rubalja i crvenom za 10 rubalja. Tijekom 1840-ih i 1850-ih godina uvedene su standardizirane boje za pojedine apoene, dok je emisija iz 1852. godine donijela promjene u kombinaciji boje podloge i tinte.
Apoeni, oblikovanje i prilagodba korisnicima
Aljaški bonovi izdavani su u apoenima od 10, 25 i 50 kopejki te 1, 5, 10 i 25 rubalja. Posebno zanimljiv detalj odnosi se na niže apoene, koji su bili prilagođeni lokalnom, pretežno nepismenom stanovništvu.
Kako bi se olakšalo razlikovanje vrijednosti, bonovi su fizički modificirani:
- bon od 10 kopejki imao je dvije rupice u gornjim kutovima
- bon od 25 kopejki imao je odrezana sva četiri kuta
- bon od 50 kopejki imao je odrezana dva gornja kuta
Ova rješenja predstavljaju iznimno zanimljiv primjer funkcionalnog dizajna u numizmatici, gdje se vizualna i taktilna prepoznatljivost koristi umjesto pisane oznake.
Optjecaj i funkcija u kolonijalnom gospodarstvu
Bonovi su služili kao sredstvo plaćanja unutar zatvorenog sustava Rusko-američke kompanije. Njima su bili plaćani zaposlenici kompanije i lokalni domorodački lovci, ali su se mogli koristiti isključivo u kompanijskim trgovinama. Na taj način kompanija je zadržavala potpunu kontrolu nad ekonomijom kolonije.
Zbog intenzivne uporabe i nepovoljnih klimatskih uvjeta, bonovi su se brzo trošili i oštećivali, što je zahtijevalo stalno izdavanje novih emisija. Upravo zbog toga danas je sačuvan vrlo mali broj primjeraka iz ranijih razdoblja.
| Pregled izdanih bonova | |||
| Godina: | Iznos u rubljama: | Materijal: | Nominale: |
| 1816. | 12.000 | karton | 25 i 50 kopjejki 1, 5, 10 rubalja |
| 1822. | 30.000 | karton | |
| 1826. | 30.000 | pergament | 10, 25, 50 kopjejki 1, 5, 10 rubalja |
| 1834. | pergament | ||
| 1842. | 41.662 | pergament | |
| 1846. | 20.300 | pergament | |
| 1848. | pergament | ||
| 1852. | pergament | ||
| 1858. | 80.000 | pergament | |
Rijetkost i numizmatički značaj
Prema istraživanjima, broj sačuvanih primjeraka ovih bonova izuzetno je ograničen. Još 1982. godine bilo je poznato svega 53 primjerka, dok je sredinom 1990-ih taj broj porastao na 77 evidentiranih komada. Danas se procjenjuje da ukupno postoji između 100 i 150 primjeraka.
Zbog svoje rijetkosti, neobičnog materijala i povijesnog konteksta, aljaški novčani bonovi spadaju među najatraktivnije i najcjenjenije predmete u svjetskoj numizmatici.
To možemo vidjeti i po nekim aukcijskim rezultatima
10 kopejki ND(1820–1860) – PMG 25 – Heritage Auctions – 18.09.2020. – 5.279 EUR
10 kopejki ND(1820-1860) – PMG 40 – Heritage Auctions – 07.03.2024. – 19.176 EUR
10 kopejki ND(1816-1852) – PMG 50 – Heritage Auctions – 13.01.2022. – 23.277 EUR
10 kopejki ND(1816-1852) – PMG 50 – Heritage Auctions – 06.01.2022. – 28.331 EUR
10 kopejki ND(1820-1860) – PCGS 63 PPQ – Stack’s Bowers Galleries – 26.03.2015. – 34.482 EUR
25 kopejki ND(1816-1867) – PMG 63 – Heritage Auctions – 09.01.2020. – 27.004 EUR
50 kopejki ND(1816-1867) – PMG 64 EPQ – Heritage Auctions – 09.01.2020. – 49.508 EUR
25 rubalja ND(1816-1867) – PMG 55 – Heritage Auctions – 21.01.2021. – 131.519 EUR
Zaključak
Aljaški novčani bonovi od tuljanove i morževe kože predstavljaju jedinstven spoj prilagodbe, inovacije i kolonijalne ekonomije. Njihova pojava svjedoči o sposobnosti čovjeka da u ekstremnim uvjetima pronađe funkcionalna rješenja, ali i o složenim odnosima moći unutar kolonijalnih sustava.
Za numizmatičare, ovi bonovi nisu samo rijetki kolekcionarski predmeti, već i vrijedni povijesni dokumenti koji otkrivaju priču o jednom posebnom razdoblju i prostoru – Ruskoj Americi u 19. stoljeću.
Uredio: Zlatko Viščević
Izvor: Wikipedija
Slike: Bank Note Museum, Heritage Auction.
