Samoborska alkemičarka, medvedgradska Crna kraljica, Šenoina Zmijska kraljica, ili jednostavno činjenično hrvatsko-ugarska, češka i njemačka kraljica i carica Barbara Celjska (1381.-1451.) jedinstvena je pojava (i) hrvatske vladarske elite. Barbara Celjska, žena iznimne ljepote, bila je kći grofa i hrvatskog bana Hermana II. Celjskog i grofice Ane von Schaunberg te supruga ugarskohrvatskog kralja Sigismunda I. Luksemburškog (1368. — 1437.), a caricom je postala krunidbom njezina supruga za njemačko-rimskog cara (Paušek-Baždar, S., 2008., str. 275-280).
Postoje brojne pučke legende vezane za razuzdan i poročan život Barbare Celjske te njezinu agresivnost i ledenu okrutnost, ali je i poznate povijesne činjenice o njoj čine doista osobitom, i po karakteru i po tome čime se sve u životu bavila. Imala je znatne posjede na prostoru današnje sjeverozapadne Hrvatske, od kojih su najznačajniji Stari grad Samobor, gdje je provela najviše vremena, potom utvrda Medvedgrad na Zagrebačkoj gori, tj. Medvednici, kao i posjedi u Susedgradu, Cesargradu, Kalniku i drugdje. Koliko nam je poznato iz povijesnih izvora (drugi su se osvrtali na njezin život i rad jer sama nije ostavila pisanih dokumenata), u podrumu samoborskog Starog grada Barbara Celjska dala je izgraditi alkemijski laboratorij, u kojem je radila brojne pokuse s metalima i raznim otapalima, što je bilo iznimno rijetko, osobito za ženu.
Izvorno, pod pojmom „alkemija“ podrazumijevaju se sva ona nastojanja kojima se, ako je to uopće moguće, bilo koji metal „nižeg reda“, poput bakra, željeza, žive, arsena i drugih, raznovrsnim postupcima i upotrebom „kamena mudraca“ nastoji pretvoriti u plemeniti (i skup) metal „višeg reda“, kao što je zlato ili srebro. Dakako, osnovna funkcija tog nastojanja bila je stvoriti ovozemaljsko bogatstvo. Ipak, iz povijesti razvoja alkemije i razumijevanja korijena njezina nastanka znamo i to da alkemija nije tek puki odraz želje za posjedovanjem zlata, nego uključuje puno važniju, duhovnu dimenziju i težnju za razumijevanjem prapočela prirode, koja svu kozmičku postojanost nastoji svesti na jednotu. Pojam jednote suštinski je filozofski pojam kojim se želi opisati spoznaja jedinstva svemira, prirode i položaja čovjeka u svemu, a proizlazi iz filozofskih pravaca kao što su platonizam, neoplatonizam, aristotelizam, gnosticizam i hermetizam (Paušek-Baždar, S., 2017., str. 19-39).
Dakle, temeljna alkemijska pretpostavka jest da iz takvog dubinskog razumijevanja prirode može proizaći spoznaja o načinima na koje se kemijski elementi mogu pretvoriti u druge, željene elemente, a možda se može doći i do eliksira besmrtnosti. Ovladavanje takvim tehnikama nezaobilazno privlači i one koje nadahnjuje samo želja za brzim bogaćenjem pa je poprilično teško dokučiti prave motive pojedinog alkemičara.
Izvori koji opisuju alkemijsko djelovanje Barbare Celjske (kao što to čine autori Alexander Bauer, Hermann Kopp i Johann von Laaz, njezin gost u Samoboru, koje ipak treba uzeti s rezervom zbog često problematičnih biografija ili naprosto zbog nedostataka izvornih povijesnih dokumenata) opisivali su Barbaru Celjsku kao lakomu ženu koja je usto imala prevarantske sklonosti. Primjerice, miješajući različite prahove i grijući ih na visokim temperaturama zajedno s bakrom, kojeg je imala u izobilju, (1) a koji je izvorno crvenkaste boje, lako je dobila metal srebrne boje te ga je prodavala (podvaljivala) naivnim kupcima pod čisto srebro. (2) Ako je to uistinu bilo tako, onda možemo govoriti o njezinim ne baš moralnim nakanama.
Kako god, činjenica je da se alkemijom nije mogao baviti svatko i da je Barbara Celjska po tome uistinu specifična na ovim prostorima. Dakako, najpoznatija legenda o Barbari Celjskoj vezana je za Medvedgrad i njezino ljubavno umijeće. Priča govori da je Crna kraljica bila iznimno lijepa i oštroumna, ali istodobno i zla, ohola i okrutna žena duge crne kose, uvijek elegantno odjevena u crno, zbog čega je i dobila takav nadimak. Navodno je vladala mnogim zvijerima, a najstrašniji je bio gavran, crna i mračna ptica istrenirana da svima koji joj se zamjere kandžama kopa oči i kljuca ih do smrti. U Medvedgrad je dovodila brojne ljubavnike, od kojih mnogi nisu živi dočekali dan, a novac koji je zaradila baveći se alkemijom ili dobila od svojih žrtava i danas leži zakopan negdje u podnožju nedavno potpuno renoviranog starog grada Medvedgrada ili njegove najbliže okolice.
Legenda također kaže da je Barbara Celjska sklopila ugovor s vragom da bi zaštitila svoje bogatstvo od Turaka koji su prodirali s istoka. Vrag je svoj dio posla napravio i Crna kraljica uživala je za života u svojem bogatstvu, a umrla je od kuge 1451. godine u Češkoj te je pokopana u Pragu. Budući da je prodala dušu vragu, navodno se noću na Medvedgradu i danas čuju njezini krici.
Grad Zagreb na sebi svojstven način živi sa „svojom“ Crnom kraljicom pa poznata zagrebačka pivovara Medvedgrad u ponudi ima i crno pivo znakovitog naziva „Crna kraljica“, a u narodu se i danas igra poznata dječja ulična igra Crna kraljica 1, 2, 3. S obzirom na to da Barbara Celjska dolazi iz grofovske dinastije Celjskih, koja je bila vlasnik posjeda u Savinjskoj dolini i Kranjskoj (u današnjoj Sloveniji), Republika Slovenija 2014. godine odlučila je na europskom novcu obilježiti 600 godina od njezine krunidbe (Slika br. 117). Tako se na novcu našla i naša kraljica koja je ostavila značajnog traga i ušla u brojne pučke legende hrvatskog naroda.
Bilješke
(1) Poznato je da i dan-danas, iako nisu aktivni, u Samoborskom gorju postoje rudnici bakra, od kojih je najpoznatiji rudnik sv. Barbare, 5 kilometara udaljen od mjesta Ruda blizu Samobora. Treba znati i to da je taj rudnik naziv dobio prema svetici Barbari, ujedno zaštitnici rudara, a ne po Barbari Celjskoj.
(2) Iz kemije znamo da se spajanjem bakra, žive i arsena dobiva legura lijepe srebrne boje.
Autor: Ivor Altaras Penda
Izvor: Paušek-Baždar, Snježana (2008). „Kraljica Barbara Celjska kao alkemičarka u Samoboru“. Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice…, 15 (1), 275-280
Ovaj tekst je izvorno objavljen u knjizi “Memento moneta: Povijesne zgode i nezgode ispričane novcem” autora Ivora Altarasa Pende.
Radi se o vrlo zanimljivoj knjizi u kojoj se kroz priče obrađuju različite numizmatičke teme i spaja se numizmatika s drugim društvenim disciplinama poput sociologije, kulturologije, povijesti, ekonomije i filozofije. Svaka numizmatička tema je na odgovarajući način povezana s kontekstom i pozadinom iz drugih područja života. Upravo taj pristup omogućuje čitateljima da sagledaju dublje značenje koje za društvo imaju kovanice i novčanice.
Memento moneta: Povijesne zgode i nezgode ispričane novcem
ISBN: 978-953-50729-0-4
Tisak u boji; 296 stranica; 23 x 27 cm; tvrde korice.
Cijena: 35 EUR + poštarina.
Kontakti za narudžbu: +385 91 503 9265 – [email protected] – Facebook: ivor.penda
Knjiga je u prodaji od 08.12.2023.
