Francuskih 5.000 franaka „Flameng”: umjetničko remek-djelo koje je dvadeset godina čekalo optjecaj

Malo je novčanica čija povijest može konkurirati raskoši njihova likovnog rješenja. Francuskih 5.000 franaka tipa 1918., poznatih pod imenom „Flameng”, pripada upravo toj skupini. Novčanica povezuje alegorijske likove, parišku panoramu i bogatu ornamentiku s neobičnom sudbinom: nastala je iz projekta za sasvim drugu nominalu, proizvedena tijekom Prvoga svjetskog rata, a u optjecaj puštena tek uoči Drugoga.

Ime je dobila po autoru likovnog rješenja, francuskom slikaru Françoisu Flamengu. U numizmatičkoj literaturi i među kolekcionarima često se ubraja među najljepše francuske novčanice. Takvu reputaciju spominje i Citéco, muzej ekonomije koji predstavlja zbirku Bank of France. To je, naravno, estetski sud, ali pogled na obje strane novčanice dobro objašnjava njegovu popularnost.^[2]

Od neizdanih 1.000 do optjecajnih 5.000 franaka

Početak priče seže u 1891., kada Flameng izrađuje prve skice za novčanicu od 1.000 franaka. Banque de France tada istražuje mogućnosti višebojnog tiska koji bi otežao krivotvorenje. U razvoju francuskoga papirnog novca ovaj projekt zauzima posebno mjesto kao pionirski pokušaj tiska u četiri boje.

Probni otisci nastaju 1892., a projekt tijekom sljedećih godina prolazi dorade. Verzija od 1.000 franaka, poznata kao tip 1897., doista je proizvedena, ali nikada nije puštena u optjecaj. Citéco navodi milijun izrađenih primjeraka, poslije uništenih. Tiskarske podloge ipak su sačuvane. Među razlozima odgađanja bili su prigovori da je oblikovanje previše slikarsko i nedovoljno nalik uobičajenoj novčanici, ali i dvojbe oko uvođenja naprednije zaštite samo na visokoj nominali.^{[2], [3]}

Početkom Prvoga svjetskog rata ponovno se javlja potreba za pričuvnom novčanicom velike vrijednosti. Flamengova kompozicija prilagođena je nominali od 5.000 franaka. Promijenjene su oznake vrijednosti i boje, a format je proširen bočnim dijelom za vodeni znak. Novčanica je potom još dva desetljeća ostala u pričuvi.^[3]

U optjecaj je puštena 26. rujna 1938., istodobno s novčanicom od 5.000 franaka tipa „Victoire”. Povučena je i prestala biti zakonsko sredstvo plaćanja 4. lipnja 1945. Tako je umjetnički projekt iz posljednjeg desetljeća 19. stoljeća svoju praktičnu monetarnu ulogu ostvario tek pred sredinu 20. stoljeća.^{[1], [3]}

Datumi na novčanici i stvarno vrijeme proizvodnje

Svi redovni primjerci nose godinu 1918., ali postoje 24 različita datuma. Prema službenoj dokumentaciji Banque de France to su: 2., 3., 4., 5., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 21., 22., 23., 24., 25., 26., 28. i 29. siječnja 1918.^[1]

Posebno je zanimljivo da ti datumi ne opisuju stvarno razdoblje proizvodnje. Banque de France u tehničkom listu iz 2023. navodi da je nalog za realizaciju donesen krajem ožujka 1918., nakon njemačke ofenzive i bombardiranja Pariza, a da je novčanica proizvođena od travnja do srpnja 1918. Zato treba razlikovati datum otisnut na primjerku, vrijeme njegove proizvodnje i početak optjecaja. Često ponavljana tvrdnja da je Flameng tiskan isključivo u siječnju 1918. ne odgovara toj dokumentaciji.^[1]

Tehnički i kataloški podaci

Razliku između dimenzija u katalozima i službenom tehničkom listu treba svakako uzeti u obzir. Za opis određenog primjerka mjerodavne su njegove stvarne mjere i stanje rubova. Ovdje navedena dva formata nisu sama po sebi dokaz postojanja dvaju zasebnih tipova.^{[1], [4], [10]}

Veliki pravokutni format i valoviti bočni rez

Flameng ima izrazito izdužen pravokutni oblik, približno dvostruko veće širine od visine. Prostrana površina omogućila je prikaz brojnih figura bez svođenja kompozicije na mali središnji medaljon. Pred promatračem se otvara prizor nalik umanjenom dekorativnom zidnom slikarstvu.

Na desnom rubu lica nalazi se široko bočno polje s velikim kaligrafskim natpisom „Banque de France”. Vanjski rub toga dijela može biti karakteristično valovito odrezan; kada promatramo naličje, isti fizički rub nalazi se lijevo. Taj rez pripada tradiciji odvajanja novčanice od kontrolnog odsječka, odnosno talona. Nepravilan spoj omogućavao je usporedbu novčanice s pripadajućim odsječkom zadržanim u banci. Kaligrafski natpis dodatno je povezivao oba dijela.^[5]

Izvorni valoviti rez zato ne treba automatski smatrati oštećenjem. Njega valja razlikovati od kasnijeg podrezivanja papira, poderotina ili nedostajućih dijelova ruba. Razlike u obrisu pojedinih primjeraka posebno su važne pri procjeni njihove cjelovitosti.

Savez Rada i Znanosti na licu

Kovač, ženski alegorijski lik i industrijski krajolik

Gornjim lijevim dijelom lica dominiraju dvije sjedeće figure. Mladi radnik, tradicionalno opisan kao kovač, odjeven je u radnu odjeću, s pokrivalom za glavu, zavrnutim rukavima i pregačom. Njegovo tijelo nije prikazano kao idealizirani antički akt: odjeća i položaj ruku izravno ga povezuju s fizičkim radom. Uz njega se nalazi košnica, koju u simboličkom čitanju prizora možemo povezati s marljivošću, organizacijom i zajedničkim stvaranjem.

Ženski lik uz radnika oblikovan je u klasičnoj maniri, s draperijom, krilatim pokrivalom za glavu i kaducejem, štapom s dvjema isprepletenim zmijama. Muzejsko tumačenje ovaj par određuje kao savez Rada i Znanosti. Kaducej istodobno pripada ikonografiji Hermesa odnosno Merkura i trgovine, pa se ovdje simbolička značenja znanja, razmjene i gospodarske aktivnosti međusobno prepliću. Uz figure je predmet s inicijalima BF, a u daljini tvornice i dimnjaci.^{[2], [3]}

Likovno je osobito uspjelo povezivanje čvrste, pomalo teške radnikove figure s mekšim linijama ženskoga tijela i draperije. Radnikovo stopalo prelazi preko granice gornjega prizora prema donjem polju. Taj detalj razbija strogu podjelu površine i stvara dojam da figure izlaze iz vlastita okvira.

Krilati dječak, vaga i štit

Na desnoj strani stoji krilati dječak, putto odnosno lik Kupidona, uz vagu i veliki ukrašeni štit. Okružuju ga plug, poljoprivredna oruđa, snop žita i slikarska paleta s kistovima. U samo jednom sklopu predmeta povezane su poljoprivreda, umjetnost i ideja odmjeravanja vrijednosti.

Na štitu se čitaju riječi „SAGESSE” i „FORTUNE”, odnosno mudrost i sreća ili blagostanje. Citéco ih povezuje s geslom Banque de France „La sagesse fixe la fortune”, u smislu da mudrost zadržava ili učvršćuje sreću i imetak. U tom kontekstu vaga može upućivati na odmjerenost, ravnotežu i razborito postupanje. Natpis se stoga ne treba prevoditi kao „Mudrost i snaga”, što se pojavljuje u nekim kataloškim sažecima.^[2]

Reljef, okvir i natpisi

Donji dio unutarnjeg polja oblikovan je poput antičkoga reljefa s alegorijskim prikazima znanosti, umjetnosti, industrije, poljoprivrede i trgovine. Prigušeniji tonovi i fino crtane linije daju mu izgled kamene podloge. Preko toga „reljefa” postavljeni su veliki natpis vrijednosti, datum i potpisi, tako da likovni sadržaj služi i kao složena pozadina službenim podacima.

Cijeli prizor obuhvaćen je bogatom bordurom od plodova, lišća, povrća, vrpci i različitih atributa rada i stvaralaštva. Izvan gornjih kutova lebde dva krilata dječaka. Njihove se vrpce spuštaju prema donjim kutovima, gdje završavaju uz pravokutna polja s brojem „5000”. Okvir tako djeluje kao predmet koji figure pridržavaju, a ne samo kao ravna granica otiska.

U središnjoj kartuši nalazi se naziv izdavatelja „BANQVE DE FRANCE”, s arhaizirajućim slovom V umjesto U. Ispod njega, velikim slovima, stoji „CINQ MILLE FRANCS”. U bočnim i donjoj središnjoj kartuši otisnuta su upozorenja o kaznama za krivotvorenje prema članku 139. tadašnjega francuskog kaznenog zakonika. Tim sitnim tekstovima pridružena je i praktična uloga finoga tiska koji je teško vjerno reproducirati.

Uz donji rub nalaze se autorske oznake „FRANÇOIS-FLAMENG DEL.” i „JULES-ROBERT SC.”. Kratica DEL. dolazi od latinskoga delineavit, „nacrtao”, a SC. od sculpsit, „gravirao”. Novčanica tako jasno razlikuje autora crteža od gravera koji ga je prenio u tiskarsku podlogu.^{[4], [5]}

Datum, potpisi i numeracija

Datum je smješten u donjoj polovici lica, ispod natpisa nominalne vrijednosti i iznad središnjega potpisa. Na prikazanom primjerku glasi „24=1=1918.”. Taj se podatak pri katalogizaciji zapisuje kao 24. siječnja 1918.

Tri potpisa raspoređena su prema službenim dužnostima:

Za redovno izdanje poznata je jedna kombinacija potpisnika. Riječ je o otisnutim faksimilima potpisa.^{[1], [4]}

Numeracija se sastoji od nekoliko povezanih elemenata. Oznaka poput R.20 spaja slovo serije i broj alfabeta; zasebni broj, primjerice 033, označava pojedinu novčanicu unutar serije. Oznake se ponavljaju u suprotnim kutovima, a dodatno i u bočnom polju. Ispod naziva banke nalazi se cjeloviti kontrolni broj. Na fotografiranom primjerku on glasi 00491033.

Emisija obuhvaća 24 alfabeta, svaki s 25 slovnih serija po 1.000 novčanica. Slovo I izostavljeno je. Umnožak 24 × 25 × 1.000 daje ukupno 600.000 primjeraka.^[1]

Pomaže li ti naš sadržaj?

Pomozi da i drugi besplatno uče o numizmatici i kolekcionarstvu. Tvoja donacija pomaže kreiranju novih sadržaja i dijeljenju znanja.

Donacijom podržavaš neprofitnu udrugu NumizmatikaNET.

Doniraj →

Na naličju Rad zadržava Fortunu

Naličje djeluje kao jedinstvena velika slika. Alegorijske figure smještene su na terasi ili u otvorenoj lođi s masivnim stupovima, iza kojih se pruža panorama Pariza. Prednji plan pripada simbolima i ljudskim djelatnostima, a udaljeni stvarnom gradskom prostoru.

Fortuna i radnik

Lijevo je poluodjevena ženska figura zavezanih očiju, oslonjena na kotač. To je Fortuna, personifikacija sreće i promjenjive sudbine. Uz nju je radnik koji je obuhvaća i pokušava zadržati. Iznad njih vijuga vrpca s natpisom „LE TRAVAIL FIXE LA FORTUNE”, koji se može prevesti kao „Rad učvršćuje sreću”, odnosno „Rad zadržava blagostanje”.^[6]

Povez preko očiju i kotač dobro objašnjavaju smisao prikaza: sreća je nestalna, ne bira uvijek prema zaslugama i može se naglo okrenuti. Nasuprot njezinoj nesigurnosti stoji radnikovo čvrsto uporište. U takvu čitanju fizički napor postaje način da se prolazna povoljna okolnost pretvori u trajniji rezultat.

Kompozicija se temelji na suprotnosti uspravne, izdužene Fortune i zbijenoga radnikova tijela. Pokret njegovih ruku povezuje figure, dok draperija oko žene unosi mekoću i strujanje. To je izrazito slikarski način pripovijedanja: ideja je prikazana napetošću tijela, a ne samo predmetima koji ih okružuju.

Dječak, globus, knjige i dvije sjedeće figure

Bliže sredini sjedi dječak s lopatom, uz kamenu ogradu. Ispred njega i desno raspoređeni su globus, otvorena knjiga, svitak i listovi papira. Ti se predmeti mogu čitati kao poveznica praktičnoga rada sa znanjem, istraživanjem i zapisivanjem iskustva.

Desnim dijelom dominiraju dva sjedeća muškarca. Jedan je odjeven u drapiranu odjeću nalik antičkom filozofu te uz ploču ili pisaću podlogu i šestar predstavlja znanost. Drugi, u jednostavnoj seoskoj odjeći i šeširu, uz kosu predstavlja poljoprivredu. Njihova blizina sugerira povezanost promišljanja i obrađivanja zemlje. Isti odnos znanja i rada koji je na licu prikazan jednim parom ovdje je razvijen kroz više zasebnih prizora.^{[3], [6]}

Pariz kao pozornica gospodarskoga života

Između velikih stupova vidi se Seine s plovilima, most Pont Neuf i Île de la Cité. U gradskoj panorami prepoznaju se i tornjevi katedrale Notre-Dame. Čamci i teretna plovila daju život prizoru i povezuju alegorijsku poruku s prometom i svakodnevnim gospodarskim aktivnostima.^[6]

Prostor je građen u nekoliko planova: predmeti na podu, figure na terasi, ograda, rijeka, most i udaljene zgrade. Sitniji detalji i svjetliji tonovi u daljini stvaraju dubinu. Stupovi istodobno uokviruju grad i daju figurama monumentalnost, kao da se nalaze na pozornici.

Veliki natpis „BANQVE DE FRANCE” proteže se preko gornjega dijela prizora. Broj „5000” ponovljen je u donjim kutovima, uz vrpce koje se spuštaju od krilatih dječaka izvan okvira. Bordura i kartuše s kaznenim upozorenjima ponavljaju osnovni sustav lica. Datum, potpisi i numeracija ne pojavljuju se kao zaseban otisnuti identifikacijski sklop na naličju.

Umjetničko djelo u službi novca

François Flameng (1856.–1923.) bio je slikar povijesnih kompozicija, portreta i dekorativnih djela. Takvo se iskustvo jasno očituje na novčanici: figure imaju voluminoznost, odjeća i draperija pomno su oblikovane, a arhitektura organizira prostor poput velike reprezentativne slike.^[2]

Flamengovo rješenje može se promatrati kao spoj akademskoga slikarstva, alegorijske tradicije i secesijske dekorativnosti. Klasične figure i reljef pripadaju povijesnom likovnom jeziku, dok vijugave vrpce, biljni okvir i fluidni prijelazi između prizora i ornamenta približavaju novčanicu ukusu prijelaza stoljeća. Zato oznaka „secesijska novčanica” obuhvaća samo dio njezina karaktera.

U ukupnom dojmu posebno djeluje odnos toplih crvenkastih i hladnih plavih tonova. Figure se izdvajaju iz mirnijih pozadina, a mnoštvo sitnih poteza gradi volumen bez gubitka čitljivosti. Gravura Julesa Roberta pritom prenosi slikarsku zamisao u sustav linija namijenjen višebojnom tisku.

Obje strane povezuje ista misao: blagostanje proizlazi iz rada, znanja, poljoprivrede, proizvodnje, trgovine i stvaralaštva. Lice te djelatnosti predstavlja kao oslonac nominalnoj vrijednosti, dok ih naličje pretvara u priču smještenu pred prepoznatljivim Parizom. U tome je velik dio privlačnosti Flamenga: novčanica se može čitati gotovo poput ilustrirane rasprave o temeljima gospodarskog napretka.

Redovno izdanje, specimeni i probe

Uz redovne numerirane novčanice postoje specimeni s perforiranim natpisom „SPECIMEN”, ponekad i s velikim poništavajućim perforacijama preko brojeva i potpisa. Takav primjerak može biti izrađen od novčanice redovnoga izdanja i zadržati njezin datum i numeraciju. Specimen zato nije automatski isto što i nedatirani probni otisak.

Poznat je i probni otisak povezan s 1918. godinom, bez vodenoga znaka, s promjenjivim bojama i žigom „ECHANTILLON” na naličju, te nedatirana proba pripisana 1945. godini, sa žutim nebom, zelenim kartušama i bez numeracije. Ti primjerci pripadaju probnome materijalu; ne predstavljaju dodatne datume redovne emisije. Posebno se izdvaja i početna serija A.1. Projekt od 1.000 franaka također treba razlikovati od novčanice od 5.000 franaka, koliko god im likovni prikazi bili srodni.^[4]

Očuvanost i ostvarene aukcijske cijene

Tržišnu vrijednost Flamenga snažno određuje očuvanost. Veliki format čini pregibe, rubne poderotine i tragove rukovanja posebno uočljivima. Aukcijski opisi često bilježe rupice od pribadača, restauracije ili poravnate pregibe. Kod kvalitetnijih primjeraka važni su svježina boja, cjelovitost rubova i izvorno stanje papira, a ne samo ukupni dojam na fotografiji.

Pregled obuhvaća 114 aukcijskih zapisa od 2015. do 2026. Za 92 zapisa prikazana je cijena, a za 22 nije. Za svih 92 zapisa s cijenom prikazan je i podatak o očuvanosti. Svako pojavljivanje na aukciji prikazano je zasebno: ista novčanica može se pojaviti više puta, pa broj zapisa ne znači broj različitih primjeraka. Redovna izdanja, specimeni i probe označeni su odvojeno. Uvršten je i srodni nedatirani probni otisak koji je stari arhiv svrstao uz 1918., a aktualni CGB-ov zapis atribuira 1945. godini.

Kod necertificiranih primjeraka navedena je ocjena aukcijske kuće u međunarodnoj terminologiji: Poor (P), Good (G), Very Good (VG), Fine (F), Very Fine (VF), Extremely Fine (XF), About Uncirculated (AU) i Uncirculated (UNC). Zadržani su prijelazni stupnjevi te znakovi + i −. Francuske oznake TB, TTB i SUP prenesene su kao Fine, Very Fine i Extremely Fine. Kod certificiranih novčanica prednost ima točna oznaka PMG-a ili PCGS-a, uz broj certifikata kada je dostupan.

Širi pregled pokazuje zašto pojedinačna „cijena Flamenga” nema mnogo smisla. Redovni primjerci ocijenjeni Good ostvarili su po 540 eura na CGB-ovim aukcijama 2019. i 2025., dok je primjerak ocijenjen About Uncirculated− iz zbirke Daniel Masson 02.10.2018 postigao 11.612 eura. Redovni primjerak u Extremely Fine+ prodan je 10.05.2016 za 11.000 eura. Ti rezultati pripadaju različitim godinama i različito očuvanim novčanicama; ne predstavljaju izravno mjerilo rasta ili pada tržišta.

Posebno je poučan Gärtnerov lot 1644 od 05.06.2019, prodan za 1.600 eura. Katalog ga ocjenjuje Fine zbog velike restaurirane poderotine, uz napomenu da vizualno djeluje kao Very Fine+ ili bolje. Fotografija i opći estetski dojam stoga ne mogu zamijeniti opis oštećenja. Jednako tako, specimene i probe treba promatrati zasebno: njihova rijetkost, izvedba i način poništavanja bitno se razlikuju od redovnih optjecajnih primjeraka.

Treba razlikovati izlicitiranu cijenu od iznosa s naknadom. Primjerice, CGB za lot 506537 navodi 8.822 eura i aukcijsku naknadu (fee) od 18%, što daje 10.409,96 eura prije drugih eventualnih troškova. Wójcickijev lot 5994 je prikazan s rezultatom od 1.798 eura, a konačan iznos je pak 2.139 eura i koji uključuje naknadu (fee). To nisu dva različita aukcijska rezultata. Navedene cijene povijesni su podaci, a ne jedinstveni cjenik za svaki primjerak.

Novčanica koju vrijedi promatrati detalj po detalj

Privlačnost Flamenga počiva na spoju numizmatičke rijetkosti, velike površine i promišljene likovne priče. Svaki novi pogled otkriva nešto dodatno: košnicu iza radnika, sitne figure reljefa, slikarsku paletu uz plug, Fortunin kotač, knjige pod nogama znanstvenika ili plovila na Seini.

Posebnu draž daje joj vremenski nesklad između izgleda i uporabe. Njezine figure pripadaju slikarskom svijetu s kraja 19. stoljeća, datum je iz 1918., a javnost ju je dobila tek 1938. Na jednom je listu papira tako sačuvan dug put od umjetničke zamisli do sredstva plaćanja, a zatim do traženoga kolekcionarskog predmeta.

Literature and sources

1. Banque de France: 5.000 francs BDF type 1918 „Flameng”, BDF193803, tehnički list od 23. ožujka 2023., preslika na Multicollec.
2. Citéco: Le billet de 5000 F – Flameng.
3. Claude Fayette: 5000 Francs Flameng type 1918, 27. listopada 2004.
4. Numista: 5000 Francs – Flameng (type 1918), N#205599; korištena i dostavljena spremljena stranica.
5. Dave Mills, Billets de France: Informations de référence, objašnjenja talona i autorskih kratica.
6. Banque de France: predstavljanje novčanice i njezine ikonografije.
7. CGB: lot 4250205, 02.10.2018; lot 4570256, 11.10.2022
8. CGB: lot 506537, 16.04.2024; lot 520406, 07.01.2025; lot 541166, 07.07.2026
9. Katz: Auction 127, lot 1537, 01.06.2024; dostavljena spremljena stranica i fotografije, uz usporedbu s evidencijom prodaje na Numisti.
10. MDC Monaco / NumisBids: Banknote E-Auction 1, lot 2073, 12.04.2026

Edited: Zlatko Viščević
Photos: Heritage Auctions
Izvori: Banque de France, Citéco, Claude Fayette, Numista, Billets de France, CGB, Katz i MDC Monaco, NumisBids

Did you notice an error in the text or a linguistic inconsistency? Please report it to us via the page for Contact how we could fix it. Thanks in advance!

Je li ti ovaj članak bio koristan?

Pomozi da i drugi besplatno uče o numizmatici i kolekcionarstvu. Tvoja donacija pomaže kreiranju novih sadržaja i dijeljenju znanja.

Donacijom podržavaš neprofitnu udrugu NumizmatikaNET.

Doniraj →