
U „Narodnim novinama”, službenom listu Nezavisne Države Hrvatske, u broju 248 od 2. studenoga 1942. objavljena je tečajna lista za mjesec studeni 1942. godine. Na prvi pogled riječ je o suhoparnom administrativnom podatku, ali za numizmatičare je takav dokument izuzetno zanimljiv. On pokazuje kako je hrvatska kuna NDH bila službeno vrednovana prema stranim valutama i prema zlatnom novcu u ratnim okolnostima Drugoga svjetskog rata.
Važno je odmah naglasiti da se ovdje ne radi nužno o slobodnom tržišnom tečaju u današnjem smislu. U samom tekstu stoji da se tečajevi primjenjuju za preračunavanje vrijednosti stranih valuta i zlatnog novca kod naplate državnih dažbina, te za određivanje nadležnosti u sudbenom postupku. Drugim riječima, riječ je prije svega o službenom, državnom i administrativnom tečaju.

Koje su valute navedene?
Popis valuta vrlo je zanimljiv jer jasno odražava političku i gospodarsku stvarnost Europe 1942. godine. Na tečajnoj listi nalaze se valute država Osovine, država povezanih s Njemačkom, okupiranih područja, ali i neutralnih zemalja. Među njima su talijanska lira, njemačka marka, mađarski pengő, rumunjski leu, bugarski lev, slovačka kruna, srpski dinar, ali i švicarski franak, švedska kruna, španjolska peseta, portugalski eskudo i turska lira.
Posebno je upadljivo ono što se na listi ne nalazi. Nema britanske funte, američkog dolara ni sovjetskog rublja. Takav izbor valuta vrlo jasno pokazuje da službena tečajna lista nije bila samo financijski dokument, nego i odraz ratnog poretka, diplomatskih odnosa i stvarnih gospodarskih veza u tadašnjoj Europi.
Službeni tečajevi u kunama
Prema objavljenoj listi, za studeni 1942. vrijedili su sljedeći službeni tečajevi:
| Valuta | Službeni tečaj |
|---|---|
| 100 talijanskih lira | 263,15 Kn |
| 100 švicarskih franaka | 1.159,00 Kn |
| 100 francuskih franaka | 100,00 Kn |
| 100 holandskih guldena | 2.654,00 Kn |
| 100 bugarskih leva | 61,00 Kn |
| 100 rumunjskih leja | 33,33 Kn |
| 11 danskih kruna (vjerovatno je greška i treba pisati 100) | 965,20 Kn |
| 100 švedskih kruna | 1.190,40 Kn |
| 100 norveških kruna | 1.136,40 Kn |
| 100 španjolskih peseta | 471,60 Kn |
| 100 grčkih drahmi | 33,40 Kn |
| 100 čeških kruna | 200,00 Kn |
| 100 slovačkih kruna | 172,00 Kn |
| 100 finskih maraka | 101,30 Kn |
| 100 srpskih dinara | 100,00 Kn |
| 100 portugalskih eskuda | 203,00 Kn |
| 1 njemačka marka | 20,00 Kn |
| 1 belga | 8,00 Kn |
| 1 mađarski pengő | 12,06 Kn |
| 1 urugvajski pesos | 16,30 Kn |
| 1 argentinski pesos | 11,90 Kn |
| 1 čileanski pesos | 1,20 Kn |
| 1 turska lira papirnata | 39,60 Kn |
| 1 turska lira u zlatu | 367,50 Kn |
| 1 napoleondor | 323,00 Kn |
Kod danskih kruna treba biti oprezan. U originalnom tekstu ispred naziva se vidi neobičan zapis “11”, dok iznos od 965,20 kuna po svojoj logici odgovara odnosu prema skandinavskim valutama i najvjerojatnije se odnosi na 100 danskih kruna. To je dobar primjer zašto kod starih službenih objava treba uspoređivati podatke i ne oslanjati se samo na jedan izolirani redak.
Što nam govore odnosi prema kuni?
Iz tečajne liste se može jednostavno izračunati približna vrijednost jedne jedinice pojedine valute u kunama. Jedna njemačka marka službeno je vrijedila 20 kuna. Jedan švicarski franak vrijedio je 11,59 kuna, jedan holandski gulden 26,54 kune, jedna talijanska lira 2,63 kune, dok su francuski franak i srpski dinar bili izjednačeni s kunom u omjeru 1 prema 1.

Ako se kao primjer uzme novčanica od 100 kuna, poput one izdanja NDH s datumom 26. svibnja 1941., ona je prema ovoj službenoj listi odgovarala vrijednosti od 5 njemačkih maraka, 100 francuskih franaka, 100 srpskih dinara, oko 8,63 švicarskih franaka ili približno 0,31 zlatnog napoleondora.
Ovi omjeri, naravno, ne govore izravno o stvarnoj kupovnoj moći na tržištu, osobito ne u ratnim uvjetima. Ipak, daju vrijedan službeni okvir za razumijevanje novčanica NDH, državne administracije, obračuna pristojbi i odnosa kune prema drugim valutama.
Zlatni Napoleon kao posebno zanimljiv podatak
Za numizmatičare je osobito zanimljiv redak u kojem se navodi „1 napoleondor” u vrijednosti od 323 kune. Napoleondor, odnosno zlatni Napoleon, u praksi se najčešće odnosi na francuski zlatnik od 20 franaka. Standardni zlatnik od 20 franaka ima ukupnu masu 6,4516 grama i finoću 900/1000, što znači da sadrži približno 5,806 grama čistog zlata.

Ako se 323 kune podijeli s približno 5,806 grama čistog zlata, dobiva se službena vrijednost od oko 55,6 kuna za gram čistog zlata. Gotovo isti odnos vidi se i kod turske zlatne lire, koja je na listi procijenjena na 367,50 kuna. To pokazuje da je u službenoj administrativnoj računici postojao relativno dosljedan odnos prema zlatnom sadržaju kovanica.
Tečajna lista kao numizmatički izvor
Ovakvi službeni dokumenti danas su dragocjeni za proučavanje novca NDH. Iz njih saznajemo više o širem monetarnom okruženju u kojem je novac iz tog vremena korišten. Novčanica od 100 kuna nije samo komad papira s grbom i ornamentima, nego dio sustava u kojem se njezina vrijednost službeno uspoređivala s njemačkom markom, talijanskom lirom, švicarskim frankom, srpskim dinarom, turskom lirom i zlatnim napoleondorom.
Za kolekcionare novčanica NDH ovakva tečajna lista daje dodatni kontekst. Ona pomaže razumjeti kako je država računala vrijednost kune, koje su strane valute bile administrativno relevantne i kako se zlatni novac službeno vrednovao u odnosu na papirni novac. Upravo zato je ovaj mali izvadak iz „Narodnih novina” zanimljiv numizmatički dokument, ali i svjedočanstvo ratne monetarne stvarnosti 1942. godine.
Autor: Zlatko Viščević uz AI asistenciju
Slike: Internet Archive, Katz Auction, Numex – Coins, Banknotes & Militaria Store [www.numex.hr]







