Od srednjega vijeka pa sve do 1918. godine u kontinuitetu postoji naslov kralja Hrvatske, što jasno svjedoči o tisućljetnom državnopravnom kontinuitetu hrvatske državnosti. Nestankom domaće, hrvatske vladarske dinastije nije ujedno nestala i hrvatska kraljevska titula, nego je ona nastavila živjeti u titulaturi ugarskih, a zatim i habsburških vladara. Time srednjovjekovna hrvatska državnost nije bila dokinuta, nego se održala u okviru novih dinastičkih i političkih odnosa, a što je bilo uobičajeno za kršćanske europske zemlje tog doba. Upravo ta trajnost naslova hrvatskog kralja pokazuje da je Hrvatska kroz stoljeća zadržala svoju državnopravnu posebnost, sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.
Ovaj državnopravni kontinuitet se ne vidi samo u povijesnim ispravama i državnim aktima, nego i na novcu. Kovanice su u ranom novom vijeku bile jedan od najvažnijih javnih medija vladarske vlasti. Na njima su se prikazivali vladarski portreti, grbovi, simboli i titule. Natpis na novcu nije bio slučajan ukras, nego službena politička poruka. Jedan takav primjer možemo vidjeti upravo na posthumnom taliru Ferdinanda I., kovanom u Hallu u Tirolu između 1573. i 1576. godine. Ovaj talir je jedan lijepi primjer koji ima posebno značenje za hrvatsku numizmatiku i hrvatsku državnopravnu povijest.
Na licu ovog talira nalazi se natpis u kojem se Ferdinand I. navodi kao “kralj Rimljana, Ugarske, Češke, Dalmacije i Hrvatske”. Time ovaj talir postaje važan materijalni svjedok činjenice da je naslov kralja Hrvatske bio sastavni dio službene habsburške titulature. Posebno je važan dio natpisa “DAL · CROAT · REX”, jer potvrđuje da je naslov kralja Hrvatske bio sastavni dio službene titulature Ferdinanda I., a da su Dalmacija i Hrvatska bile zasebne kraljevine u okviru Habsburške Monarhije.
Posthumni talir Ferdinanda I. Habsburškog
Prikazani primjerak pripada skupini posthumnih talira Ferdinanda I., kovanih u kovnici Hall u Tirolu. Riječ je o srebrnom taliru mase 24,64 grama i finoće srebra .930. Kovan je između 1573. i 1576. godine, dakle nakon Ferdinandove smrti 1564. godine. U literaturi se ovaj tip navodi pod kataloškim referencama Moser-Tursky 211 i 213; Hahn 86, te Davenport 8030.
Talir je izrađen tehnikom valjčanog kovanja, zbog čega se u njemačkoj literaturi naziva Walzentaler. Takav način proizvodnje novca bio je važan tehnološki iskorak u odnosu na starije ručno kovanje. Umjesto pojedinačnog udaranja kalupa čekićem, motivi su se na metalnu traku utiskivali pomoću valjaka. Time je proizvodnja postajala pravilnija, ujednačenija i pogodnija za veće emisije. Hall u Tirolu bio je jedno od važnih središta takve naprednije proizvodnje novca u habsburškim zemljama.
Na licu talira prikazano je oklopljeno poprsje Ferdinanda I. okrenuto udesno. Vladar je prikazan s krunom na glavi, u bogato ukrašenom oklopu, s vladarskim insignijama. U desnoj ruci drži žezlo, dok lijevom rukom pridržava balčak mača. Ti elementi nisu samo dekorativni. Kruna označava kraljevsku vlast, žezlo vladarsko dostojanstvo, a mač vojnu i zaštitničku funkciju vladara. U kontekstu Ferdinandove vlasti nad Hrvatskom ta simbolika ima dodatnu težinu, jer je upravo obrana od Osmanlija bila jedan od glavnih razloga zbog kojih je hrvatsko plemstvo 1527. godine izabralo Ferdinanda za hrvatskoga kralja.
Ferdinandovo poprsje prikazano je svečano i reprezentativno. Portret ne teži samo fizičkoj sličnosti, nego prije svega isticanju vladarskog autoriteta. Oklop, kruna i insignije stvaraju sliku vladara kao nositelja legitimne, nasljedne i vojne vlasti. Takav prikaz bio je u skladu s renesansnom i ranonovovjekovnom vladarskom ikonografijom, u kojoj je novac služio i kao sredstvo političke komunikacije.
Natpis na licu glasi: “+ FERD · D : G · RO · HVN · BO · DAL · CROAT · REX”
Radi se o skraćenom obliku natpisa: “Ferdinandus Dei Gratia Romanorum, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae Rex”
U prijevodu: “Ferdinand, milošću Božjom kralj Rimljana, Ugarske, Češke, Dalmacije i Hrvatske.”
Ovaj natpis iznimno je važan jer u službenoj vladarskoj titulaturi izričito navodi Hrvatsku. Kratica “CROAT” odnosi se na Croatiae, odnosno Hrvatske, dok se završni REX odnosi na kralja. Dio natpisa “DAL · CROAT · REX” treba čitati kao kralj Dalmacije i Hrvatske. To znači da Hrvatska nije tek neizravno uključena u širi ugarski naslov, nego je navedena vlastitim imenom.
Upravo taj detalj daje ovom taliru posebno mjesto u hrvatskoj numizmatici. On pokazuje da je hrvatski kraljevski naslov bio dio službenoga jezika vlasti i da se kao takav nalazio na kovanom novcu. Kovanica je bila predmet svakodnevnog prometa, ali istodobno i nositelj službene poruke. Svaki takav talir javno je potvrđivao Ferdinandovu titulaturu i politički poredak kojem je pripadala i Hrvatska.
Važno je naglasiti da ovdje nije riječ o kasnijem nacionalnom učitavanju značenja u stari novac. Natpis je izvorni povijesni podatak. On pokazuje kako se Ferdinand I. titulirao i koje je zemlje smatrao dijelom svoje vladarske vlasti. Među njima je jasno navedena i Hrvatska. Zbog toga je ovaj talir vrijedan ne samo kao primjerak habsburškog srebrnog novca, nego i kao numizmatički dokument hrvatske državnopravne povijesti.
Na naličju se nalazi tirolski orao raširenih krila, okrenut glavom ulijevo. Orao je prikazan bez krune i bez aureole, a na prsima nosi štit s grbovima Kastilje i Austrije. Taj prikaz upućuje na Ferdinandovo dinastičko podrijetlo i na široki europski okvir habsburške vlasti.
Natpis na naličju glasi: “+ INF · HISP · ARCHIDVX · AVSTRIE · DV · BVR”
Radi se o skraćenom obliku natpisa: “Infante Hispaniae, Archidux Austriae, Dux Burgundiae.”
U prijevodu: “Španjolski infant (kraljević, princ), austrijski nadvojvoda, vojvoda Burgundije.”
Naličje tako ističe drugi dio Ferdinandova identiteta: njegovo habsburško, austrijsko, španjolsko i burgundsko nasljeđe. Ferdinand je bio sin Filipa Lijepog i Ivane Kastiljske, unuk cara Maksimilijana I,. te unuk Ferdinanda Katoličkog i Izabele Kastiljske. Njegova osoba povezivala je više velikih europskih dinastičkih tradicija, a njegova vlast obuhvaćala je različite zemlje, krune i nasljedne posjede.
Kada se promatraju zajedno, lice i naličje talira daju sažetu političku sliku Ferdinanda I. Na licu je prikazan kao kralj Rimljana, Ugarske, Češke, Dalmacije i Hrvatske, a na naličju kao španjolski infant, austrijski nadvojvoda i vojvoda Burgundije. U toj kombinaciji titula vidi se složenost habsburške vlasti u 16. stoljeću, ali i poseban položaj Hrvatske unutar te šire dinastičke cjeline.
Aukcijski primjerak s aukcije H. D. Rauch
Prikazani primjerak prodan je na aukciji kuće Auktionshaus H. D. Rauch, aukcija br. 112, lot 1040, održanoj 10. lipnja 2021. godine. U aukcijskom opisu naveden je kao talir bez godine, kovan u Hallu, s oznakom kovničara Jakoba Bertofa. Opisan je kao posthumni Walzentaler, kovan 1573./1576., četvrta kombinacija valjaka IV/1.
U opisu su navedene reference: Davenport 8030 var., Hahn 86 i Moser-Tursky 211. Aukcijska kuća opisala je primjerak kao „Prachtexemplar mit herrlicher Patina”, odnosno kao izvanredan primjerak s lijepom patinom. Stupanj očuvanosti naveden je kao „R f.stplfr.”, što upućuje na rijedak i vrlo kvalitetno očuvan primjerak.
Početna cijena iznosila je 1.000 EUR, a postignuta cijena bila je 3.400 EUR (bez aukcijske provizije, poreza i ostalih troškova).
Taj rezultat pokazuje da se radi o tržišno vrlo atraktivnom tipu talira, osobito kada je primjerak dobro očuvan i lijepo patiniran. Za kolekcionare habsburškog, austrijskog i tirolskog novca riječ je o važnom i poželjnom tipu, a za hrvatske kolekcionare on ima dodatnu vrijednost zbog jasnog navođenja Hrvatske u vladarskom natpisu.
Ferdinand I. kao hrvatski kralj
Ferdinand I. rođen je 10. ožujka 1503. u Alcalá de Henaresu kod Madrida, a umro je 25. srpnja 1564. u Beču. Bio je austrijski nadvojvoda, češki kralj, ugarsko-hrvatski kralj i rimsko-njemački car. Njegovim dolaskom na hrvatsko prijestolje započelo je habsburško razdoblje hrvatske povijesti, koje je trajalo sve do 1918. godine.
Presudan trenutak za Hrvatsku dogodio se nakon bitke kod Mohača 1526. godine. U toj je bitci poginuo kralj Ludovik II., čime je otvoreno pitanje nasljedstva hrvatsko-ugarskoga prijestolja. Ferdinand je pravo na prijestolje temeljio na ranijim nasljednim ugovorima između Habsburgovaca i Jagelovića, ali je za hrvatsku povijest od osobite važnosti činjenica da ga je hrvatsko plemstvo 1. siječnja 1527. godine na saboru u Cetingradu izabralo za hrvatskoga kralja.
Cetinski ili Cetingradski sabor i Cetingradska povelja pripadaju najvažnijim događajima hrvatske povijesti. Hrvatski staleži ondje nisu bili pasivni promatrači, nego političko tijelo koje donosi odluku o izboru vladara. U okolnostima neposredne osmanske opasnosti hrvatsko plemstvo odabralo je Ferdinanda jer je od njega očekivalo vojnu pomoć i obranu zemlje. Taj izbor potvrđuje hrvatsku državnopravnu posebnost i činjenicu da Hrvatska u ranom novom vijeku nastavlja djelovati kao politička zajednica s vlastitim staležima i pravima. Ovim potezom u vrlo nesretnim vojnim i političkim okolnostima, Hrvatska je uspjela sačuvati svoju državnopravnu posebnost i identitet, te je izbjegla sudbinu svojih južnih i istočnih susjeda – da postane još jedna provincija Osmanskog carstva i potpuno izgubi svoj politički identitet.
Ferdinandova vladavina nije bila laka. Hrvatska je u njegovo vrijeme bila teško pritisnuta osmanskim prodorima, a velik dio teritorija bio je izravno ugrožen ili izgubljen. Unatoč ograničenim financijskim i vojnim mogućnostima, Ferdinandova vlast označila je početak snažnijeg povezivanja hrvatske obrane s habsburškim vojnim sustavom. Upravo u tom razdoblju postupno se oblikuju obrambene strukture koje će kasnije postati dio Vojne krajine.
Ferdinand I. važan je i kao jedan od stvaratelja Habsburške Monarhije. Pod njegovom su se vlašću povezale austrijske zemlje, Češka, Ugarska i Hrvatska. Te zemlje nisu odmah postale jedinstvena centralizirana država, nego su dugo zadržale svoje posebne pravne položaje, staleške institucije i povijesne tradicije. Hrvatska je u tom okviru ostala kraljevina, a naslov kralja Hrvatske nastavio je biti dio službene vladarske titulature.
Numizmatička i povijesna vrijednost ovog talira
Posthumni talir Ferdinanda I. iz Halla važan je na više razina. Kao numizmatički predmet, on pripada ranom razdoblju valjčanog kovanja i svjedoči o tehnološkom razvoju kovničke proizvodnje u 16. stoljeću. Kao umjetnički predmet, donosi snažan vladarski portret i pažljivo oblikovanu heraldičku kompoziciju. Kao povijesni izvor, on bilježi službenu titulaturu jednog od najvažnijih vladara srednjoeuropske povijesti.
Za hrvatsku numizmatiku njegova je važnost još veća. Natpis na licu jasno navodi Hrvatsku i potvrđuje da je Ferdinand I. u svojoj službenoj titulaturi nosio naslov kralja Hrvatske. Time ovaj talir postaje materijalni dokaz kontinuiteta hrvatskoga kraljevskog naslova nakon srednjega vijeka.
Na relativno maloj površini srebrne kovanice sažeta je velika povijesna poruka. Hrvatska se ondje ne pojavljuje kao zemljopisna usputnost, nego kao kraljevina u vladarskoj titulaturi. To je posebno važno za razumijevanje hrvatske povijesti od 16. do 20. stoljeća. Hrvatska je kroz to razdoblje bila dio širih državnih zajednica, ali je zadržala svoj državnopravni identitet, svoje ime i svoj kraljevski naslov.
Zbog toga talir Ferdinanda I. iz Halla nadilazi uski okvir kolekcionarskog interesa. On je numizmatički spomenik hrvatske državnopravne tradicije. Njegov natpis svjedoči da se naslov kralja Hrvatske nastavio koristiti i nakon srednjovjekovnog razdoblja domaćih vladara, te da je bio dio službene europske vladarske prakse. Upravo zato ovaj talir zaslužuje posebno mjesto u hrvatskoj numizmatici.
Autor: Zlatko Viščević uz AI asistenciju
Slike: Aukcija H. D. Rauch, Wikipedija
